Za Antenu M piše: Edin Smailović
Usvojili su me škotski komunisti - kaže Tanja Bakić u jednom stihu po kojem i knjiga nosi naslov. Moglo bi se reći da je to himna svih onih koji se usuđuju u bilo kojem kutku svijeta da budu nezavisni, da imaju stav radikalno drugačiji od većine ili bar od radikalne klike na vlasti.
Ali zašto Škotska? Zašto komunisti?
Upravo su ti gordi brđani dočekali svakog neprijatelja. Posebno su voljeli da poraze i ismiju one koji su za sebe mislili da su nepobjedivi. Dočekali bi ih u neosvojivim planinama Škotske, potukli do nogu, a onda u tim golim i hladnim planinama ostajali slobodni dijeleći posljednje parče hljeba na poštene dijelove. Komunistički zar ne?
Ali današnjem čovjeku je Škotska daleko, komunizam još dalji.
Ljudi su se nagledali razočarenja, naslušali prelijepih priča koja nisu pratila djela.
Zato nam je jedino ostao konzumerizam i kolica u Lidlu. Utopljeni u jeftinu hranu i dosadni tv program, ljudi više neće nikada postajati revolucionari voljom već samo zbog okolnosti prirodnog kruga nasilja jer kako kako kaže autorka:
"Revolucija se vraća polomljenih zuba
I miriše na krv ispod nokta
Probudi se i gledaj
Kako živi progone mrtve..."
Autorka odlično analizira čovjeka ovog doba. Zbunjenog, uplašenog i otuđenog. Onog kojeg je istorija ismijala jer mu je dala da živi na prelazu iz analognog u digitalno doba. Zahvaljući toj činjenici, mozak mu je ostario puno prije tijela. Zarobljen je između svjetova. Ne umije da upali vatru, napravi brvnaru u šumi, ne podnosi hladnu sobu, ni svoje ni tuđe tijelo ne trpi bez dezodoransa, a ipak mu je na društvenim mrežama fotka Če Gevare, sluša Rundeka i Aj Karmelu i tako bi strasno dizao revoluciju, ali ako ikako može da ne ustaje iz toplog kreveta, jer napolju je hladno i može mu stradati prostata.
Kroz ovu knjigu poezije Tanja Bakić se bavi i najaktuelnijim temama današnjice: epidemijom usamljenosti, sve manjom komunikacijom između ljudi, epidemijama i strahom od istih, vještačkom inteligencijom. Sve ovo na kraju vodi ka jednom distopijskim svijetu koji je možda puno bliži nego što iko može pretpostaviti. A opet možda ćemo ovaj put i preći rub do kojeg smo toliko puta dolazili i potonuti u anarhiju koja će uz rijeke krvi zbrisati civilizaciju.
Ali šta god da se desi, možda će jedini šansu da prežive imati "škotski komunisti".
Oni koji ni na jednom pedlju svijeta neće biti spremni na nestajanje duha i sopstva.
Negdje u planini kao u filmu "Hrabro srce" neko će na sav glas vikati sloboda!
I u tome je nada ovog svijeta u svakom trenutku.
Uostalom, i zbog toga se i piše poezija.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR