Gost redovne rubrike portala Antena M "Šta poznati čitaju?" ovog četvrtka je Aleksandar Andrija Pejović, ministar evropskih poslova.
Prije nego je naimenovan za ministra, Pejović je bio državni sekretar za evropske integracije a bio je i ambasador Crne Gore pri EU.
Govori više jezika, među kojima se izdvajaju engleski, italijanski, francuski, slovenački i makedonski. U slobodno vrijeme se bavi pisanjem i vajarstvom. Uglavnom je objavljivao specijalističke radove iz međunarodnih odnosa i geopolitike, autor je romana pod naslovom Amabor.
Najčešće se vraća „Banketu u Blitvi“ Miroslava Krleže i uvijek je, kaže, spreman da otvori po neku stranicu te knjige a jedno književno djelo bi uveo u obrazovni sistem Crne Gore...
Evo koje knjige preporučuje iz svoje biblioteke.
***
Agenti Imperije (Agents of Empire) - Noel Malkolm
Knjiga koju je napisao dugogodišnji izvještač BBC za Balkan, jedno dugo štivo koje prenosi istoriju crnogorskog primorja u vrlo zanimljivom i pustolovnom XVI i XVII vijeku kroz familiju Bruni i familiju Bruti, čiji su članovi bili ulcinjski plemenitaši, ali i malteški vitezovi, admirali i učesnici bitke kod Lepanta, te biskupi i mnogo toga drugoga. Ova knjiga daje jedan prikaz naše zemlje iz vremena o kojem se kod nas malo zna i još manje piše. Prosto bih dijelove ove knjige preporučio kao obavezno štivo za naše osnovne i srednje škole jer nam otkriva koliko i kako smo bili zaista značajan dio mediteranskog svijeta tokom poznih stoljeća Srednjega vijeka.
Zona – Matijas Enar
Ova knjiga dobitnika francuske nagrade Gonkura Lise, je jedna od najboljih fantazmagorija o Mediteranu. Pisac nas vodi kroz sjećanja francuskog plaćenog ratnika na bliskoistočnim i balkanskim ratištima, inače hrvatskog porijekla, i kroz njegove refleksije u prilici smo se naći u nevjerovatno maštovitim, ali istovremeno i surovim i okrutnim svjetovima i dešavanjima. Enar, inače, ima zaista istančan stil i predstavlja možda i najvažnijeg pisca moderne francuske proze pored Mišela Uelbeka i Frederika Begbedea. Knjiga je dodatno zanimljva jer nam opisuje i blato i kaljuge Vukovara, razrušena sela središnje Bosne, kao i prašinu i svjetlost Levanta. Ovu knjigu svakako treba čitati s pažnjom i uz obavezu da isključite ili odložite mobilni telefon.
Faktor Čerčil – Boris Džonson
Čerčil je jednostavno u modi - posljednjih godina smo vidjeli koliko je filmova snimljeno na ovu temu s posljednjim kino-hitovima Denkerk i Najmračniji sat, ali i serijama na Netfliksu i HBO. Džonson je ovu knjigu napisao prije nego što je stupio na dužnost ministra inostranih poslova Velike Britanije i ne mogu se oteti utisku da upravo prati Čerčila u svom razumijevanju i odnosu prema ulozi koju ima u britanskoj vladi. Čerčil je stalna inspiracija mnogih političara u posljednjih pedeset godina, a u ovom Džonsonovom djelu se može naći jedan veoma kreativan i zaista zanimljiv prikaz.
Moja genijalna prijateljica – Elena Ferante
Kao i nastavci ovog djela koji je privukao svjetsku pažnju. Kao da još od XIX vijeka nismo imali situaciju da se objavi djelo koje je toliko čitano, a ne znamo ko je autor. U tom svjetlu, ova knjiga dobija dodatnu mističnu auru jer je ne možemo povezati. Da li je Elena muško ili žensko, koliko godina ima, da li živi u Napulju, Rimu ili Njujorku? Pored divnog stila koji prosto teče pred vama, ipak za mene prava vrijednost ovoga djela je u duhu pedesetih godina prošloga vijeka u jednom predgrađu Napulja. Opisani život tadašnje mladeži, jednostavnost života, nove tehnologije, žamor i vreva Sredozemlja, bliskost odnosa, sve to za mene je bilo kao da se mogu vratiti u živote i sjećanja svojih roditelja, za koje upravo zamišljam da su tako živjeli.
Banket u Blitvi - Miroslav Krleža
Za mene možda knjiga kojoj se najviše vraćam i koju najduže držim izvan biblioteke uvijek spreman da otvorim po neku stranicu. Ovo je za mene njegovo najbolje djelo, pisano na temu diktatorskih režima između dva rata u jednoj imaginarnoj zemlji Centralne Evrope, ali i djelo koje je napisao u vrijeme komunizma i nedostatka demokratije u tadašnjoj Jugoslaviji. Knjiga nas, poput jedne druge knjige, Markesove Jeseni Patrijarha, podsjeća na značaj koji moramo dati demokratiji, izgradnji institucija sistema i promociji principa i vrijednosti slobodnoga svijeta. Ono što je dodatna vrijednost ovoga djela je barokni, raskošni stil koji je uvijek karakterisao Krležu, ali je ovdje dobio na slobodi da se zaista razlije pred vama na stotinama strana štiva za uživanje.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR