Za Antenu M piše: Edin Smailović
Uskoro će iz štampe u izdanju JU Centar za kulturu "Vojislav Bulatović -Strunjo" izaći knjiga "Koferaši-olujni pjev" autora Edina Krehića iz Sarajeva. Recenzije za crnogorsko izdanje knjige napisali su Vanja Kovačević i Kemal Musić dok je naslovnicu knjige uradio Stefan Vukićević.
Iz puno razloga je ova knjiga važna i smatram da je dobro što ćemo dobiti i crnogorsko izdanje. U ovom tekstu sam probao sažeti i objasniti one najvažnije.
Mnogo priča je u istoriji književnosti ispričano na hiljade načina. I naravno u tome nema ništa sporno ako je svaki od tih načina dobar. E sada, ako izvučete jednu unikatnu temu za ove prostore, a upravo kroz nju utkate svu bol 20. vijeka na ovim prostorima, onda su vam i priča i način jedinstveni.
Muzika je lijepa. Bilo da je elegična, spora ili brza ili vesela, kod svakog ljudskog bića ona izazova određenu senzaciju. Tugu, bol, veselje, sjetu, patnju.
Ali kroz priču o muzici, naravno, ispričano je puno više.
Ispričana je priča o usudu stradalništva kada su ovi prostori u pitanju. Priča o Bosni i Balkanu, dijelu svijeta gdje vam je ostanak glave na ramenima bila i još uvijek je, više stvar sreće nego garancije sigurnosti da vam se zlo neće dogoditi.
Roman “Koferaši” Edina Krehića prati sudbinu troje ljudi, čije će životne puteve spojiti ratovi, politika i muzika. Van svke sumnje da je 20. vijek bio najburniji u ljudskoj istoriji. Nikada nije bilo većeg napretka. Čovjek se spustio na Mjesec 1969. godine, a većina onog što danas podrazumijevamo kao potrebe svakodnevnice izmišljeno je upravo u ovom vijeku. Sa druge strane, 20. vijek je donio i ono najgnusnije što se mota po ljudskoj glavi pa kada dođe mogućnost da se realizuje, dobijemo Aušvic, Jasenovac, Srebrenicu, dva svjetska rata... i mnogo, mnogo nezamislivo užasnog.
Krehićev roman nas vodi kroz istoriju ovih i širih prostora. Odlično to radi zahvaljući poznavanju istorijskih činjenica, ali i odličnom izboru i karakterizaciji likova kroz koju nam slika društvo tog vremena i promjene kroz koje ovaj prostor, ali i dobar dio svijeta prolaze.
Krehić u “Koferašima” odlično slika i makro svijet i mikro svijet. Kroz priču o određenim događajima i konkretnim činjenicama Krehić nam dočarava makro svijet, objašnjava kako dolazi do njegovih promjena, od Kraljevine Jugoslavije, preko okupacije pa do socijalističke Jugoslavije i njenog urušavanja. Kroz popularnu muziku, pozorišni i uopšte kulturni život, imamo priliku da zaronimo u duh vremena svake epohe o kojoj Krehić u “Koferašima” piše.
Sa druge strane je taj mikro svijet porodica, pojedinaca, ljubavnih parova. Taj mikro svijet ispunjen nadanjima, strepnjama, mržnjom, zavišću, ljubomorom, pohlepom.
“Koferaši” su jako dobar primjer prikazane interakcije između makro i mikro svijeta. Krehić je odlično prikazao kako se ova dva svijeta prepliću, uranjaju jedan u drugi, hrane i podstiču jedan drugog, ovisno o dobu, ka zlu ili ka dobru.
“Koferaši”, pored književne i istorijske vrijednosti, imaju po meni, još jednu, koju književnost na ovim prostorima treba imati. A to je ona edukativna i humanistička.
Krehićevi “Koferaši” nam ne govore izlizanu frazu da treba biti dobar jer se na kraju dobro vraća. Niti nam govori da trebamo biti dobri zbog toga što je to naredio Bog ili kazao neki pojedinac. Ne, Krehićevi “Koferaši” nas uče da trebamo biti ljudi. Prava je istina da se to na ovom svijetu često i sve manje isplati, ali da to činimo tako jer je to prosto ljudski.
Takođe, “Koferaši” će siguran sam biti zanimljivi posebno onima koji žele nešto više saznati o istoriji muzike i određenim pojmovima u muzici. Očigledno je da je autor izučavanju ove oblasti posvetio puno vremena.
Za kraj, “Koferaši” Edina Krehića su značajno djelo u književnom, istorijskom i umjetničkom smislu. Smatram da će interesovanje za ovu knjigu postojati ne samo u Bosni i Hercegovini, već i u široj regiji u kojoj ne postoji jezička barijera za razumijevanje ovog književnog teksta.
Takođe, knjiga je van svake sumnje i doprinos humanizmu, kulturi sjećanja i razvoja solidarnosti među ljudima.
I naravno, doprinos i muzičkoj kulturi i obrazovanju a samim tim i brisanju zidova među ljudima.
A šta je efikasnije za to od muzike.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR