Odluka o formiranju Odbora za reformu izbornog i drugog zakonodavstva, usvojena u Skupštini Crne Gore nekoliko minuta prije ponoći 31. jula, dominantno glasovima vladajuće koalicije, na inicijativu Bečićeve Demokratske Crne Gore, izazvala je sukob u opozicionim strankama i napravila je gotovo nepremostiv jaz među partijama koje su se, do juče, zaklinjale na jedinstvu u svrgavanju crnogorske vlasti predvođene DPS-om.
Naročito žestok rat saopštenjima, u kojima jedni druge optužuju za „izdaju opozicionih interesa“ i da su „Đukanovićeva omiljena opozicija“, vodi se već desetak dana na relaciji Demokratski front I Demokrate. Ali i druge partije iz opozicionog korpusa nijesu samo nijemi posmatrači, već aktivno učestvuju u međusobnom trvenju.
Demokrate tvrde da je izmjenama u radu odbora za izborno zakonodavstvo napravljen pomak s ciljem pripreme novih zakona koji će omogućiti održavanje slobodnih i fer izbora, a Demokratski front optužuje Demokrate da su napravili tajni dogovor sa vladajućom koalicijom i pritom praktično onemogućili ispunjavanje osnovnog zahtjeva – formiranje tehničke vlade koja će nadzirati budući izborni proces.
UPROPAŠTENA ENERGIJA
Da je opozicija definitivno upropastila ogromnu energiju od prije nekoliko mjeseci, kada je podgoričkim ulicama protestovalo više hiljada građana u organizaciji pokreta "Odupri se“ i da je „Sporazum o budućnosti“ koji su potpisali svih 39 opozicionih poslanika, samo mrtvo slovo na papiru, pokazao je nedavni sastanak koji je sazvao lider pokreta Džemal Perović. Na razgovor nije došao ni jedan od lidera opozicije, osim Janka Vučinića, predsjednika Radničke partije. Propao je taj pokušaj izmirenja, a rat saopštenjima je nastavljen i to još žešće.
Zanimljivo je da, dok su trajali TV prenosi sjednica Skupštine, poslanici DF su žestoko napadali kolege iz vladajuće partije, premijera Markovića i predsjednika države Mila Đukanovića. Čim su se kamere ugasile, glavna meta napada postale su im Bečićeve Demokrate, kako kažu „izdajnici opozicionih interesa, saradnici DPS-a, omiljeni Milovi opozicionari...“ Ali, ni Demokrate im nijesu ostale dužne upotrebljavajući sličan vokabular.
Podsjetimo, za ostatak opozicije SDP „više nije opozicija“, jer je nakon smjene Vladimira Jokića sa mjesta gradonačelnika Kotora „sam sebe isključio iz Sporazuma“.
NIŠTA NOVO
Za dobre poznavaoce političkih prilika u Crnoj Gori, trenutno se ne dešava ništa što već nijesmo gledali. Naime, opozicija je i ranijih godina pokušavala da se ujedini, ali čim bi se približili neki izbori, parlamentarni ili predsjednički, svejedno, zaboravljali su na potpisane soprazume o nenapadanju i žestoko se u kampanjama obrušavali jedni na druge, a samo uzgred na „zajedničkog neprijatelja“ - koaliciju okupljenu oko Demokratske partije socijalista.
Samo jednom su uspjeli da zakopaju „ratne sjekire“ i okupe se oko zajedničkog kandidata, Miodraga Lekića, na predsjedničkim izborima 2013. godine. Tada su osvojili 154.289 glasova, samo 7.642 glasa manje od pobjednika, kandidata DPS-a, Filipa Vujanovića.
Međutim, iz te lekcije nijesu mnogo naučili. Kasniji pokušaji ujedinjenja propadali su jedan za drugim pred neke izbore, bilo parlamentarne 2016. godine, predsjedničke 2018. godine, ili lokalne, a u kampanjama oštrica napada više je bila usmjerena na opozicione kolege nego na DPS.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR