Ljosa, Pamuk, Montefjore: Šta čita Branislav Milačić?

Ovog četvrtka u redovnoj rubrici portala Antena M "Šta poznati čitaju?" crnogorski fudbalski stručnjak Branislav Milačić.

Izabrao je pet knjiga kojima se uvijek vraća, uz napomenu da mu je bilo teško odabrati, jer kod njega mjesta ima i za Parsonsa, Markesa, Kiša, Jergovića, Koelja, Popovića, Nikolaidisa, Murakamija...

***

Mikloš Vamoš-Knjiga očeva

-Na izvanredan način je pisac Vamoš iskoristio porodičnu sagu da nas provede kroz vrijeme i obilježja tog vremena (kataklizmičke nebeske pojave, humor, predanja i politiku). Čitajući, uživao sam. Često me je ometala misao zašto neko u Crnoj Gori, prateći priču jedne „obične“ familije, ne ispiše crnogorsku povijest kroz vjekove.

Orhan Pamuk-Zovem se crveno

-Kroz sudbinu slikara minijatura i kaligrafa u Carigradu pisac nam je pojasnio bit islamske civilizacije i njene dodire sa evropskim renesansnim duhom. Nigdje nijesam pročitao tako jasno i sažeto opisane razlike Zapadnog i Istočnog svijeta. Često sam u staroj Jugoslaviji čuo opravdanje za određena neadekvatna ponašanja da moramo biti takvi kad smo bili toliko dugo pod Turcima. Kakva zabluda. Obožavam da čitam Pamuka. Pomogao mi je da shvatim veličinu islamske civilizacije.

Mario Vargas Ljosa-Jarčeva fešta

-Ljosa je moj omiljeni pisac. Svako njegovo dijelo „gutam“. Ne pravim veliku razliku između Ljosinih djela pa sam mogao izabrati i neku drugu knjigu. U „Jarčevoj fešti“ na brilijantan način, kao i uvijek, oslikava posljednje dane Truhiljove vojne diktature. Diktatore ne mogu da smislim. Zato obožavam one koji im se suprostavljaju. U ovoj knjizi je riječ o ljudima koji hoće da ubiju diktatora čija je tridesetogodišnja vladavina bila obilježena ubistvima desetine hiljaja ljudi. To žele da urade i ako su svjesni kakav ih pakao potom čeka.

Sajmon Sibag Montefjore- Staljin-dvor crvenog cara i Jerusalim-Biografija

-Nijesam se mogao odlučiti između ove dvije knjige istog pisca. Montefjorija doživljavam kao izuzetnog istoriografa. U prvoj je opisao život Staljina i sve ono što se dešavalo u tom periodu. Ubijeđen sam da je dao izuzetno realnu sliku života i djela ovog čovjeka. Opisao je strah i izdaju, povlastice i razvrat, porodičan život, surova ubistva. Ukazao je i na neka Staljinova pozitivna djela, kojih je ipak bilo. U drugoj knjizi opisao je tri hiljade dugu istoriju Jerusalima kao prijestonice dva naroda i svetinje tri vjere. Počinje od nastanka judaizma, hrišćanstva i islama do izraelsko – palestinskog konflikta, kroz krvoproliće, fanatizam i suživot. Jasno je pokazao da se istorija ponavlja i da se u ime vjere čine i najveća zla.

Luj De Bernijer-Ptice bez krila

-Bernijer nam je ponudio istinu o balkanskim ratovima i raspadu Otomanske imperije. Carstvo koje je prihvatalo sve nacije i vjere se raspada. Turci istrijebljuju Jermene, a hrišćanske vojske uništavaju sve padišahove podanike. Muslimani umiru u zbjegovima put Turske a hrišćani se dave tokom progona ka Grčkoj. Ovo je knjiga o ljubavi, smrti, časti, neuspjehu i krivici. Ona sadrži poruke za sve nas.