Kraj "paf-paf" ere, dolazi vrijeme (poštovanja) presuda

Za Antenu M piše: Biljana Jovićević

Kako je i obećano, dobili smo IBAR (privremena završna mjerila i čvrst signal da nas EU želi)– a, na našem jeziku ponekad s riječima ne baš najvještiji, premijer Milojko Spajić, koji se Zapadu uspješno prodaje za „Europljanina i intelektualca“ (gotovo da bi mu pozavidio legendarni Ivica Vidović iz čuvenog TV serijala „Tale“), dobio je priliku da kod kuće nastavi da maše uspjehom za koji je zaslužan eto toliko što ga i sam nije opstruirao, kao mnogi članovi vladajuće koalicije. I da njime pravda brojne greške (nazovimo ih tako eufemistički) i manjkavosti njegove izvršne vlasti.

Koristeći arumentaciju bivšeg, a možda i budućeg američkog predsjednika, Donalda Trampa (Trump) za čiji se mogući povratak EU i NATO, sa zebnjom pipremaju, premijer Spajić, upravo trampovskom retorikom, uvjerava građane da bolji život samo što nije, da Evropa sad 2, o kojoj kao o NLO svi pričaju a niko je vidio nije, stiže brzo i da je toliko dobra da je čak i Tramp planira uvrstiti u svoju agendu.

Igra za "Oskara"

Naše EU partnere, kojima smo iz geopolitičkih razloga, na našu sreću, potrebni baš u ovom trenutku, posebno zato što smo dovoljno mali da preveliku štetu ne možemo napraviti, premijer Spajić pak pokušava uvjeriti da oni - kojima je dužan ponešto što znamo, a pitanje je i koliko toga što ne znamo – i njegovi partneri zapravo nijesu duboko antievropski i proruski elementi, pod dirigentskom palicom „Oskara“ iz Beograda, već posvećeni i preobraćeni pomiritelji - valjda četnika i partizana – fokusirani na ekonomiju i evropsku agendu, bar dok Brisel drži svjetlo na njima.

Stoga ih, naravno, nakon mjesta po dubini, gdje temeljno već četvrtu godinu implementiraju agendu susjedne zemlje na štetu sopstvene (počni sa gašenjem Montenegro Airlines-a i samo nastavi predugi niz : Nikšić i Šubara, Pljevlja i Vraneš, Bratić i Danilović na obrazovni sistem, crkvene škole ...)  sada treba nagraditi i formalnim ministarskim pozicijama. Da bržr i bolje završe započeto - razaranje sekularnog i građanskog tkiva ove zemlje, a bogami i da obesmisle ili preobrate njeno postojanje kao takve- planiranim ustavnim promjenama, za koje im je Spajić dao odobrenje, i postao, kako reče Boban Batrićević „kalodont za četnički karijes“.

Primjera radi, nakon što ih je privolio da nevoljno prihvate podršku Rezoluciji UN o genocidu u Srebrenici, Spajić im je morao vratiti dug Rezolucijom o genocidu u Jasenovcu, bukvalno dan nakon IBAR-a. Sve uz premijerovo obrazloženje novinaru iz Hrvatske da „pita parlament, a ne njega, jer on nije u njemu“!!??- dodajući da on podržava sve koje “imaju potrebu da izguraju neke rezolucije koje su bitne za njihov politički korpus i narode ili religije kojima pripadaju”.

To što je riječ o neupitnom i neosporavanom zločinu, poznatom i priznatom koncentracionom logoru NDH -a iz Drugog svjetskog rata, za čije potezanje u političke svrhe u današnje vrijeme, čak i nalogodavac njegovih nalogodavaca iz Beograda, - javno priznaje da bi predstavljalo ogromnu štetu za odnose Srbije sa Hrvatskom (dok svađu Hrvata i Crnogoraca sanja), premijera kobajagi fokusiranog isključivo na ekonomiju (valjda u našu korist) i kripto (u njegovu lično) - ne interesuje – pretpostvaljam sve dok mu garantuje o(p)stanak na funkciji premijera, iako je, kako veli, bogat i bavljenje politikom na našu dobrobit mu uopšte nije trebalo.

Da oni, čije naloge mora da izvršava, prikrivajući ih frazama o IBAR-u, EU integracijama i Evropi sad 2, nijesu 90-tih izazvali krvavi raspad i ratove na prostoru bivše Jugoslavije, Spajić bi, kao i mi stariji od njega, veoma dobro znao da je Jasenovac neupitan, jer bi ga, kao i naše i njegova i generacije nakon njegove, redovno posjećavale i učile o njemu. A da je političar sa vizijom koja iole doseže dalje od naučenih floskula potrebnih da šarmiraju briselsku birokaratiju ili domaće populističke apetite, Spajić bi razumio i da UN-ova Rezolucija o Srebrenici, koju je njegova vlada podržala, zapravo ima za cilj da prisili države, pošto očigledno drugačije nije bilo moguće ni 30 godina kasnije – upravo na njegovanje kulture sjećanja na Srebrenicu, na isti način na koji se u SFRJ njegovala kultura sjećanja na Jasenovac.

E sad, da li će se u novootvorenom koraku pristupanja EU moći ignorisati baš sva prihvaćena pravila, kao što je premijer navikao, pa je recimo tako njegova vlada u liku ministra vanjskih poslova Filipa Ivanovića, ignorisala, a ponekad i pokušavala da sakrije protestne note koje su stizale iz susjednih država, te nastaviti da prolazi bez konsekvenci – kao što bi recimo moglo biti blokiranje napredovanja Crne Gore od strane Hrvatske, što je rutinska praksa EU članica- biće vrlo zanimljivo vidjeti.  

No činjenica je da premijeru igra “sjeđenja na dvije stolice” koju je Aleksandar Vučić doveo do savršenstva, za sada uspijeva. Ali pošto Srbija djelimično i zbog te igre zaostaje za Crnom Gorom u evropskim integracijima, ostaje otvoreno pitanje na koji će način Spajić, ukoliko uspije da ostane na toj poziciji, uspjevati da izbjegava i pisane obaveze koje je preuzeo iz Brisela sa čuvenim IBAR-om. I to ne samo u stvarima koje definišu odnose sa susjedima, već i onim za suštinsko spovođenje ključnih reformi – precizno pobrojano u zvaničnom pisanom dokumentu, koji datira na 21.jun 2024, sa Konferencije o pridruživanju Crne Gore i EU.

Po zakonu ili - kao dosad

U tom ključnom Pristupnom dokumentu konstatuje se da se EU generalno saglasila da je Crna Gora, ispunila postavljena privremena mjerila za zatvaranje Poglavlja 23, ali se navode i veoma precizne smjernice i zahtjevi za dalje. Od prve buduće članice EU sa Zapadnog Balkana, taksativno se traže reforme u oblasti pravosuđa i vladavine prava i država poziva da primjeni i uskladi pravne standarde sa pravnim tekovinama EU. Tako, između ostalog, na strani 6, dokumenta od ukupno 19 stranica pisanih instrukcija i zadataka, stoji nadnaslov “Profesionalizam, kompetencija, efikasnost”.

Tri vlade formirane u Crnoj Gori nakon “osvježenja” s kraja avgusta 2020, od kojih je Spajić u dvije participirao – prvoj “apostolskoj” formiranoj u Manastiru Ostrog - kao ministar finansija, te aktuelnoj kao premijer – uz ponavljanje mantre o borbi protiv korupcije i kriminala, neprekidno su ponavljale da će rasčistiti sa partijskim zapošljavanjem, političkom podobnošću i drugim praksama DPS-a, te da će im jedini kriteriji biti upravo – profesionallizam, kompetencija i efikasnost. Rađeno je, međutim, upravo suprotno - uz različita obrazloženja, a ponekad čak i izostanak obrazloženja.

Hoće li se moći nastaviti omiljena im praksa “ne držanja zakona kao pijan plota”?

Evropska unija je baš na stranici 6 zatražila od Crne Gore i “da osigura djelotvorno i učinkovito izvršenje sudskih odluka te uspostavljanje odgovarajućeg monitoring sistema u vezi sa tim”.

Kako će Vlada premijera Spajića isporučiti ovu obavezu, kad je sama u uzastopnom kršenju sudskih odluka? Podsjetimo, bivši direktor policije Zoran Brđanin tri puta je na sudu dobio presudu da ga je vlada nezakonito razriješila, posljednji put od strane Upravnog suda prije tri dana (25.juna). I kada zanemarimo to da je riječ o čovjeku kojeg je “avgustovska većina” postavila na tu dužnost kao profesionalca, pa kada je, izgleda, pokazao da ima malo više profesionalnosti nego lojalnosti njima, brzo smijenjen – ostaje činjenica da smo već duže u prilici da svjedočimo koliko se i kako naša proevropska vlada drži evropskih standarda i poštuje vladavinu prava upravo onda kada sama treba da ih primjeni - da ponovimo – da primijeni odluku suda.  

A slučaj Brđanin nije jedini primjer.

Čak pet sudskih presuda je doneseno zbog nelegalnog naimenovanja direktora Javnog servisa RTCG-a, Borisa Raonića, ali on i dalje obnaša tu dužnost, jer niti jedan nadležni državni organ, a pogotovo ne sam Raonić, nekadašnji borac za vladavinu prava kao NVO aktivista, nijesu smatrali relevatnim sprovođenje sudskih presuda. Mada je ovdje fer reći da je takav isti, ignorantski odnos prema sudskim presudama, pokazala i šefica Delegacije EU u Crnoj Gori, Oana Kristina Popa, koja se uredno sastajala sa Raonićem.

Da ne bude dileme da je Raonić, nekadašnji liberal, na dužnost generalnog direktora Javnog servisa, postavljen kao kadar DF-a (preimenovanog u koliciju ZBCG), a ne zbog obećane profesionalizacije nacionalnog emitera, dokazano je uticajem Srpske pravoslavne crkve (SPC) na program tog medija od njegovog imenovanja. I to na brojnim primjerima, počevši sa progonom novinara koji su se bavili nepočinstvima SPC -a, poput Tanje Šuković; pa progonom Žarka Božovića zbog korišćenja jotovane verzije crnogorskog jezika u programu radija CG; potom intenziviranjem gostovanja crkvenih lica na TVCG-u, uključujući i njihovo bavljenje temama koje nemaju veze sa religijom, zatim promjenom logoa, što je izazvalo reakciju čak i ambasade Ukrajine, a i da slučajno ne bi ostalo bilo što asocira na Crnu Goru -Crnogoraca (u njihovoj intrpretaciji “milogoraca”) potom promjenom domaćeg autorskog “Kalendara” Dragoljuba Ilića, koji se valjda previše bavio istorijom Crne Gore – preuzimanjem RTS-ovog u drugačijem pakovanju, koji je znatno usklađeniji sa narativom DF-a i SPC-a, a time i dalji od istorije -zasnovane na činjenicama.

Raonić, kojeg od izvršenja sudskih presuda štiti Savjet kojeg on kontroliše, a koji je zbog toga bio predmet istrage Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), u međuvremenu je svoje dobre usluge ponudio i Milojku Spajiću, te se premijer, koji nerado komunicira sa medijima, ali je ipak shvatio da su mu povremeno potrebni, dva puta u intervjuima, koji se na Zapadu odgovarajuće zovu “soft balls” (nabacivanje mekih lopti) obratio javnosti – bez da mu se postavljaju suvišna pitanja ili još gore, da potpitanjima propituju njegove tvrdnje. Valjda u skladu sa ovim novo-uočenim trendovima SDT, “slučaj RTCG“ u kome se ispituje postupanje pojedinih članova Savjeta Javnog servisa te dijela menadžmenta zbog izbora generalnog direktora RTCG Borisa Raonića - nakon godinu dana iz SDT-a vraćen je Osnovnom državnom tužilaštvu (ODT). Bio bi ovo dobar primjer za “monitoring sistema” naročito od relevantnih tijela koje prate primjenu evropskih standarda u crnogorskom sistemu vladavine zakona, da trenutno za to ima političke volje u Briselu.

Zbogom "izviđaji", brojaće se presude i izvršenja

No nije to jedini slučaj koji bi morao biti monitorovan. Slijedi bukvalno gomila značajnih sudskih procesa, među kojima imamo još jedan posebno zanimljiv i politički delikatan.

Iako su sve učinili, i činilo se uspjeli, da razbiju slučaj presude za pokušaj terorizma u Crnoj Gori, na dan izbora 2016, akcije kojom su dirigovali pripadnici ruskog GRU-a, a kao izvođači radova među ostalima optuženi i lideri DF-a, aktuelni predsjednik Skupštine Andrija Mandić – danas  čovjek od kojeg zavisi politička sudbina premijera Spajića, i poslanik Milan Knežević - u ponovljenom postupku crnogorsko državno tužilaštvo zatražilo je da bivše opozicionare, a sada ključne igrače u vladajućoj koliciji osude na kaznu zatvora od po pet godina. Novo Specijalno tužilaštvo, izabrano nakon političkih promjena 2020. godine, koje su ih katapultirale na vlast, u cijelosti je ostalo pri ranijoj optužnici i zatražilo zatvorske kazne za sve okrivljene, izuzev za jednu žensku osobu, za koju se traži uslovna kazna.

Ovdje je navedeno tek nekoliko zanimljivih slučajeva koji se tiču Poglavlja 23.

Treba imati u vidu i da na kraju posljednje stranice pristupnog dokumenta koji nam je uručen, stoji da se konačna procjena usklađenosti crnogorskog zakonodavstva s pravnom stečevinom EU (acquis) i kapacitet implementacije može donijeti tek u kasnijoj fazi pregovora, dok Crna Gora mora redovno dostavljati detaljne pisane informacije o napretku u sprovođenju tražnih reformi, te se podsjeća da bi se prije završetka pregovora mogli ispostaviti novi zahtjevi za usklađivanje pravne stečeviine (acquis).

Sudeći po onome što je Brisel zapisao crno na bijelo, paf-paf faza je završena! Vrijeme zadovoljavanja "izviđajima" otkucalo je svoje, sada se broje pravosnažne presude i - postupanje po njima.