Vuković: Očekivano je da Mandić čestita neustavni Dan bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska

Za profesora Sinišu Vukovića, očekivano je to što je predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić čestitao neustavni Dan bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska. Znalo se, kaže on u intervjuu Televiziji E,  na kakvim ideološkim smjernicama stoji Mandić. Istovremeno, kako dodaje, oni koji sa njim sarađuju u vlasti i kojima on daje legitimitet, aktivno ćute. 

Reakcije na Vučićevo ignorisanje upozorenja opozicije i međunarodnih posmatrača nakon nedavnih izbora u toj zemlji izostaju, što, kako kaže Vuković, nije nikakva novost. Izostala je ozbiljna reakcija, dodaje, i nakon prvih protesta u toj zemlji, te kada je napadnut KFOR u Banjskoj. Međutim, kaže, da je sve više  glasova koje upozoravaju da je opasno miriti se sa tezom da Vučić mora biti dio rješenja, umjesto da se razumije kao dio problema. 

TV E: Predsjednik Skupštine Crne Gore AndrijaMandić čestitao je Miloradu Dodiku Dan Republike Srpske, praznik koji je Ustavni sud BiH ocijenio neustavnim.  Kako vidite činjenicu da nosilac najviših državnih funkcija u državi koja teži ka EU čestita neustavni praznik i koliko je to suprotno evropskim vrijednostima i evroatlantskoj politici, a bliže grupisanju proruskih snaga u regiji?   

Vuković: Da ste me ovo pitali prije nego što je konstituisana nova vlast u Crnoj Gori rekao bih da bi takav potez bio zabrinjavajući. I bilo bi opasno po Crnu Goru da se na taj način profiliše.  Sada moram reći da je to očekivano, zato što se svo ovo vrijeme itekako znalo na kakvim ideološkim smjernicama stoji gospodin Mandić, a da istovremeno oni koji sa njim sarađuju u vlasti, i kojima on daje legitimitet, i koji njemu daju legitimitet, aktivno ćute i pokušavaju da relativizuju to što se desilo. 

Mislim da je važno reći zašto je taj datum problematičan. Zato što se često pominje samo ta odluka Ustavnog suda BiH iz 2015. godine. Treba reći da se na ovaj dan Republika Srpska u toj početnoj formi odcijepila od tadašnje socijalističke republike BiH. Dakle, to je jedan secesionistički akt, koji je bio nelegalan, ilegalan i protipravan. Tek kasnije je uslijedila odluka bosanskohercegovačkih vlasti iz tog perioda da BiH nakon referenduma proglasi nezavisnost. Dakle, Bosna i Hercegovina je proglasila nezavisnost 1. marta 1992. a ova odluka je donijeta 9. januara 1992. godine. Sami čin je bio nelegalan i na taj način se ustvari obilježava jedna vrsta remetilačkog i agresivno-političkog, militarističkog pristupa odnosima u BiH. 

Gospodin Mandić nikad nije krio svoje simpatije prema takvoj politici. I gospodin Mandić se u ovom trenutku ophodi onako kako bi neki mogli da vide Vulina u prethodnom periodu u Srbiji. Njegova retorika se tretira kao Vulinova retorika. On je trbuhozborac onoga što vlasti ne žele da kažu, a zaista misle. Veliki problem je u tome što gospodin Mandić kontroliše vlast mnogo više nego što je to Vulin ikada kontrolisao u Srbiji. Dakle, njegove riječi imaju mnogo veću težinu nego što su imale Vulinove riječi u Srbiji. Iako i jedan i drugi jasno definišu i profilišu političke afinitete vlasti koji su dio. 

TV E: Svijet u ovoj godini čeka nekoliko važnih izbora. Izborna je godina u Sjedinjenim Američkim Dražavama. Za sada, dva kandidata, Džozef Bajden i Donald Tramp. Da li je Tramp u problemu s obzirom na činjenicu da se suočava sa četiri optužnice. U kojoj mjeri to može da utiče na predsjedničke izbore i kakva je sa druge strane pozicija drugog kandidata trenutnog predsjednika SAD Džozefa Bajdena? 

Vuković: Tramp, koliko god to zvučalo paradoksalno, u ovom trenutku i tekako ima koristi od cijelog tog haosa koji se stvara oko njegove kandidature. Dakle, on to koristi kao jedan vješt desni populista i nacionalista da od sebe izgradi kult žrtve i na taj način zadrži, čak i poveća podršku u glasačkom tijelu koje je sklono takvoj retorici teorija zavjere, želje za osvetom i slično. 

Dakle, kada gledate istraživanja javnog mijenja u SAD u ovom trenutku vidite da podrška Trampu ne opada. Ono što je indikativno je da raste podrška nekih kandidata, pogotovo Niki Hajli u prvojdržavi u kojoj će se održati preliminarni izbori u Nju Hemširu. Njen procenat podrške raste, ali još uvijek je zanemarljiv u odnosnu na ono što ima Donald Tramp. Odluka Kolorada i Mejna su indikativne da postoji pravna osnova u odnosu na koju se može donijeti odluka. Da Tramp ne može da se kandiduje za predsjednika zato što je podržao puč. To je jasno definisano 14. amandmanom Ustava SAD i ta dva vrhovna suda država Kolorado i Mejn su donijeli takvu odluku. Međutim, tek treba da se donese odluka na federalnom nivou, dakle Vrhovni sud SAD je juče prihvatio da se po hitnom postupku preispita, odnosno ispita mogućnost njegove kandidature zato što je Tramp i njegov pravni tim istovremeno odlučio i da podnese jednu vrstu žalbe na odluku Kolorada, ali ne u Koloradu, već američkom Vrhovnom sudu.

Dakle, cijeli ovaj cirkus on sad koristi kako bi se pokazalo da je žrtva teorije zavjere, da je žrtva jednog agresivnog napada duboke države, kako on kaže, koja mu ne dozvoljava da se kandiduje zato što će on, kao što obećava, tu duboku državu da u potpunosti uništiti, i dovesti pred svršen čin. 

TV E: U kontekstu izbora u SAD šta bi, Trampova pobjeda značila za Crnu Goru, imajući u vidu činjenicu da su dio vlasti kroz nekadašnji Demokratski front proruski igrači? 

Vuković: Dosta je prošlo u odnosu na njegov prvi mandat. Dakle, u njegovom prvom mandatu, koliko toliko postojala je neka vrsta institucionalne memorije koja je održavala sistem onakav kakav je bio i prije Trampa. 

Ne treba zaboraviti da je za vrijeme Trampa, uprkos njegovoj agresivnoj retorici, anti-NATO, anti-zapadnoj, anti-demokratskoj i slično, njegova administracija je zapravo bila ta koja je proširila NATO. Trumpova je administracija ta koja je potpisala nove sporazume o trgovini sa EU. 

Međutim, sad nakon četiri godine Bajdenove administracije i jednog veoma aktivnog bavljanja politikom iz sjenke, on je svjestan da se više ne može oslanjati na te tradicionalne administrativne kapacitete Republikanske stranke, već koristi alternativne puteve preko određenih think tankova u Vašingtonu koji obećavaju da će u potpunosti iskontrolisati to ko će biti u budućoj Trampovoj administraciji. 

Dakle, koliko god destruktivna bila njegova politika po pitanju institucionalne snage SAD, ono što se može očekivati u njegovom drugom mandatu je mnogo, mnogo aktivnije i agresivnije remećenje uhodanih sistema koji postoje u institucionalnom okviru ove države. 

TV E: Mogu li i na kakav način izbori u Americi uticati na politike prema Bliskom istoku ili ratu u Ukrajini? 

Vuković: Naravno, to je ono što se i očekuje. Ne zaboravite da je Trampova administracija u velikoj mjeri bila ugrožena upravo zbog pitanja Ukrajine, zato što je on koristio nelegalna sredstva uticaja na državnike drugih zemalja, kako bi stvorio sebi veću političku korist. I zbog toga je bio i pod procesom istraživanja. 

Istovremeno, njegov plan za Bliski istok, koji je predvodio njegov zet Džared Kušner, je u potpunosti uništio mogućnosti rješenja između Palestine i Izraela, makar na kratkom roku, što je i doprinijelo jačanju Hamasa. Dakle, doprinijelo je jačanju tih radikalnih elementa na Bliskom istoku koji se nisu htjeli pomiriti sa činjenicom da se na taj način SAD i većina arapskih zemalja odnosi prema palestinskom pitanju. 

Nije teško zaključiti kakav će biti njegov odnos prema pitanju Bliskog istoka i Ukrajine, jer on već u mnogome je to jasno definisao. Dakle, što se Ukrajine tiče, on ne vidi problem da se sa Rusijom pregovara i da dozvoli Rusiji da zadrži pozicije koje je trenutno zauzela na vojnom planu, što bi bila katastrofa kako međunarodnih pravnih poredaka, prije svega po Ukrajinu i stabilnost Evropskog kontinenta. 

A s druge strane, kada je u pitanju Bliski istok, mi vidimo da bi on se ophodio prema palestinskom pitanju na način na koji bi identifikovao cjelokupno palestinsko pitanje kroz pitanje Hamasa, znajući kako je on ustvari uticao na odnose u Siriji, jer je u potpunosti promijenio paradigmu vanjske politike Sjedinjenih Američkih Država, odnoseći se prije svega samo prema ISIS-u, a ne prema Asadovom režimu. 

Možemo da pretpostavimo da će i to biti jedan ozbiljan udarac mirovnim procesima koji pokušavaju da stvore okolnosti za plan dvije države, palestinske i izraelske države, koja mogu da žive jedna pored druge. 

TV E: U martu se u Rusiju očekuju predsjednički izbori koji će aktualnom predsjedniku Vladimiru Putinu izvjesno je donijeti još jedan mandate? U kojoj mjeri bi se ti izbori mogli odraziti na izbor Amerikanaca? 

Vuković: Znate kako, u Rusiji se već pokazuje da Putin organizuje te izbore kao formalnost. Dakle, on nema aktivnu opoziciju, on nema vidljiv politički otpor koji je u mogućnosti da mu ugrozi političku poziciju. On koristi trenutnu invaziju na Ukrajinu kako bi ojačao sopstvenu retoriku. 

Dakle, on se itekako oslanja, na taj narativ žrtve koji je veoma snažan trenutno u Rusiji. Njega možete primijetiti ako pratite medije iz Rusije poput Sputnjika i Russia Today. To će mu u mnogome koristiti. Sa druge strane, svi oni koji su bili zabrinuti za sopstvenu egzistenciju i bezbjednost, su napustili Rusiju. Dobar dio Rusa već duži vremenski period živi van Rusije. Oni neće biti u mogućnosti da glasaju. Veći dio opozicionara, makar oni koji su bili najglasniji su ili zatvoreni ili u potpunosti marginalizovani ili, nažalost, eliminisani. 

Dakle, Putinov reizbor samo je ustvari signal da sve one aspiracije da se od Rusije stvori bilo kakav partner, kada su u pitanju bilo kakvi demokratski procesi, padaju u vodu. Međutim, jačanje autoritarnih glasova, kako na Zapadu, tako i globalno, samo pokazuju da Putin može biti jedna vrsta okosnice te neke nove političke paradigme jačanja autoritarizma na globalnom nivou. 

TV E: Izbori u Srbiji pokazali su da se i pored brojnih nepravilnosti na koje ukazuju građani, opozicija, međunarodni posmatrači, Aleksandr Vučić nema namjeru da ode sa vlasti. Čini li vam se da i EU, ali I ostali iz međunarodne zajednice zatvaraju oči i zašto je izostala adekvatna reakcija? Kome vučić odgovara? 

Vuković: Reakcije izostaju već u određeni period, ako ćemo da budemo iskreni. Izostala je ozbiljna reakcija i kada su bili prvi protesti. Kada je napadnut KFOR, kada su bili teroristički napadi u Banjskoj. Izostale su sada i reakcije nakon izbora. Međutim, sve je više i više tih glasova koji upozoravaju na opasnost mirenja sa činjenicom da Vučić mora biti dio rješenja umjesto da se razumije kao dio problema. 

Dakle, ti glasovi postaju sve vidljivi. Jasni, vidljivi, aktivni, ali opet postavlja se pitanje zbog čega ne postoje konkretni pomaci kojima bi se ograničila mogućnost Vučića da igra takvu destruktivnu ulogu. To treba razumijeti kao dio šireg geopolitičkog konteksta. Dakle, to je jedan kontekst koji je vrlo nestabilan i nepredvidljiv. 

Očigledno je da on koristi određene praznine u politikama na Zapadu kada su u pitanju odnosi prema Rusiji, kada su u pitanju odnosi prema Kini, kada su odnosi čak i na Bliskom istoku. I na neki način uspijeva da ubijedi zapadne igrače, zapadne partnere, da mu je u datim okolnostima potrebno još malo vremena kako bi ispunio ono što je obećao. 

Ne zaboravite, sad je za zapad strašno veliki uspjeh činjenica da su se kosovske tablice prihvatile u Srbiji. Veliki je uspjeh da sa kosovskim pasošem, građani Kosova, uključujući i one srpske nacionalnosti, mogu putovati širom Šengen zone. Dakle, to su sve neke male pobjede koje su za Zapad sasvim dovoljne kao pokazatelj da se stvari kreću u onom pravcu u kojem oni očekuju, ali istovremeno od dva dobra koraka napravi se možda tri loša i to strpljenje nije neograničeno samim tim i takvim glasovima o kojima pričam.