Izuzetno državljanstvo za sina Andrije Jovićevića, po zahtjevu Andrije Mandića

Krajem avgusta ove godine, ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović odobrio je prijem u crnogorsko državljanstvo M.J., maloljetnom sinu Andrije Jovićevića, nekadašnjem ministru unutrašnjih poslova u Vladi Mila Đukanovića.

Zahtjev je predao, u ime Andrije Jovićevića, aktuelni predsjednik parlamenta Andrija Mandić.

Ovo je jedini zahtjev za dodjelu počasnog državljanstva koji je predao Mandić.

Podsjećanja radi, Jovićević je bio ministar u Đukanovićevoj Vladi od 2001-2003. godine. U tom periodu je branio politiku Mila Đukanovća, a u crnogorskom parlamentu 2001., govoreći o pripadnicima Sedmog bataljona, kazao da svi tragovi vode do tadašnjeg SNP-a. Na primjedbu da bi trebalo da prati kriminalce, a ne SNP, Jovićević je tada imao odgovor:

“To smo i radili. Pratili smo kriminalce i tragovi su nas doveli do vas”, kazao je obraćajući se poslaničkom klubu SNP-a, čiji je tada šef bio Predrag Bulatović.

Kao ministar unutrašnjih poslova Crne Gore bio je u prilici da u Policijskoj akademiji u Danilovgradu raportira i tadašnjem predsjedniku Republike Đukanoviću. Tom prilikom je rekao: “I da nam još dugo, dugo vladaš predsjedniče”.

Demokrate i lider ZBCG na istom zadatku

Kako se vidi u dokumentu koji u javnom interesu objavljuje Antena M, Andrija Mandić obratio se crnogorskom Ministarstvu unutrašnjih poslova, na čijem je čelu kadar Demokratske CG Danilo Šaranović, koristeći zakonsku mogućnost da predloži dodjelu počasnog državljanstva.

Mandić je to uradio po zahtjevu Andrije Jovićevića, koji se obratio njemu kao predsjedniku Skupštine Crne Gore 1. aprila 2024. godine.

Pozitivno rješenje MUP-a potpisano je 27. avgusta 2024. godine, a upis u registar crnogorskih državljana izvršio se danom dostavljanja dokumenta.

U obrazloženju se navodi da je uz zahtjev za prijem u državljanstvo maloljetnog M.J. priložena potrebna dokumentacija, a podnosilac zahtjeva je dostavio predlog za prijem u crnogorsko državljanstvo maloljetnog M.J. „kao lica od posebnog značaja za državni i drugi interes Crne Gore“.

Biografijama đedova do državljanstva

„U predlogu se kao bitno ističe: „da se predlog za prijem u crnogorsko državljanstvo maloljetnog M. J. smatra opravdanim, jer to pokazuje analiza njegovog porijekla i činjenica da potiče iz ugledne porodice Jovićević iz Rijeke Crnojevića“, osim toga ukazuje se da je njegov otac Andrija Jovićević u periodu od 2001-2003. godine bio ministar unutrašnjih poslova u Vladi Crne Gore“, navodi se u dokumentu.

Takođe, u predlogu se navodi i da je: „M. J. direktan potomak i praunuk Andrije Jovićevića, istaknutog pedagoga, publiciste i pripovjedača, koji je bio prvi crnogorski etnograf, koji je svojim naučnim radom ušao u krug najuglednijih stvaralaca na polju etnologije i etnografije. Obavljao je značajne funkcije, a bio je i poslanik u crnogorskom parlamentu i aktivno se zalagao za socijalnu reformu crnogorskog društva. Iza sebe, Crnoj Gori je ostavio monografije i mnoge druge radove, a zahvaljujući njemu, svoje etnološko, antropografske monografije dobili su svi krajevi Crne Gore: „Skaradsko jezero i ribolov na njemu“ (1909.), „Riječka nahija“ (1911.), „Plavsko gusinjska oblast, Polimlje, Velika i Šekular“ (1921.), „Crnogorsko primorje i Krajina) (1922), „Malesija“ (1923.) i „Zeta i Lješkopolje“ (1926.). Takođe, Mihailo Jovićević je unuk dr Vladimira Jovićevića, uglednog istoričara i autora brojnih sitorijskih i drugih knjiga i to: „Državotvorac bez tamnice“ (1988.), „Crna Gora kapija pravoslavlja“ (1994.), „Danilov zakonik“ (1994.), „Ujedinjenje ili prisajedinjenje“ (1998.), „Tokovi crnogorske državnosti (2002.), „Crnogorsko pitanje“ (2004.) i „Sablja i država“ (2008.).“

„Posebni interesi“

U dokumentu koji objavljuje Antena M, piše da je „nesumnjivo da poseban interes Crne Gore leži u činjenici da njeni državljani budu potomoci ličnosti koje su kroz generacije ostavili neizbrisiv trag u prosvjeti, kulturi, društvenom i političkom životu zemlje. Porodica Jovićević, kojoj pripada M. J., decenijama je simbol intelektualnog i moralnog uzdizanja crnogorskog društva. Njihov doprinos izgradnji Crne Gore, bilo kroz akademski rad na polju etnologije, publicistike i istorije, ili kroz direktnu službu državi, ne samo da je unaprijedio crnogorsko kulturno-istorijsko nasljeđe, već je utkao temeljne vrijednosti koje oblikuju savremenu Crnu Goru“.

Dodaje se i da prijem M.J. u crnogorsko državljanstvo „nije samo čin priznavanja njegovog porijekla, već i moralna obaveza države prema njegovim precima, čiji je rad neizostavan dio crnogorske istorije i identiteta, ovaj čin predstavlja potvrdu trajne povezanosti potomaka porodice Jovićević sa Crnom Gorom i osigurava neraskidiv pravni i simbolički odnos između M. J. i zemlje njegovih predaka“.

U obrazloženju koje potpisuje Šaranović decidno piše da „postoji jasno opravdan interes da M. J., kao predstavnik ugledne crnogorske porodice sa višedecenijskim nasljeđem, prijemom dobije crnogorsko državljanstvo i time nastavi tradiciju porodične posvećenosti Crnoj Gori“.