Abazović igra za Putina, dilom sa SPC dao Rusiji šansu za osvetu – procjena iz Ukrajine

Priredio: V.J.

Crna Gora je prije samo par dana važila za „odlikašicu“ evropskih integracija i najvjerovatniju sljedeću članicu EU. Tome je doprinijela smjena vlasti koja se dogodila krajem aprila. Prosrpske i otvoreno proruske snage napuštile su koaliciju, a novi premijer Abazović najavio je ubrzanje puta ka EU. Međutim, sada ima razloga da se kaže: OVIM NADAMA CRNE GORE DOŠAO JE KRAJ — objavljuje danas ukrajinski portal „Європейська правда” (eurointegration.com.ua).

„Na opšte iznenađenje, nova vlada je pristupila potpisivanju sporazuma sa Srpskom pravoslavnom crkvom (SPC), potez koji je prethodna vlada pokušala da napravi, ali je naišla na žestoko protivljenje. To sada otvara mogućnost za vrlo brzu OSVETU PRORUSKIH SNAGA, bilo vanrednim izborima, bilo povratkom u vladinu koaliciju”.

„ŠOK je vjerovatno jedini način da se opiše 3. avgust u Crnoj Gori, kada je patrijarh iz Srbije Porfirije stigao u Crnu Goru bez ikakvih upozorenja i najava”.

Dokument koji su potpisali Abazović i Porfirije Perić „dijeli crnogorsko društvo”.

„Ovaj dokument potvrđuje vlasništvo SPC nad svim pravoslavnim vjerskim objektima u zemlji, suprotno interesima CRNOGORSKE PRAVOSLAVNE CRKVE (Чорногорської православної церкви), koja drugo nije priznata od strane svjetskoga pravoslavlja, ali je PRIZNATI KANONSKI STATUS imala prije prisajedinjenja Crne Gore Kraljevini Jugoslaviji 1918. godine. Shodno tome, po principu restitucije, pretežno pravo na vjerske objekte ima Crnogorska crkva. I ova činjenica je uvijek NERVIRALA i UZNEMIRAVALA Crkvu u Srbiji”, ocjenjuje „Європейська правда”.

„Značajno je da je čak i EU pozvala Abazoviča da se uzdrži od sklapanja takva ugovora sa SPC. U jednoj od svojih objava, ambasadorka EU Oana-Kristina Popa pozvala je crnogorske vlasti da se ‘fokusiraju na agendu evropskih integracija i uzdrže od koraka koji dijele društvo’. Pa zašto je crnogorska vlada donijela tako opasnu odluku? Doduše, za ovo nema očiglednih objašnjenja. Neki ističu da je Abazović etnički Albanac, a osim toga, uvijek je bio BLIZAK SRBIJI. Prema tome, argumenti o potrebi da država Crna Gora ima svoju Crkvu za njega nijesu od velikoga značaja”.

Navodi se da Abazovićeva koalicija trenutno ima samo 16 poslaničkih mandata od potrebnih 41.

„Do sada joj je preostale glasove dala partija aktuelnoga predśednika države Mila Đukanovića, Demokratska partija socijalista (DPS). Ovakav raspored je rezultat veoma teškoga kompromisa — uprkos činjenici da je Đukanović bezuslovni pobornik zapadnoga kursa Crne Gore, on je na glasu kao korupcionaš, pa je učešće DPS-a u novoj koaliciji bilo neprihvatljivo za ostale stranke. Međutim, zarad rušenja prosrpske vlasti, DPS je napravila značajne ustupke i ipak podržala koaliciju, ne pretendujući na pozicije u vlasti. Potpisani sporazum sa SPC konačno RUŠI OVAJ KOMPROMIS”.

„Vjerovatnoća da će u Crnoj Gori biti održani vanredni izbori je izuzetno velika. Kako je već rečeno, vladajuća koalicija nema većinu, a za vanredne izbore sada su zainteresovane i prosrpska i procrnogorska opozicija. Prijevremeni izbori su mogući iz dva razloga. Manje je vjerovatno raspuštanje parlamenta — u ovome slučaju neće moći da zasijeda prije reizbora”.

„Najvjerovatnije će, kako najavljuju u DPS-u, biti izglasano nepovjerenje Abazovićevoj vladi. Ova vlada će tada moći da radi još tri mjeseca u privremenome svojstvu, nakon čega će, ukoliko ne bude formirana nova koalicija, biti održani vanredni izbori. Međutim, sociologija pokazuje prilično alarmantne signale: trenutno i prosrpske i procrnogorske snage imaju približno isti nivo podrške. A to znači da je konačni rezultat izbora potpuno nepredvidiv i svaka sitnica može da promijeni rasporede”.

„Druga opcija je da, tokom ova tri mjeseca, Abazović bude u mogućnosti da pregovara sa prosrpskim snagama i obnovi prethodnu koaliciju. U Demokratskome frontu (DF) su dosad Abazovića smatrali izdajnikom i Judom, ali veoma cijene potpisivanje sporazuma sa SPC”.

„Європейська правда” zaključuje:

„Opcija nove prosrpske koalicije koja bi ušla u vladu je sasvim moguća, pogotovo ako će DF-u taj scenario nametnuti BEOGRAD i MOSKVA. Međutim, postoji značajna razlika u odnosu na 2020. godinu kada je prosrpska koalicija prvi put došla na vlast. Za EU i SAD sada nema iluzija o tome što znači dolazak takvih političara na vlast. Tako da će, čini se, aktivno podržati predśednika Đukanovića da spriječi ovakav scenario. Međutim, i pod takvim uslovima, šanse ‘PUTINOVIH PRIJATELJA’ za osvetu izgledaju veće nego ikad”.