Matica crnogorska Ogranak Kotor je izložbom „Kult Blažene Ozane Kotorke“ željela da pokaže da je Kotor, grad koga često nazivaju kamenom starinskom dvoranom, prepoznatljiv ne samo po kulturnih zdanjima, već i po značajnim ličnostima minulih epoha, rekla je Mileva Pejaković-Vujošević na otvaranju izložbe posvećene znamenitoj crnogorskoj čudotvorki i blaženici u Pomorskom muzeju u Kotoru.
Ona je zahvalila Kotorskoj biskupiji koja je ustupila dio materijala za izložbu, te predložila da se jedan trg u Kotoru nazove imenom Blažene Ozane Kotorke, „mudre heroine koju su često u narodu nazivali anđelom mira.“
“Pravo mjesto koje bi moglo da nosi ime svetice je trg ispred Crkve Sv. Marije Koleđate. Na vratima ove crkve na bronzanim reljefima kotorski umjetnik Vasko Lipovac je prikazao njen životni put od pastirice do svetice. Oltar crkve krase mošti Blažene Ozane. Ovim predlogom pokazaćemo ljepotu suživota u multinacionalnoj sredini, koja je bila i zauvjek će ostati najveći dar ljudskog postojanja, trajanja i življenja u starodrevnom Kotoru”, istakla je Pejaković-Vujošević, jedna od autorki teksta kataloga i izložbe „Kult Blažene Ozane Kotorke“.
Istoričarka umjetnosti Radojka Abramović, koautorka teksta kataloga, osvrnula se na najvažnije momente iz životopisa Blažene Ozane.
“Poput ptice, na svojim duhovnim krilima Blažena Ozana preletjela je beskrajno kameno more, vrhove Prokletija, zeleno plavu vodu Skadarskog jezera, Zetsku niziju i svoja krila svila u srednjovjekovnom Kotoru, pod vrletnim liticama brijega Sv. Ivan. Njena milost teče i poslije tjelesne smrti, jer Bog ne gleda na plemstvo roda, nego na plemenitost duše. Potrebno je još jedno njeno osvjedočenje u čudima pa da ova Blaženica dobije status svetice. Bez vjernih duša, ona je poput kraljice bez trona, zato joj se s nadom i strepnjom molimo i ona će nam uslišiti molitve. Na dan njenog upokojenja 27. aprila miriše pitasfor nadomak crkve, čini se miriše duša velike Blaženice. Njeno porijeklo, mošti koje počivaju u Kotoru, na granici Istoka i Zapada, mjesto je sticanja sjedinjene braće, pripadnika obije crkve. Poštovanje prema njoj najbolje ćemo izraziti naslijeđujući apostolsku ljubav prema Bogu i bližnjima. Ona je i putokaz kako da podesimo zemaljski život razvijajući ljubav i smisao žrtve, kao preduslov vječnog spasenja”, rekla je Abramović.
Kult Blažene Ozane Kotorke istovremeno otvara i druge horizonte, ne samo zbog činjenice da je ova blaženica do kraja života održavala odnose sa svojim rodnim krajem, već se i na njenom primjeru ukazuje postojanje dinamičnih društvenih procesa na razmeđi XV i XVI vijeka između Crne Gore za vrijeme dinastije Crnojevića, a nakon njih pod osmanskom vlašću i Kotora pod mletačkom upravom, istakao je predsjednik Matice crnogorske Ivan Jovović.
“U tom smislu, treba naglasiti na nedovoljne spoznaje o intenzitetu ovih veza, o čemu jasno svjedoče istorijski izvori, odnosno referentna literatura, na osnovu koje zaključujemo da u tom vremenu „političke granice i vjera nijesu razdvajale Bokelje i Crnogorce: oni su dijelili mnoge tuge i radosti.“ Glavne svečanosti slavili su zajednički. Prilikom proslave sv. Tripuna, zaštitnika Kotora, Crnogorci bi preplavili grad. Gostiju je bilo dva puta više nego domaćina. Toga dana, o trošku komune, kao na primjer, 1525. godine točilo se vino u vrijednosti od 80 dukata. Prema izvještajima mletačkih vlasti, Crnogorci kada bi se ponapili vina, po starom običaju držali bi zdravice. Ipak, Venecija nije blagonaklono gledala na prisustvo Crnogoraca u Kotoru prilikom proslave sv. Tripuna, navodno zbog velikih troškova organizovanja svetkovine koja je 1556. godine iznosila 130 dukata, zbog čega je Senat donio odluku da na dan sv. Tripuna na vino se ne može potrošiti više od deset dukata i to samo za one koji učestvuju u paljenju vatre za dan sv. Tripuna. Na zabranu Mlečana da Crnogorci dođu u Kotor na proslavu sv. Tripuna, Kotorani su dva puta protestovali kod mletačkih vlasti 1560. i 1563. godine, pozivajući se na tradiciju i političke razloge. Da su ove veze bile jake svjedoči činjenica da su Bokelji rado dolazili na Lovćen o Trojčindanu”, istakao je Jovović.
On je istakao da se, pripremajući se za izložbu posvećenu Ozani Kotorki, susreo sa neobjavljenim dokumentima koji su pohranjeni u arhivu Barske nadbiskupije, a koji idu u prilog tezi da je spomenuta proslava u Kotoru osim primarnog vjerskog imala karakter državnog ceremonijala, gdje se trebao demonstrirati duh crkvenog i narodnog jedinstva ljudi i naroda nastajanjenog duž istočnojadranske obale i neposrednog zaleđa.
“U tom pogledu, dopis predsjednika Odbora za priredbu proslave Blažene Ozane, kotorskog biskupa Frana Ućelinija, upućenog barskom nadbiskupu dr Nikoli Dobrečiću 28. septembra 1928. godine, otkriva ideološku, ali i ekumensku pozadinu. Naime, kotorski biskup u navedenom dopisu predlaže barskom nadbiskupu da uzme učešća i pruži podršku u organizovanju ovog velikog istorijskog događaja. Kotorski biskup navodi da „ga vodi pri tomu promisao, da je Ozana u neku ruku prestavnica vjerskog ujedinjenja našeg naroda, još uvijek podvojena u katolike i pravoslavne“”, istakao je Jovović.
U umjetničkom dijelu programa nastupila je klapa Incanto. One su, kako je najavila Jasna Jeknić-Stijović, izvele tri od ukupno sedam strofa himne Blaženoj Ozani koju je, po tekstu D. Ljubića, komponovao Jordan Viculin, hrvatski muzičar, pučki misionar i vjerski pisac – Dominikanac.
Zainteresovani posjetioci izložbu „Kult Blažene Ozane Kotorke“ će moći da pogledaju do kraja godine.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR