Šta su Šole i Eskobar zaboravili da kažu

Piše: Danijel Server (Daniel Serwer) 

Jutrošnji ples Šolea (Chollet) i Eskobara (Escobar) u Komitetu za vanjske poslove Senata pokazao je da senatori koji su prisustvovali zaista znaju nešto o Balkanu. Ispitivanje je bilo relevantno a ponekad i oštro. Reakcije pak - manje.

Naravno, savjetnik Stejt dipartmenta (State Deaprtment) i zamjenik pomoćnika sekretara zadužen za Balkan znaju šta da kažu. Oni su za članstvo u EU, demokratiju, suverenitet i teritorijalni integritet. Oni su protiv malignog ruskog uticaja, kineskog finansiranja, korupcije i etnonacionalizma.

To je ono što oni kažu.

Ono što oni ne kažu je ono što je zaista važno, počevši od premise: "Evropa cijela i slobodna." Ovaj spoljnopolitički slogan SAD iz 90-ih neprimjenjiv je danas i u doglednoj budućnosti. Evropa neće skoro biti cijela i slobodna. Negdje ćemo morati podvući liniju. To je ono o čemu se radi u ratu u Ukrajini: hoće li Kijev biti na zapadnoj strani linije, ili će cijela ili dio Ukrajine biti primoran u podanički odnos prema Rusiji?

Dok Amerikanci pokušavaju da ga privuku svakavim šargarepama koje im padnu na um, Beograd je posjednjih godina definitivno odlučio da krene ka Moskvi i Pekingu. Nema naznaka ničega osim retoričkog interesa za članstvo u EU. Napredak u procesu pristupanja EU je zaustavljen. Politički sistem u Srbiji je skrenuo ka autokratiji. Predsjednik Vučić i njegovi poslušnici, koji obuhvataju gotovo čitav medijski pejzaž u Srbiji, govore o ambicijama da ponovo zauzmu Kosovo (ili njegov dio) i koriste najgore moguće etničke uvrede protiv Albanaca. Zaista se ništa slično ne dešava na Kosovu.

Što se tiče dijaloga Beograda i Prištine, Eskobar je tvrdio da su februarski i martovski sporazumi o normalizaciji pravno obavezujući i da se sprovode, ali kada je suočen sa primjerima odbijanja predsjednika Vučića da primijeni konkretne odredbe, on i Šole su se pozivali na nevoljnost obje strane. To je bio i njihov odgovor na korupciju u Beogradu. “Nalazimo je svugdje na Balkanu.” U posljednje vrijeme, ne mogu da imenujem nekog američkog zvaničnika koji je eksplicitno pomenuo mnogobrojne i grube primjere organizovanog kriminala i korupcije u Srbiji.

Šole i Eskobar su bili oduševljeni predloženom Zajednicom srpskih opština (ASMM/ZSO), tvrdeći da bi to omogućilo Srbima da se više integrišu na Kosovu i da bi moralo biti u skladu sa kosovskim Ustavom. Ignorisali su srpski prijedlog za ZSO, koji je nedvosmisleno namijenjen stvaranju autonomnog srpskog entiteta, poput Republike Srpske, unutar Kosova, sa izvršnim ovlaštenjima. Takođe su bili oduševljeni inicijativom Srbije - Otvoreni Balkan, pod uslovom da sve zemlje učesnice tretiraju ravnopravno. Zaboravili su da napomenu da Kosovo nije ni pozvano u Otvoreni Balkan, jer Beograd ne želi da na pravi način odgovori na taj poziv.

Jadna Bosna

Bosna najteže trpi od amnezije Stejt dipartmenta. Da, rekli su zvaničnici, Ustav BiH će se morati promijeniti, u skladu sa odlukama EU i Venecijanske komisije. Zaboravili su napomenuti da je jedna od tih odluka, Evropskog suda za ljudska prava, donešena prije 14 godina. SAD-e su odavno odustale od pritiska za implementaciju ove presude.

Svidjele su im se odluke visokog predstavnika (OHR) koje su omogućile formiranje vlasti u Federaciji BiH, ali su zaboravili napomenuti da je jedna od njih promijenila način brojanja glasova nakon što je glasanje obavljeno. Druga je donešena da ispegla probleme koje je prva stvorila. Konačni rezultat je bio da se osigura da dvije etnonacionalističke stranke mogu vladati u Federaciji. Samo je jedna etnonacionalistička stranka bila nezadovoljna ovim odlukama, tvrdi Eskobar. Zaboravio je da pomene da bi ta stranka i ostali neistomišljenici samo mogli predstavljati više od većine birača. Ne brinite o sramotnom činu promjene načina prebrojavanja glasova - nakon što je glasanje obavljeno.

Ostalo

Vjerujem da Makedoncima neće biti previše drago da čuju od Eskobara da će, kako bi se pridružili EU, morati promijeniti svoj ustav i spomenuti svoju bugarsku manjinu, za koju je propustio reći da je ima nekoliko hiljada (sigurno manje od 1% stanovništvo). Niti da Albancima u Srbiji neće biti drago da čuju da njihov broj – skoro sigurno jednak ili veći od broja Srba na sjeveru Kosova (i daleko veći od Bugara u Makedoniji) – a da ne zaslužuje pominjanje većinskog udruženja Albanaca u opštine u Srbiji. Koga brige za albanska mjesta u parlamentu Srbije, koja bi odgovarala zagarantovanim srpskim mjestima u kosovskom parlamentu.

Eskobar će u subotu otputovati u Podgoricu na inauguraciju crnogorskog predsjednika. Niko se nije potrudio da pomene da tu uobičajenu i dosadašnju nenasilnu promjenu vlasti dugujemo njenom sadašnjem predsjedniku Milu Đukanoviću, kojeg američke i evropske diplomate godinama osuđuju zbog navodne (ali još uvijek nedokazane) korupcije. Novi predsjednik Jakov Milatović priznaje proevropski stav, ali ima više nego tople odnose sa predsjednikom Vučićem u Beogradu. Mnogo će zavisiti od parlamentarnih izbora 11. juna. Nadam se da se biti sprovedeni slobodno i pošteno kao i oni pod Đukanovićem.

Orginal naslova teksta profesora Servera na Peacefare.net- u glasi: What the State Department forgot to say (Šta je Stejt dipartment zaboravio da kaže) 

Prevela: Biljana Jovićević