Kramer: Status Crne Gore u NATO-u se neće promijeniti, ali bi mogla biti isključena iz komunikacionih i obavještajnih operacija

Promjene u obavještajno sigurnosnom sektoru u Crnoj Gori, apsolutno bi trebalo da podignu obrve u NATO štabu u Briselu, ali se status zemlje u Alijansi neće promijeniti. Ono što bi se moglo dogoditi je isključivanje Crne Gore iz ključnih obavještajnih, komunikacijskih i zajedničkih vojnih operacija dok se to ne ispravi, kaže u intervjuu za Antenu M Ričard Kramer (Richard Kreamer) viši analitičar za zapadni Balkan, iz Centra za evropske vrijednosti za sigurnosnu politiku (European Values Center for Security Policy) u Pragu.

Ovaj američki stručanjak za NATO i bezbjednost komenatrisao je nedavna nova naimenovanja u crnogorskom bezbjednosnom sektoru- ljudi za koje se sumnja da su proruski orjentisani.

Kramer je komenatisao i kako će administracija američkog predsjednika Džoa Bajdena (Joe Biden), u odnosu na prethodnu Donalda Trampa (Trumpa), oblikovati transatlanske odnose, a odgovorio je i na pitanja zašto dio stranih medija, analitičara i donosilaca odluka, za sada ne reagaju na sporne politike aktuelene vlasti u Crnoj Gori.

Antena M: Ako ste bili u prilici da pratite događaje posljednjih nekoliko mjeseci, vjerujem da ste primijetili promjene na terenu. Prošle sedmice Aleskandar Šaranović naimenovan je za vršioca dužnosti direktora Obavještajnog i bezbjednosnog Direktorata, major Ivica Simonović za glavnog inspekora OBS i Radule Čović za pomoćnika inspektora. Prema mnogim procjenama to je bio posljednji ekser u zakucavanju proruskih ljudi na najvažnije pozicije u sektoru bezbjednosti u Crnoj Gori. Smatrate li da bi NATO trebalo da podigne obrve zbog ovih naimenovanja?

Kramer: Apsolutno. Postavljanje isključivo pro-Kremlj  namještrnika na glavne vojne i  obavještajne pozicije trebalo bi veoma da podigne crvene zastavice u NATO-u. Generalno govoreći, čini se da NATO otvoreno nema konačni plan kojem bi pribjegao kada postoji dovoljno razloga za tvrdnje da postupci države članice ugrožavaju sigurnost cijele zajednice. Nedavne politike i akcije u Turskoj i Mađarskoj, prema mojoj procjeni, snažno podržavaju jednu široku raspravu o mehanizmima cenzure unutar NATO-a, budući da izbacivanje nije opcija.

U slučaju savremene Crne Gore - nove članice saveza - javni prijekor u ovom trenutku ne bi bio koristan. Kao i kod svakog pojednica ili organizacije koja se tek pridružila nekom većem tijelu, mora postojati prijelazni period u kojem se očekuje bolje razumijevanje, gdje nove članice uče kulturu ponašanja i slično. Moja je nada da će NATO-ov štab u Briselu, uz uvažavanje imati iskrene razgovore sa crnogorskim vođstvom u vladi i vojsci o tome koje ponašenje je u korist Saveza, koje na štetu, kao i o posljedicama za svakog od njih.  

Antena M: Kakve posljedice možemo očekivati ako se upozorenja ispostave kao kredibilna- odnosno ako crnogorski sigurnosni sektor zaista postane previše blizak sa Rusijom?

Kramer: To je veoma teško sada determinisati, posebno zato što nema utvrđenog standarda o tome šta je to “previše blisko”. Kao nova članica Crna Gora ima skoro 20 godina prije nego što može da napusti savez, ako se za to odluči. Između tada i sada, vlade u Podgorici će se promijeniti. Stoga, ne predviđam trajno negativne posljedice, jednostavno zato što sada postoji i možda će opet postojati vlada koja će odluči zauzeti "neutralniji" stav između NATO-a i Rusije.

No, pitanje je, da li je ova ili druga vlada voljna reći i preduzeti aktivne korake kako bi pomogla olakšati ruski dizajn jadranske luke? Možda se službeni status Crne Gore neće promijeniti, ali bih mogao vidjeti kako vođstvo u Briselu isključuje Crnu Goru iz ključnih obavještajnih, komunikacijskih i zajedničkih vojnih operacija dok se to ne ispravi.

Antena M: Nije prvi put da Rusija pokušava da se infiltrira u NATO “na mala vrata” – vidjeli smo nekoliko incidenta u posljednje vrijeme. Ako se dobro sjećam francusko ministarstvo odbrane je prošlog ljeta uhvatilo svog visokog zvaničnika koji je navodno odavao podatke Rusiji. NATO posljednjih godina ima ozbiljnih problema sa Turskom zbog ruskog raketnog sistema S-400. Čak je i Mađarska u posljednje vrijeme sve bliža sa Moskvom.

Crna Gora je naravno znatno lakša meta  od drugih, naročito zato što je njena vlada dominatno desničarska i proruska bez obrizra na to što sebe pokušavaju predstaviti kao prozapadno orjentisanu demokratiju. Očekujete li da će nova Bajdenova administracija imati boljeg uticaja na NATO po ovim pitanjima?

Kramer: Sjedinjene Države su ključna NATO članica, ali nijesu jedina. Bajden mora - a izgleda da njegova administracija i hoće- raditi na obnovi dobre volje sa vitalnim NATO saveznicama koje su se udaljile u vrijeme Trampa. To je nužan prvi korak prije rješavanja pitanja svojeglavih država članica, poput Turske i Mađarske, čije se zajedničke osobine u odnosu na NATO, uglavnom razlikuju od crnogorskih.

Obje zemlje su veće, utemeljenije i vode ih očigledni autoritarci; u skladu s tim, pristup koji bi Bajednova administracija mogla preduzeti, pretpostavljam, bio bi puno iskreniji, ako ne i oštriji. A prema onome što vidim kada je riječ o kvalitetu ljudi koje je Bajeden imenovao u State Departmentu i Pentagonu, to bi se moglo dogoditi.

Crna Gora je u tom smislu daleko od Turske i Mađarske. Vjerujem da Bajdenova administracija, radeći sa NATO partnerima, može uticati na ishode koji su bolji za sigurnost Crne Gore, podstičući aktuelnu vladu da prije i iznad svega sarađuje NATO-om.

Antena M: Naravno Bajdenova administracija ima veliki teret svojih unutrašnjih problema, ozbiljnijih neko ikada u modernoj istoriji, ali je on sam veoma posvećen transatlanskim odnosima i njegovu administraciju čine veoma iskusni profesionalci. Kako to može oblikovati buduće odnose unutar NATO-a?

Kramer: Do sada je Bajednova administracija jasno iskazala svoju namjeru da oživi transatlantsko partnerstvo na nekoliko frontova. Vjerujem da će predsjednik (Bajden) u tome uspjeti. Ali bila bi pogreška pretpostaviti da će pod Bajednom SAD preuzeti vođstvo na zapadnom Balkanu ili negdje drugdje u Evropi gdje su ugrožene demokratske tranzicije. SAD-e će biti tu da pomognu, da. Ali osjećam da će se raznim evropskim prijestonicama više-manje poslati poruka u kojoj se kaže: "Vratili smo se i spremni! Ali na vama je da preuzmete vođstvo."

Antena M: Neki mediji van Crne Gore su proteklih dana upozorili da su “prijatelji Rusije sada u NATO kacelarijama” (u Podgorici), ali mnogi strani mediji i dalje pokušavaju da predstave novu vladu Crne Gore kao dobru alternativu 30-godišnjoj vladavini Đukanovićevog DPS. Kakav je Vaš stav o tome?

Kramer: Pošlogodišnji crnogorski izbori uveliko su viđeni kao slobodni i fer. Priznajući to, ja nemam problem sa legitimitetom nove vlade. Rekavši to pak, saosjećam se sa istinskim crnogorskim demokratima, uhvaćenim između “đavola i dubokog plavog mora”, dok gledaju na alternative svih ponuđenih političkih stranaka. Uvjeren sam da je za mnoge od tih demokrata, za koga glasati i kako odgovoriti na rezultate, bio veliki izazov.

Neki u stranim medijima to cijene. Ipak, to uvažavanje trebalo bi se razlikovati od, recimo, davanja glatkog prolaza grupaciji Za budućnost Crne Gore, posebno s obzirom na nečuvenu ulogu koju su neki od njenih čelnika imali 2016. godine u pokušaju nasilnog preuzimanja vlasti, umjesto preko glasačkih kutija. To što neki strani mediji ne uspijevaju prozvati ove pojedince, platformu njihovih stranaka i njihovu istoriju u Crnoj Gori, loše je i ne predstavlja uslugu, posebno jer se pretjeruje s nedostacima koje imao DPS-a, dok je bio na vlasti.

Antena M: Podsjetiću Vas da je premijer Crne Gore, Zdravko Krivokapić prošle sedmice otvoreno priznao da je bilo po njegovome, država koju predstavlja ne bi postojala. Zbog čega mislite da je dio stranih medija think-tankova i donosioca odluka, za sada ugavnom zažmurio na aktuelnu situaciju kojoj svjedočimo u Crnoj Gori. I tu ne mislim samo na sektor bezbjednosti- već na sve očigledniju desničarsku prosrpsku politiku, čiji je cilj ili skrivena agenda (možda čak ni pretjerano skrivena), umejsto reformi i borbe protiv korupcije, promjena crnogorskog sekularog i građanskog karaktera? Zvuči li Vam poznato?

Kramer: Za mene je ovo slučaj kada su riječi riječi, a ako bi i bilo velikog javnog odgovora Vašingtona, Brisela i ostalih, to bi vjerovatno poslužilo samo za pogoršanje odnosa. Štoviše, s obzirom na to koliko je Crna Gora napredovala na svom putu ka većoj evropskoj i transatlantskoj integraciji s javnom podrškom, teško mi je u skorije vrijeme zamisliti odustajanje od nezavisnosti i suvereniteta.

I ja sam zabrinut da će se pod Krivokapićevom vlašću nastojati uticati na jednu viziju crnogorskog identiteta u političkom i građanskom životu koja će biti u velikoj suprotnosti- vjerovatno sa polovinom stanovništva. Crnogorci se mogu suočiti s pitanjima nacionalnog identiteta i statusa kroz javni diskurs s poštovanjem, ili ignorisati i / ili prezirati drugu stranu.

Ako je ovo drugo, bojim se da će svaka sljedeća nestabilnost rotirajućih vlada s radikalno suprotnim programima ostaviti Crnu Goru u ekonomskoj, ali i političkoj stagnaciji u transatlantskoj zajednici. Imajući u vidu više dobro, ja se nadam da će duh kompromisa prevladati. Nažalost, nijesam optimista po pitanju bliske budućnosti.

Razgovrala: Biljana Jovićević