Veliki emiteri lansiraju hit serije na platformi za dijeljenje video sadržaja, dok njene zvijezde osvajaju Emmy nagrade. Stručnjaci govore o tome kako je YouTube postao televizija budućnosti.
Koja je razlika između YouTubea i televizije? Prije dvadeset godina, to pitanje bi imalo vrlo jednostavan odgovor. Televizija je bila ono što se gledalo, pogađate, na TV-u: sa budžetima, scenarijima, s više kamera i reflektorima. Prvi video koji je ikada postavljen na YouTube nije se mogao ni izbliza da bude zamjena za tako nešto. „Okej, evo nas ispred, uh, slonova“, rekao je pikselizovani mladić u kameru. „Fora kod ovih momaka je što... što imaju baš, baš, baš duge, hmmm, surle“. Video je postavljen 23. aprila 2005. i označio je pravo lansiranje te platforme za dijeljenje videa.
U februaru ove godine, izvršni direktor YouTubea Nil Mohan izjavio je: „YouTube je nova televizija“. Mislio je na to da sve više ljudi gleda YouTube na velikom ekranu – navodno korisnici dnevno pogledaju čak milijardu sati sadržaja na pametnim televizorima. Ali istovremeno, sve više ljudi gleda i TV sadržaj upravo na YouTubeu: Disney je u martu postavio prve tri epizode svog Star Wars spin-offa „Andor“, dok ITV već od decembra dijeli svoje emisije na toj platformi.
Danas je televizija na YouTubeu, a YouTube je na televiziji – neki poznati jutjuberi čak su sklopili dogovore sa striming servisima i prave sopstvene emisije za TV. Beast Games, rijaliti takmičenje koje je kreirao najpraćeniji jutjuber na svijetu, MrBeast, premijerno je prikazano na Prime Videou prošlog decembra i postalo najgledaniji nescenirani sadržaj u istoriji te platforme, sa zaradom većom od 100 miliona dolara. Dakle, koja je razlika između YouTube-a i televizije? Sve manja. Kako smo došli dovde? I gdje nas ovo vodi?
„Probudio me mejl od nekog iz Netflixa, a onda još jedan, od druge striming platforme, i tako su počeli da stižu jedan za drugim“, kaže Viktor Bengtson, izvršni direktor Sidemen Entertainmenta. Sidemen su sedmorica jutjubera koji su kroz razne kanale skupili čak 146 miliona pratilaca svojim skečevima, izazovima i reakcijama. Tokom 2024. snimili su sopstveno rijaliti takmičenje Inside koje je na YouTube-u prikupilo preko 50 miliona pregleda – dok je finale "Love Island All Stars" te godine pratilo samo 1,3 miliona gledalaca. Nije ni čudo što je Netflix preuzeo drugu sezonu Insidea, koja se premijerno prikazala na toj platformi u martu.
Ovo, naravno, nije prva saradnja između jutjubera i tradicionalnih medija, iako je televiziji trebalo gotovo deset godina da uopšte primijeti koliko su internet zvijezde popularne. Još 2015. BBC je pozvao bjuti vlogerku Zoelu da učestvuje u "The Great Comic Relief Bake Offu", dok je njen brat Džo Sag 2018. zaplesao u emisiji "Strictly Come Dancing". S druge strane Atlantika, YouTube zvijezde su dobijale čak i sopstvene emisije. Netflix je 2016. objavio seriju "Haters Back Off", koju je osmislila komičarka i muzičarka sa YouTubea, Kolin Belindžer. NBC je 2019. dao kratkotrajni tok-šou kanađanki Lili Sing, iako se i sama šalila na račun nezahvalnog termina – u 1:30 ujutru – prije nego što je emisija ugašena nakon dvije godine.
Problem s mnogim ovim emisijama je što ne možeš jednostavno „kopirati i pejstovati“ jutjubera i očekivati da se prirodno uklopi u klasične televizijske formate – gerilski stil sadržaja često izgubi svoju draž kad se previše prilagodi pravilima TV produkcije. Ali u trenutku kada se televizija suočava s krizom – neki iskusni producenti danas rade na kasama jer nema dovoljno angažmana – čini se da su tradicionalne kuće sve spremnije da se prilagode YouTube logici. Bengtson kaže da se Sidemen osjećaju „poštovano“ od strane Netflixa i raduje ga što „ne pokušavaju da nas mijenjaju. Ne pokušavaju da promijene ono što radimo, ni ono što jesmo“.
Prva sezona Insidea snimljena je za sedam dana, montirana za devet, i prikazana već sjutradan. Saradnja s Netflixom na drugoj sezoni donijela je timu mnogo više prostora za rad, a Bengtson vjeruje da je konačan rezultat ispao dotjeraniji, ali i dalje zadržao kreativnu slobodu. „Kad ljude s njihove platforme stavite u istu prostoriju s nama, to je kao sudar dvaju svjetova – kao dvije ogromne talasne sile koje se sudare“, kaže on.
Jedan od problema koji se pojavio bio je trajanje epizoda – prva epizoda prve sezone trajala je dva sata, dok je Netflix Bengtsonu poručio da njihovi rijaliti programi obično traju oko 45 minuta. Kao kompromis, epizode druge sezone Insidea traju po sat. Netflix je takođe pristao da nove epizode izlaze svakog dana – kako su gledaoci Sidemen grupe i navikli – umjesto da se puste sve odjednom. „Ova superuspješna striming platforma i Sidemen su se spojili, pokušavajući da osmisle kako bi mogla da izgleda budućnost rijalitija“.
Ali postavlja se pitanje – popuštaju li televizijske kuće previše YouTube zvijezdama koje su navikle da rade s manje ograničenja? Beast Games je nazvan „distopijskom noćnom morom“ – pet takmičara tuži MrBeasta, tvrdeći da su uslovi na snimanju bili „nebezbjedni“. Čak i ako zanemarimo tužbu, sadržaj samog šoua je izazvao zabrinutost. Stjuart Heritidž iz Guardiana je napisao: „U Beast Games postoji surovost koja je zaista neprijatna… ima tu beskrajnog preklinjanja, suza i pravih tantruma odraslih ljudi“. Da li su emiteri krenuli putem iz kojeg nema povratka?
„Kod nas postoji ključno pravilo: ovo nije umjetnost, ovo je zabava“, kaže Bengtson. „Ne treba potcjenjivati format koji je lako svarljiv… Velika je stvar stvoriti nešto što je duhovito, pametno i komercijalno“. Dodaje i da novac koji Sidemen donose striming servisima može da se „preusmjeri ka pravim umjetnicima sa stvarnim projektima“. Naravno, pojmovi „jutjuber“ i „umjetnik“ nijesu međusobno isključivi: komičar Bo Burnham je karijeru počeo na YouTubeu, a osvojio je tri Emmy nagrade za svoj Netflix specijal iz 2021. inspirisan pandemijom.
Dok emitere sve više privlače jutjuberi, i YouTube sve više privlači same emitere – čini se da je odnos između njih simbiotičniji nego ikad. „Mnogo je platformi koje vam mogu pomoći da postanete vidljiviji, ali mislim da je YouTube prilično jedinstven po tome što omogućava i konkretan prihod“, kaže Nil Prajs, menadžer u YouTubeu iz UK, koji pomaže tradicionalnim emiterima da shvate kako njihov sadržaj može da funkcioniše na toj platformi. Kao i svaki drugi jutjuber, i oni mogu da zarađuju od reklama koje se prikazuju uz njihov sadržaj.
Prajs kaže da su emiteri poslednjih godina prešli sa postavljanja kratkih klipova na YouTubeu na postavljanje cijelih epizoda, ali i na kreiranje potpuno novog digitalnog sadržaja. Između 2023. i 2024. Channel 4 je utrostručio broj pregleda na YouTubeu tako što je postavljao dugogodišnje emisije poput "Hollyoaks" na svoj kanal “Channel 4.0”, ali i lansirao nove, isključivo online, serije skečeva i kvizova. „Biće zanimljivo vidjeti kako će produkcijske kuće nastaviti da razvijaju svoje razmišljanje“, kaže Prajs. „Mislim da cijela industrija zaslužuje priznanje za to što je otvorena prema nečemu što je često neprijatno… za spremnost da istraže nešto novo“.
Ali da li YouTube zapravo hoće i jare i pare – takmičeći se sa televizijskim kućama, a pritom samo hostuje njihov sadržaj, umjesto da ga sam proizvodi? Između 2016. i 2022. platforma je pokušala da zakorači u svijet tradicionalnih medija kroz YouTube Originals, odjeljenje koje je proizvodilo nove emisije i filmove za pretplatnike. Na čelo tog projekta dovedena je Sizan Danijels, iskusna medijska izvršna direktorka, koja je ranije radila na serijama poput „Dosonovo jezero“ i „Bafi, ubica vampira“.
„Originalni sadržaj kompaniji daje glas,“ kaže Danijels – posebno je ponosna na YouTube specijal koji je osvojio Emi nagradu, „Recipe for Change: Standing Up to Antisemitism“. Ali, da li YouTube uopšte želi da ima taj „glas“? Na kraju, kompanija je izabrala da bude platforma, a ne izdavač; direktor Nil Mohan izjavio je da je Originals ugašen jer su jutjuberi već pravili izuzetno uspješan sadržaj, „pa nije bilo potrebe da mi išta dodatno radimo“. Danijels je napustila kompaniju 2022. godine. „YouTube vode inženjeri i produkt menadžeri poput Nila Mohana, kojima je glavni fokus distribucija, dok za vrijednost vrhunskog sadržaja imaju vrlo malo razumijevanja“, kaže ona.
U SAD danas više ljudi gleda YouTube na televizorima nego što gleda Disney+, Prime Video ili Netflix. Zato i ne čudi što se šuška da je Netflix u pregovorima sa poznatim jutjuberima Djud Perfekt i Markom Roberom, dok Disney navodno traži stvaraoce porodično-prijateljskog sadržaja. Ipak, Danijels vjeruje da, iako je „YouTube svakako konkurent u smislu vremena koje korisnici provode gledajući sadržaj“, on i dalje nije konkurent po pitanju kvaliteta. „Da li je YouTube demokratizacija sadržaja? Možda jeste – svi mogu da naprave svoju emisiju na YouTubeu. Ali ne može svako da napravi The Crown ili Porodicu Soprano“.
Čak i prije nego što su dobili svoju emisiju na Netflixu, članove Sidemen ekipe ljudi su gledali na televizorima – više od 45% njihovog gledanja dolazi upravo s pametnih TV uređaja. Između 2020. i 2023. godine, broj YouTube pregleda na televizorima porastao je više od 130%. To znači da, iako jutjuberi ne prave Porodicu Soprano, njihovi video-sadržaji sve više liče na televizijski program – sa većim budžetima, dužim vremenom gledanja i boljom produkcijom, prilagođenom za veliki ekran. Jedan video MrBeasta danas može da košta i do tri miliona funti.
Gledaoci više teško da mogu da primijete razliku između YouTubea i tradicionalne televizije. YouTube sve više liči na TV, dok se i TV sve više prilagođava YouTubeu. Granice između ta dva medija se brišu – i malo je vjerovatno da će ikada više biti jasno odvojene.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR