Nakon karijere obilježene izvanrednim ulogama u filmovima kao što su „LA Confidential“, „The Proposition“, „Memento“, „The Adventures of Priscilla“, „Queen of the Desert“, „Animal Kingdom“ i „The Hurt Locker“, Gaj Pirs je konačno dobio nominaciju za Oskara – svoju prvu ikada. Prepoznat je za ulogu sociopatskog industrijalca Harisona Li Van Bjurena u filmu „The Brutalist“.
Međutim, nemojte očekivati da Pirs previše ističe ovu nagradu. Umjesto toga, on je privukao pažnju publike javnim umanjivanjem svoje karijere. Reflektujući na svoju ulogu u Memento, u današnjem intervjuu za Guardian Pirs priznaje: “Loš sam u dobrom filmu, hej!” O svom vremenu u „Neighbours“, kaže: “Igrao sam isto i to me je baš nerviralo.” A kada su ga pitali o njegovoj karijeri tokom razvoda, bio je iskren: “Trebaale su mi pare, pa sam glumio u gomili budalaština.”
Iako bi neki mogli biti iznenađeni njegovom nominacijom za Oskara, Pirs ne izgleda previše uzbuđeno zbog tog uzbuđenja. “Smiješno je,” kaže, smijući se. “Nije smiješno što nisam imao nominaciju prije – nego smiješno što je uopšte imam, mislim. Stanem i pomislim, 'Wow, je li to stvarno?' OK? Stvarno se desilo...”
Glumac nema previše interesa za glamur nagrada. “Bio sam nominovan za nekoliko tih nagrada, i nijesam dobio nijednu!” Pirs se smije. “Neću ni da dobijem! Kiran [Kalkin] će opet da dobije.” Što se tiče govora pri primanju nagrade? Nije se trudio da ga pripremi. “Imao sam jedan na koji mislim već tri mjeseca – nijesam ga koristio ni jednom! Neću, zaboraviću to”.
Poznat po svom nenametljivom i iskrenom ponašanju, Pirs ostaje prizemljen iako godinama živi u Los Anđelesu, a sada i u Amsterdamu. Njegova iskrenost ponekad ga je dovodila u neugodnu situaciju. Samo nekoliko nedjelja prije našeg razgovora, Pirs je punio naslovne strane kada je izjavio za Guardian da je njegova bivša supruga, Kejt Mestic, bila ljubav njegovog života, iako je sad sa holandskom glumicom Karis van Huten, majkom njegovog osmogodišnjeg sina, Montea. Van Huten je kasnije pojasnila da su se ona i Pirs rastali prije mnogo godina, iako to niko nije znao.
“Oh Bože”, Pirs uzdiše, prisjećajući se medijske oluje koja je uslijedila. “To je postalo velika stvar! Gledajte, hajde da budemo iskreni, bio sam zaljubljen u Kejt kad sam imao 12 godina – ona je imala prilično dobar ‘ulazak’ u moj život, u poređenju s nekim drugim. Tako da je to sasvim fer reći.”
Uprkos buri, Pirs insistira da nema loših osjećanja između njega i Van Huten. “Nikad nijesmo osjećali potrebu da kažemo nešto [o našem razvodu]”, objašnjava. “To nije ničija stvar. Ali Karis je stvarno bila pod pritiskom u Holandiji. Mislim, isto sam i ja. Ali ona i ja smo najbolji prijatelji. Živimo zajedno, brinemo se za našeg sina i funkcionišemo kao porodica. Imamo ogromnu ljubav, obožavamo jedno drugo. Tako da, da, ona je vjerovatno ljubav mog života sada”.
U kasnijem intervjuu, Pirs je otkrio da ga je Kevin Spejsi “ciljao” na setu za „LA Confidential“, nešto što ga je duboko pogodilo. Pirs je priznao da je “plakao” kada su počele da izlaze optužbe protiv Spejsija. Spejsi je odgovorio govoreći Pirsu da “odraste”, ali Pirs je odbio da dalje komentariše razmjenu.
U filmu „Inside“, Pirs igra ulogu Vorena Murfeta, zatvorenika koji je na ivici da bude pušten na parol, a koji se sprijateljuje sa mlađim zatvorenikom, Melom, i uvjerava ga da ubije njihovog poznatog cimera, Marka Šeparda, masovnog ubicu zatvorenog još od djetinjstva. Šepard, koga tumači glumac Kozmo Džarvis, uznemirava druge zatvorenike svojim širom otvorenim očima i neurednim ponašanjem. Voren uvjerava Mela da je ubijanje Šeparda "prava stvar, najbolja stvar" koju može učiniti sa svojim životom.
Lik Vorena, kompleksnog i duboko nesavršenog, privukao je Pirsa za ovu ulogu. “Ne želim da dođem na set i osjećam da je lik polu-dovršen”, kaže on. “Ako mi reditelj kaže, ‘Možeš da izgradiš lik kako hoćeš’ – ne želim da gradim lik! To me uvijek zabrine, jer ne nužno radim najbolje kad moram to da radim. Ne vjerujem sebi”.
Filmovano u pravom, još uvijek neotvorenom zatvoru kod Džilonga u Australiji, Inside je Pirceu omogućio autentično okruženje. “Osoblje je sve bilo tu, čuvari su bili tu – morali smo da prođemo potpune sigurnosne provjere svaki put kad smo dolazili i odlazili svaki dan”, kaže Pirs. “Ali imali smo potpunu slobodu u tom prostoru, što je bilo prilično nevjerovatno”. Između scena, Pirs je razgovarao sa čuvarima, od kojih su mnogi radili u zatvorskom sistemu godinama. “Sticao sam utisak kako funkcioniše zatvor – ko bi bio gdje u koje vrijeme, kako bi mogao da se pomjeriš odavde do tamo”.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR