Da li je spremno hapšenje Đukanovića?

Piše: Darko Šuković

Zagrebački Jutarnji list, iz pera uglednog novinara Vlada Vurušića, objavio je ono o čemu se posljednjih dan-dva priča u tzv. dobro obaviještenim krugovima u Podgorici - narednih dana mogao bi biti uhapšen Milo Đukanović!?

Hapšenje nekadašnjeg predsjednika i premijera Crne Gore i dugogodišnjeg predsjednika DPS odavno najavljuju njegovi politički protivnici. Odavno je postalo očigledno da Tužilaštvo, a pogotovo SDT, uredno ispunjava najave koje stižu sa političkih adresa. Zato se vjeruje da ni ovoga puta ne može biti drugačije.

Nedavno izručenje odbjeglog bankara Duška Kneževića Crnoj Gori, koji tvrdi da posjeduje dokaze protiv Đukanovića, protumačeno je kao najava da se "oko Đukanovića steže obruč" kako je to opisao Jutarnji. Uloga britanskih službi u obračunu sa Đukanovićem takođe ima dugu istoriju, još od ambasadora Čarlasa Kroforda koji je bio jedan od ključnih inspiratora afere S.Č, pa do sadašnje upotrebe Duška Kneževića u te svrhe. Britanci, navodno, nikad nijesu oprostili dugogodišnjem prvom čovjeku Crne Gore što im nije dozvolio da kontrolišu Luku Bar i trgovinu cigaretama, posao na koji su britanske službe smatrale da imaju monopolsko pravo.

No, ključni motiv za obračun sa Đukanovićem imaju srpske i ruske agenture u Crnoj Gori. Prvi, zbog "grijeha nezavisnosti", drugi, zbog "grijeha NATO". Doskorašnjem predsjedniku države nikad nije oprošteno što je Crnu Goru usmjerio na Zapad i izvukao je ispod čizme Beograda i Moskve. Nakon smjene vlasti na izborima 30. avgusta 2020. i Đukanovićevog poraza na predsjedničkim izborima prošle godine, stekli su se uslovi za osvetu.

Da bi sve imalo pravni obol, da bi bilo javno interpretirano kao borba za vladavinu prava, a protiv kriminala i korupcije, prethodno su na čelo Vrhovnog i Specijalnog državnog tužilaštva dovedeni ljudi koji će bespogovorno obaviti taj zadatak. Milorad Marković i Vladimir Novović nijesu dobili bezuslovnu podršku DF u parlamentu. Izabrani su da bi se obračunali sa ljudima koji su u tom prosrpskom i proruskom političkom savezu označeni kao arhineprijatelji crkve i države Srbije i Rusije. I oni to rade od dolaska na funkciju: Milivoje Katnić, Saša Čađenović, Veselin Veljović... bili su na najisturenijim položajima sa kojih su se suprotstavili širenju uticaja Beograda i Moskve u Crnoj Gori. Danas trpe neljudski progon, čame u pritvoru kojem se ne nazire kraj, i bliže su smrti nego odbrani sa slobode, iako su optužbe na njihov račun na više nego klimavim nogama.

Ukoliko postoje dokazi koji inkriminišu Mila Đukanovića, on treba da odgovara pred zakonom kao i svaki drugi građanin. Jasno je, međutim, da Đukanović, kao ni pomenuti bivši visoki funkcioneri tužilaštva i policije, ne može da računa na tretman običnog građanina. Jasno je da će njegovo eventualno privođenje biti iskorišćeno za medijsko-politički spektakl. I, vjerovatno, za istorijsku fotografiju sa lisicama na rukama.

U simboličkoj ravni, hapšenje Đukanovića potrebno je Beogradu i Moskvi kao finalni čin kriminalizacije referenduma za nezavisnost i učlanjenja Crne Gore u NATO. Po logici da su i ta dva civilizacijska postignuća Crne Gore plod prevare, a ne volje naroda.

Konačno, po očito brižljivo planiranom scenariju, sve to treba da se desi u momentu kad bi Crna Gora, uprkos svemu što rade prosrpske stranke i njima podložni PES, mogla da dobije famozni IBAR, kako bi sve bilo predstavljeno kao vrhunac borbe protiv kriminala i korupcije.

Ne treba imati iluziju da to bilo ko u Briselu, Londonu i Vašingtonu danas želi da vidi. Površne i potkapacitetne garniture birokrata odavno funkcionišu kao "korisni idioti" ne samo Vladimira Putina, nego i Aleksandra Vučića. Na Zapadnom Balkanu pogotovo. Tako je Crna Gora i dospjela do statusa koji je preksinoć demonstriran u Ćirilici. Nakon mogućeg hapšenja Đukanovića, ostaće samo da se i brojevima sa Popisa potvrdi da je Crna Gora srpska država.

Ne treba imati ni iluziju da bilo ko, osim građana Crne Gore, sa toga dna ovu državu može da podigne i da spriječi scenario koji će staviti tačku na njenu budućnost kao nezavisne, građanske, prozapadne države.