Samardžić odgovorio Krapoviću: Ne prijetite i ne “pušite na hladno”, ministre!

Piše: Admiral Dragan Samardžić, bivši Načelnik Generalštaba Vojske Crne Gore

Postavlja se ključno pitanje, koja je poruka saopštenja ministra Krapovića, objavljenog na zvaničnim stranicama Ministarstva odbrane, pod naslovom „Oprezno tipkajte admirale Samardžiću“? 

Da li je to otvorena prijetnja ministra da zaćutim i da ne komentarišem negativne pojave u društvu i Ministarstvu odbrane, u vremenu kad se država raspada? Da li to ministar pokušava da mi uskrati osnovno ustavno pravo na slobodu misli i izražavanja? Stvarno ne znam kako drugačije da protumačim njegovu poruku.

Navikao sam na to da sam, već duže vremena, od strane većine funkcionera MO i države, tretiran kao neprijatelj sistema. Zamislite, neprijatelj Ministarstva odbrane. Sistema kojeg sam danonoćno sa vrijednim i stručnim timom saradnika „sa ledine“ stvarao i gradio. Nažalost, nijesam jedini. Ispade da smo mi koji smo stvarali sistem odbrane Crne Gore i značajno doprinijeli prijemu i integraciji države u NATO - državni neprijatelji, a oni koji su nam podmetali klipove pod točkove i nijesu birali sredstva da spriječe naše učlanjenje u NATO – patriote, pa se po Briselu šepure, taman ka da su osnivači NATO iz 1949-te.

Pa da usput priupitam ministra Krapovića, a i ostale članove Savjeta za odbranu i bezbjednost, šta vam mjesecima rade kući visoki oficiri, jedni od najstručnijih ljudi - koje ste izopštili iz sistema i uskratili im osnovna Ustavna prava? Da li je njihova najveća greška što su Crnogorci i bezrezervno odani svojoj državi, dok se Ministarstvom šepure i odlučuju pojedinci kojima je do Crne Gore stalo kao do lanjskog snijega?

Jedino tačno u tekstu saopštenja („prijetnje“) ministra Krapovića je da sam, tokom čitavog mog mandata kao NGŠ, „mogao samo sanjati“ takvu nabavku, tj. da će Vlada odobriti 150 miliona kreditnog zaduženja za nabavku brodova. Uostalom i da je budžetom odobrena tolika suma, bilo je puno prioritetnijih stvari na koje bi usmjerili ta sredstva, prije svega na nabavku opreme i naoružanja koji su u tom momentu bili neophodni za nacionalni sistem odbrane i dostizanje potrebnih operativnih sposobnosti za članstvo u NATO. Uostalom, to je i sam ministar Krapović konstatovao u Informaciji o potpisivanju Tehničkog aranžmana koju je dostavio Vladi Crne Gore, u julu mjesecu, u kojoj se navodi: „Dosadašnji prioriteti u razvoju Vojske Crne Gore i ograničena budžetska sredstva pomjerili su fokus sa razvoja Mornarice u prethodnim godinama. Pri tome, imalo se u vidu da će naslijeđena plovna sredstva, infrastrukturni i kadrovski potencijal zadovoljiti minimalne kriterijume za očuvanje suverenosti Crne Gore na moru na određeni vremenski period.“ Pošteno!

Ministar navodi i da je on inicijator nabavke, a u pomenutoj Informaciji demantuje sam sebe, jer navodi „Rad na realizaciji nabavke patrolnih brodova otpočeo je 2019. godine, u skladu sa Dugoročnim Planom razvoja odbrane 2019-2028. godine. “Podsjećanja radi,“inicijator“ Krapović je ministar odbrane od 31.oktobra 2023. godine!

Ono što ministar odbrane i njegov predsjednik stranke uporno pokušavaju nametnuti javnosti, jeste da je ovo projekat dvije Vlade, odnosno da je Sporazum o saradnji u oblasti odbrane između Crne Gore i Francuske osnov za nabavku dva patrolna broda.

Apsolutno netačno! U Sporazumu se nigdje ne pominju brodovi! Dakle, ne radi se o Ugovoru između dvije Vlade ( G2G-gov to gov) već o komercijalnom Ugovoru između Ministarstva odbrane Crne Gore i francuske kompanije Keršip koju je naše Ministarstvo, svojom voljom, izabralo. Uloga MO Francuske sastoji se samo u tome da pruži podršku da se oprema isporuči prema odredbama Ugovora sa firmom Keršip, i za tu uslugu plaćamo MO Francuske 700.000 eura.

Dokaz, navod iz Tehničkog aranžmana: „Imajući u vidu volju Ministarstva odbrane Crne Gore da nabavi dva (2) patrolna plovila tipa Offshore Patrol Vessel 60 potpisivanjem komercijalnog ugovora (u daljem tekstu “Ugovor”) sa francuskom kompanijom KERSHIP (u daljem tekstu “Industrijski dobavljač”)...“
Indikativno je da se ministar odbrane oglasio i „puše na hladno“, a da ga ni pomenuo nijesam niti sam još uvijek saopštio nijednu primjedbu na čitav postupak i na koje nezakonitosti mislim. Posebno je maliciozno, pošto ministar Krapović voli tu riječ, u cilju pravdanja postupka nabavke brodova uvlačiti francusku Vladu, jer ona sa postupkom nabavke nema ama baš nikakve veze.

Takođe, uporno se navodi cijena od 120 miliona eura za dva patrolna čamca, ali ne precizira da je to cijena bez PDV-a. Sa PDV-om, koji je oko 25 miliona eura, i ostalim zavisnim troškovima cijena je cca 150 miliona eura.

Kao što sam i obećao na mreži X, sa svojim zapažanjima o „Zakonu o potvrđivanju sporazuma između Vlade Crne Gore i Vlade Republike Francuske o saradnji u domenu odbrane sa Tehničkim aranžmanom između Ministarstva odbrane Crne Gore i ministra odbrane Republike Francuske o nabavci dva patrolna broda od strane Crne Gore“, koji je nedavno utvrdila Vlada, a treba da usvoji Skupština, blagovremeno ću upoznati poslanike Skupštine i Predsjednika CG.

Da još jednom ponovim, svakako da podržavam proces modernizacije Vojske Crne Gore u svim njenim segmentima usklađenim sa NATO ciljevima sposobnosti, ali to ne znači da moramo svi imati isto mišljenje po pitanju veličine brodova, naoružanja i opreme. I cijene koštanja, naravno. Da li je u ovoj aktuelnoj globalnoj bezbjednosnoj situaciji bilo pametnije da se nabave jeftiniji brodovi (kad kažem jeftiniji, mislim na cijenu nabavke i desetgodišnje eksploatacije), pitanja su koja je ranoj fazi struka trebalo temeljno da analizira i da odgovor, ali u svakom slučaju odgovor će dati vrijeme. I da naglasim, Tehnička komisija MO sastavljena od aktivnih i penzionisanih mornaričkih oficira, profesionalno je obavila svoj dio posla u zadatim okvirima i ispregovarala mnoge korisne stvari, ali u njihovoj nadležnosti nijesu bili finansijski ni drugi aspekti Ugovora.

Na kraju, bilo bi korisno, javnosti radi, da ministar Krapović za početak odgovori na nekoliko pitanja:

- Zašto je u fazi raspisanog tendera, a prije donošenja odluke o izboru najpovoljnijeg ponuđača, što je veoma neuobičajeno, ministar odabrao da posjeti samo jednog od tri ponuđača, i to baš francusku firmu Kership? Kakvu je poruku time poslao ostalim ponuđačima o fer tenderskom postupku, pa su odmah preko ambasada predstavnici ostalih firmi tražili prijem u MO?

- Zašto do kraja postupka nijesu u tenderskoj utakmici držani aktuelnim sva tri ponuđača, čime bi se moglo uticati na smanjenje cijene Kership-a?

- Da li je, i kada, ministar potpisao Odluku o izboru najpovoljnijeg ponuđača i sa firmom Kership zaključio Ugovor, a ako još uvijek nije, zašto nije?