Pet naslova za čitaoce portala Antena M ovog četvrtka predlaže advokatica i bivša poslanica u Skupštini Crne Gore Azra Jasavić. Jasavić kaže da, zbog posla u advokaturi, nema previše vremena, ali uvjek postoje naslovi kojima se rado vrati.
***
Halil Džubran- "Prorok, Prorokov vrt"
To je poema o čovjeku, čovjeku koji iz preporodne samoće izvlači ono što određuje svako biće, prije nego li bude opterećen ovozemaljskim materijalnim stvarima. Čitajući Proroka postajemo svjesni prolaznosti ovozemaljskog i tada se stiče uslov da se vratimo u punoći onoga sto smo u situaciji da izgubimo – sebi. Kroz duhovnu integraciju čovjek ostvaruje jedinstvo sa samim sobom i svijetom. Svakodnevnim prožimanjem unutrašnjeg, mističnog stanja i našeg okruženja dolazimo do istine po mjeri univerzuma, a ja volim reći po mjeri Boga. Džubran nas vodi kroz teme koje svakog od nas ponaosob zaokupljaju od rođenja pa do smrti i onog što je između, kao što je ljubav, brak, djeca, darivanje , odnos prema hrani, piću, tuzi i radosti, problemi u društvu, zločin i kazna, zakoni, sloboda, razum, radost i bol, podučavanje, samospoznaja, prijateljstvo, razgovor, vrijeme, dobro i zlo, molitva, zadovoljstvo, ljepota , religija i smrt. Ako za koju knjigu mogu reći da je pečat vječnosti onda je to Prorok, Prorokov vrt.
Mevlana Dželaludin Rumi – „Mesnevija”
To je knjiga mističnog islamskog pjesnika Dzelaludina Rumija koji čezne za susretom sa Jednim i Jedinim . On u skladu sa kuranskim učenjem govori o svijetu, o dokučivom i nedokučivom znanju, kao i transcedentalnome.
To je spev o smislu ljudskog postojanja, njegova potreba da se nadiđe vlastito jastvo, kako bi se pronašao put Božanske ljubavi. On ne bi znao šta je istinska ljubav da nije čeznje koja pokreće našu potrebu duhovnog sjedinjavanja sa apsolutom. On nastoji upoznati čovjeka s njegovim prapočetkom, odnosno njegovim evolutivnim putem koji je prešao iz svjeta minerala, preko svijeta biljaka i životinja, da bi se na samom kraju skrasio na nivou ljudske egzistencije. Mevlana u „Mesneviji” najviše pažnje poklanja moralu i odgoju. On piše o dobrim i lošim osobinama covjeka, o karakteru, plemenitosti, milosrđu, kao i primitivizmu, škrtosti, zavidnosti…. Jednom riječju pjeva o životu i smrti, o tome šta je dobro, a šta loše za čovjeka. On nas postiče da promisljamo o tim stvarima kao normalnom toku našeg postojanja. Treba razumjeti i nadasve premjenjivati primjere Rumijeve priče u stvarnom životu.
Emil Zola - „Nana”
To je priča o lažnoj ljubavi, pohlepi , strasti i požudi, o dekadenciji jednog društva sa velikim otsustvom empatije, društvom koje vapi za materijalnim. U toj knjizi ćemo naći elemente današnjeg društva u kojem živimo, nažalost. Društvo koje je izrodilo glavni lik, je osuđuje, dok svi kritičari njenog ponašanja, sakriveni iza institucije braka, rade identične stvari kao i glavni lik, Nana. Današnji linč je jos gori zbog medijskog promovisanja članaka koji donose brzu zaradu. U svakom dekadentnom društvu stvara se publika kojoj nije žao izdvojit mala sredstva za zabavu, jer je osiromašen toliko da mu pozoriste, dobra knjiga ili putovanje ozbiljno ugrožavaju životnu egziztenciju. U takvom društvu je prisitna Borba za prevlast, preljubu, licemjerstvo, pohlepu...
U romanu kroz glavni ženski lik je prikazana moć novca , kao i položaj koji se novcem može kupiti. Nana je opsjednuta materijalnim stvarima kojim se uzdiže do položaja u društvu koji joj u stvarnosti ne pripada. Koristeći prirodnu senzualnist i putenost, snagom njenog sirovog mozga, ona koristi sve muškarce do onog trenutka dok lovina to može finansijski podnositi tako zadovoljavajući sopstveni ego. Nana osjeća s vremena na vrijeme i krivicu, ali je prebacuje na društveni milje u kojem živi. Cijeli Nanin život se kreće između padova i uspjeha, podvala i na kraju smrti. Čini se da zivot ima jedno ciklicno kretanje bez mogućnosti da svojim djelovanjem možemo promijeniti svijet nabolje. No, vjerujući u snagu volje i ustrojstvo duha, kao i potrebu da se ukaže na probleme društva u cilju uspostavljanja dobrih smjernica ka drugom i drugačijem postavljanju vrijednosnih sistema, čini mi se da se da je to moguće postići, ako ispunimo bar jedno od pravila ljubavi od Dzelaludina Rumija: „Ne brinite kamo će vas put odvesti. Umjesto toga usmjerite se na prvi korak. To je najteži dio i taj je dio vaša odgovornost. Nakon što napravite prvi korak dopustite da stvari prirodno odvijaju i sve ostalo će uslijediti. Nemojte slijediti tok. Budite tok.“
Erih Marija Remark- “ Nebo ne zna za miljenike”
Nebo ne zna za miljenike od Remarka je ne manje važna knjiga od prethodne tri . Iako se cini da su dijametralno suprotne i ona se bavi životom i njegovim smislom. Glavni lik Lilijan, puna života suočena sa smrcu ne želi da padne u očaj i samosažalijevanje, odbacuje mogućnost da umire u krevetu bolničke sobe odlazi u Pariz a zatim Veneciju. Ona želi da živi što je duže moguće , želi da proživi zivot. Na tom putu sreće sebi srodnu dusu , vozača auto trka, koji svakodnevno iskusava sudbinu dok je za volanom. Neopisivo ga privlači Lilijan , žena koja gleda u oči smrti a pritom se smije i uživa u životu. Oni žive za trenutak , ne razmišljajući o budućnosti. Kako život čini skup trenutaka neopterećen budućnošću, tako je punoća tih trenutaka dobar osnov za samu budućnost. Nebo ne zna za miljenike je dobra osnova za naučit, da se živi ovdje i sada , i da svaki dan života je dar koji treba prigrliti sa velikom zahvalnošću sudbini, ma kakva da je ona.
Meša Selimović - “Derviš i smrt”
Roman kome se rado vraćam. To je osvrt čovjeka na životni put kroz psiholosko filozofsku misao na samom kraju životnog puta. Tek kada je čovjek suočen sa smrću istinski traga za smislom postojanja, svode se računi sami sa sobom. U samom središtu romana je čovjek kao moralna vertikala ljudskig postojanja u smislenom egistencijalnom traganju. Na tom putu potrage čovjek gotovo uvijek pada u očaj za rad nepravde nanesene od sistema – društva, koji ga šamara, i gotovo uvijek potčinjava, oduzimajući mu pravo na slobodu.. .Očekivano bi bilo da čovjek u tom stanju besmislenog života na zemlji potpuno padne, ali on ipak koristi zadnje atome volje kako bi sačuvao svoje ljudsko dostojanstvo . To je knjiga o životu, njegovim smislu koji se je skoro uvijek potpomognut dogmom kako bi se lakse razumjelo kretanje života od ljubavi do mržnje , od ličnog ka neličom , od individualnog ka opštem. Pažljivo, svako novo čitanje romana Dervis i smrt, pruža jasne upute za naše životne dileme u prelomnim trenucima naših života kada sami od sebe očekujemo ispravne odluke, jer svako od nas jednom mora reći:”došla je istina”.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR