Vučinić: Nema toga inžinjeringa kojim se etnički Crnogorci mogu asimilirati u srpski nacionalni korpus, pokazaće to i popis

Današnja izjava beogradskog istoričara i profesora međunarodnih odnosa Srđe Trifkovića za jedan ovdasnji portal u sebi sadrži jedno pitanje i jednu konstataciju, saopštio je Stevo Vučinić, član Glavnoga odbora CEP-a.

"Pita se da li će i kako ostatak dogovora parlamenatrne većine biti ispunjen dogodine? A onda konstatuje da bi bilo sramota da Fakultet za crnogorski jezik i književnost sa Cetinja i dalje bude budžetska jedinica u zemlji u kojoj ogromna većina ljudi zna da govori jezikom svojih predaka - svetog Petra Cetinjskog, Njegoša i kralja Nikole! Mi se ne pitamo o takozvanom ostatku dogovora paramentarne većine, o kome javnost nije obaviještena, jer za cilj ima zadnju namjeru prema Crnoj Gori", kaže Vučinić.

Taj cilj je, kako smatra, slamanje ustavnoga poretka i transformisanje Crne Gore u državu naroda, po ugledu na Bosnu, na koncu i njenu formalnu ili stvarnu aneksiju u korist Srbije. "Velikosrbi očekuju povoljne za njih rezultate aktuelnoga popisa u korist srpske nacionalne zajednice, s namjerom da taj proces treba da dobije formalnu inicijativu za njegovo zvanično pokretanje u Skupštini i pred međunarodnom zajednicom. Međutim, zaboravljaju da im se njihova očekivanja oko rezultata popisa lako mogu izjaloviti, jer mi smo uvjereni da oni nece biti povoljni za njih kako se nadaju i trube u javnosti", ističe Vučinić.

A i Ustavu Crne Gore norme koje predvidjaju eventualne promjene Ustava su čvrsto definisale postupak koji ih ograničava i realno ustavno sprječava u njihovim prljavim nakanama, poručuje Vučinić.

"Međutim, ne zaboravimo da njima Ustav skoro nista ne znači i da su skloni pravnoj hajdučiji.

Prvi koraci u tom smjeru su već poduzeti i bjedodano śedoče takav naum aktuelne vlasti ili njenog ključnog dijela. Osnivaju se opštine na plemenskoj osnovi s ciljem razaranja državnoga jedinstva i priprema politički teren za pokretanje procesa u korist tzv. autonomije Boke, kao "srpske autonomne jedinice", teritorijalno, linijom koja vodi preko Nikšića i Pljevalja, povezanom sa Srbijom. A onda sljeduju druge", kaže Vučinić.

A što se Fakulteta za crnogorski jezik tiče, on je crnogorska nacionalna institucija osnovana da pruži naučno utemeljena teorijska i stručna znanja iz oblasti crnogorskoga jezika i književnosti, posebno budućim nastavnicima i profesorima u crnogorskim školama i lektorima u državnim naučnim i kulturnim institucijama, navodi funkcioner CEP-a.

"A što se tiče samoga jezika, o njemu je "Srpski narodni list "iz Budima, iz pera njegovoga urednika sekretara Matice srpske, Teodora Pavlovića, 1835. godine pisao "Cernogorski je jezik slaveno-serbski s malom nekon razlikom u proizrečeniju", a Ljudevit Gaju u hrvatskom književnomlistu Danica ilirska, 1836. godine o njemu piše "crnogorski jezik je slavo-ilirski"", ističe on.

Odrođavanja Crnogoraca od maternjega crnogorskoga jezika, kako smatra Vučinić, začeli su početkom XIX vijeka Njegoševi sekretari Dimitrije Milaković i Sima Milutinović. "Nastavljeno je mnogo kasnije i dogovorom jugoslovenskih lingvista književnika u Novom sadu 1954. godine, kome nijesu prisustvovali crnogorski, koji su standardizovali jezik koji je nametnut Crnogorcima. Lišeni su pridjeva crnogorski unutar složenice srpsko-hrvatski kojom se označava ime jezika, jekavskoga jotovanja u cjelini i s njim u vezi dva slova Ś i Ź", navodi Vučinić.

Srpsko-hrvatski jezik, ustanovljen Novosadskim dogovorom, Crnogorce je lišio mogućnosti i upotrebe Vukovoga pravila "Piši kao što govoriš, čitaj kao što je napisano", naglašava Vučinić. "Jer crnogorski jezik nije bio službeni jezik niti jezik u službenoj upotrebi. Komplikovanim školskim odgojem učeni su da se u službenoj upotrebi koriste ijekavskom nejotovanom varijantom (n.p.r. umjesto śedi, śekira, đed, ćepanica - sjedi, sjekira, djed, cjepanica)", ukazuje on.

To je, kako smatra, bila posljedica dugotrajnoga procesa jezičke denacionalizacije Crnogoraca. Da je pitanje standardizacije ustvari pitanje nacije i nacionalnoga identieteta, u ovom slučaju s namjerom preoblikovanja crnogorskoga u srpski, potvrdio je najpoznatiji srpski lingvista Pavle Ivić riječima: "Celovitost nacionalne kulture jedno je od prirodnih prava svake nacije i jedan od glavnih stubova nacionalnoga identiteta. Taj se stub opasno potkopava ako se delu jednog naroda propišejezičko ime drugoga naroda i ako mu se zabrani upotreba jezičkih elemenata koji se inače u tom narodu redovno upotrebljavaju".

"Upravo, Trifković je očitovao jasnu namjeru beogradskih i podgoričkih centara moći da našu domovinu transformišu u teritoriju na kojoj će suverena prava vršiti okolne države. Zbog zaštite crnogorskih državnih i nacionalnih interesa i Crne Gore kao pravne, pravedne i građanske države od tih i takvih, čiji je Trifković samo jedan od političkih i lingvističkih instrumenta, osnovali smo Crnogorsku evropsku partiju. Naredni svemu, branićemo njen građanski, evropski i multietnički karakter i pravo na postojanje svih crnogorskih nacionalnih instiucija, uključujući i Fakultet za crnogorski jezik i književnost, svim demokratskim sredstvima.

U svakom slučaju, nema toga inžinjeringa kojim se etnički Crnogoraci mogu asimilirati u srpski nacionalni korpus, što će pokazati i rezultati popisa, niti ustavnih ili bilo kojih drugih razloga, uključujući i same rezultate popisa, da crnogorski jezik izgubi status službenoga jezika u Crnoj Gori", zaključuje Vučinić.