Iz Beograda javljaju da postavljaju objekat od četiri metra u centru Danilovgrada o SRPSKOJ knjizi

Priredio: V.J. 

Beogradski list „Večernje novosti”, jedno od glasila Vučićeve propagande, javlja da će se u centru Danilovgrada postaviti objekat, tvrde spomenik, od četiri metra od mermera i metala, pod imenom „I bi slovo”, rad Milivoja Babovića. 

Citira se jedan od lokalnih režimskih aktivista, Andrija Radulović, v. d. direktora Ujmetničke kolonije Danilovgrad, kako „Danilovgrad dobija spomenik na veliki datum naše istorije kada smo upisani zlatnim slovima u Gutembergovu galaksiju”. 

„Večernje novosti” otkrtivaju tačniju pozadinu: „530 godina od štampanja najstarije S-R-P-S-K-E štampane knjige ‘Oktoiha prvoglasnika’ u štampariji Crnojevića na Cetinju” i kako će, biva, „otrgnuti se od zaborava i veliki podvig ovdašnjih učitelja koji su pre 108 godina na ovom prostoru podigli bunu zbog zabrane ćirilice u crnogorskim školama”. 

Ovu info iz Beograda danas prenio i sajt ogranka Crkve Srbije - eparhije crnogorsko-primorske Joanikija Mićovića. 

Napominjemo: austrougarske vlasti, koje su vojnički slomile Kraljevinu Crnu Goru zahvaljujući i podrivačkome djelovanju Kraljevine Srbije, čija je vojska na čelu s Karađorđevićem pobjegla za Albaniju i dalje u Grčku, otpuštile su 1916. iz službe dvadesetak učitelja i pravnika koji su odbili da nastavu predaju po okupacionom školskom programu. Nakon suđenja, većina ih dobila zatvorske kazne: od tri do pet mjeseci. Po prilici, svi živi i zdravi dočekali kraj rata. 

Kako bilo, i Bjelopavlići i Crna Gora pamte i neuporedivo veće podvige i žrtve u otporu austrougarskome okupatoru, uostalom isto kao i podvige i žrtve u Bjelopavlićima i Crnoj Gori protiv spske reokupacije od 1918. godine. 

Takođe, za svakoga je provjerljivo — i po naslovima i po sadržajima — kako iz Crnojevića štamparije nijesu izlazile nikakve „srpske” knjige, pa to nije ni „Oktoih prvoglasnik”. 

Štoviše, u knjigama Crnojevića štamparije nema ni „s” od srpstva — uostalom ni uopšte u riječima i djelima kod sve trojice vladara iz dinastije Crnojevića: Stefanice, Ivana, Đurđa. 

Gospodar Ivan Crnojević je osnivač katedre autokefalne Mitropolije cetinjske - Crnogorske pravoslavne crkve, za koju je iz Venecije obezbijedio štampariju za bogoslužbene pravoslavne knjiga ispisane crkvenoslovenskom ćirilicom. A te su knjige pečatali naši crnogorski monasi — na čelu s Makarijem ot Črnie Gori. 

Docnije ustanove sa štamparskim presama na Cetinju, iz doba Petrovića-Njegoša, nosile su vazda predznak crnogorskih knjigopečatnji i-ili crnogorskih štampara. 

Na primjer, Njegoš na Cetinju svoje knige objavljuje pod egidom: 

- Печатано у Штампари ЦРНОГОРСКОЙ 

U epohi knjaza/kralja Nikole, zvaničan naziv državne štamparije: 

- К(њажевска) Ц(РНОГОРСКА) Државна Штампарија 

Na drugoj strani, i u srpskome, kao i u crnogorskome jeziku, oba pisma, i ćirilica i latinica, priznata su i u paralelnoj su upotrebi. 

Danilovgrad, kako mu i ime veli, nosi ime po knjazu Danilu. Utemeljivač ovoga grada je knjaz i kralj Nikola Petrović-Njegoš. Gospodar podiže Danilovgrad s ledine. 

A prvo pismo koje su naučili naši preci nije ni ćirilica ni latinica, nego — glagoljica. 

Grci su izmislili i glagoljicu (Γλαγολιτικό αλφάβητο), kao i ćirilicu (Κυριλλικό αλφάβητο), a iz grčkoga alfabeta je proistekla i latinica (Λατινική γραφή). Ništa u tim pismima, ni u ćirilici, nije nikad ni bilo, niti je sada srpsko. 

Oktoih je od Οκτώηχος, na grčkome: Osmoglasje (ὀκτώ „osam” + ἦχος „glas”). 

Opet, najstariji natpisi na tlu Crne Gore naših slovenskih predaka, na zdanjima, bogomoljama i grobljima, uklesani su na latinici. Naša prva istorija, „Ljetopis popa Dukljanina”, napisana je na latinici.

A prvi crnogorski štampar je od 17 godina prije Crnojevića štamparije: Andrija Paltašić iz Kotora je u Veneciji na latinici pečatao „Sveto pismo” i bogoslužbene knjige.

Velimo, svejedno da li na ćirilici, latinici i-ili glagoljici, ni „s” tu nema od srpstva…