Angažovani, svestrani književnik Jovan Nikolaidis svojom djelatnošću otvara i utjelovljuje cijelo književno polje: u Istri smo ga tako upoznali i kao izdavača i urednika (Međunarodni susret izdavača "Put u središte Evrope" u Pazinu; Sajam knjiga u Puli), kao predavača i referenta na bitne književne i društvene teme (Forum Tomizza u Umagu i Kopru; Dani eseja u Puli) i, dakako, kao pisca: između ostalog, s vodećim istarskim književnikom Milanom Rakovcem objavio je zajedničku knjigu pod nazivom: „Adrianske kartoline“ (2021.).
Nije čudo da je Istra prepoznala kakve sve „darove“ Nikolaidis sa sobom nosi, njegovo uporno insistiranje na regionalnim vrijednostima, obrana filigranskih isprepletenosti kultura koje dijele jedan prostor, osnovni je civilizacijski stav koji stoji u temelju društvenog i kulturnog života Istre. Dakako, Nikolaidisov angažman i stvaralaštvo obilježeni su propašću mirne koegzistencije naroda bivše Jugoslavije, bijes i očaj izbrusili su njegov umjetnički profil…
U svom novom romanu „Askitos“, Nikolaidis oživljava sve te elemente. Ulazi u dijalog sa srodnicima, apatridima kao što je to bio veliki jugoslavenski pisac Mirko Kovač, koji je upravo u Istri našao svoj mir. Roman počinje Kovačevim citatom, a završava rečenicama iz njegovih pisama autoru. Autorov stvaralački nemir očituje se i u hibridnoj strukturi djela: nalazimo tu dnevničke momente, putopisne i lirske opservacije, mikro-eseje... Glavni junak se nakon završetka istarskog književnog festivala, vraća u svoju Crnu Goru, zemlju oboljelu od manijakalna tranzicije, posvađanu i u središtu i po šavovima sa samom sobom. Od perspektivne zajednice koja teži Evropi, Crna Gora postaje meko tkivo za kriminal i korupciju, rasadnih klerofašističkih aspiracija, zemlja bez nade. U nju se glavni junak vraća u očajanju, spreman za monaštvo i intelektualni otpor. Njegov humanizam i borba za osnovne životne vrijednosti, sažeti su u ovim rečenicama: „Bitke za domovinu zaludne su borbe, uvijek završe porazom, jer je i domovina zaludna. A nisu zaludni bili ljudi s kojima smo dijelili ljubav ljudsku.“
No, ovim djelom Nikolaidis ponovno dokazuje da ga pesimizam nije shrvao i da ne odustaje od budućnosti Crne Gore, zemlje u kojoj obitava, u kojoj pati, ali koju i privrženo voli: „Samo guslanje o petrovićevskoj mudrosti i hrabrosti negativna su značenja crnogorske kulture. Vječnost je Petrovićima zagarantovana, ne sporim, ali to slavljenje ne treba da kreće sa mjesta koje je primjereno modernoj Crnoj Gori, zemlji svih njenih građana.“
Askitos je književno djelo koje duboko zahvaća u duhovne i društvene slojeve crnogorske aktuelnosti i prošlosti. Izdavanje ovakvog djela smatram izuzetno važnim za budućnost kulturne sredine kojoj je ovo djelo prije svega namijenjeno, pa i za cijeli region… sve do ISTRE.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR