Đenero: Picula je nepogrešivo znao kada crnogorski političari pokušavaju prevariti evropske institucije

U Crnoj Gori je bivši izvjestilac EP Tonino Picula shvatao svoju misiju kao obavezu da pomogne prevlađivanju političke blokade postavljene integraciji i da pomaže održavanju evropske ambicije većine građana. To što se sada ponavlja da je on iskusan političar znači da je tačno razumio kad politička klasa u Crnoj Gori pokušava prevariti evropske institucije - kaže u intervjuu Pobjedi hrvatski analitičar Davor Đenero.

POBJEDA: Kako komentarišete to što će Slovenac Marjan Šarec biti novi izvjestilac EP za Crnu Goru? Hoće li biti i dalje snažna podrška Crnoj Gori kao što je bio Tonino Pucula?

ĐENERO: Koliko je dobro to što je Tonino Picula postao izvjestilac Evropskog parlamenta za proces pristupanja Srbije, toliko je loše što više nije na poslu koji je dobro radio, izvjestilac za Crnu Goru. Piculin mandat u odnosu na Srbiju ima neke sličnosti s mandatom koji je završio u Crnoj Gori – i u Crnoj Gori je od 2020. imao posla s nevjerodostojnom političkom klasom, koja neiskreno pristupa procesu pridruživanja, kao što će imati i u Srbiji. Glavna razlika, međutim, leži u činjenici da u Crnoj Gori većina političkog tijela, većina građana, želi evropeizaciju svoje države, koju sadašnje vladajuće garniture otežavaju, a u Srbiji tek marginalni dio političkog tijela zaista želi pridruživanje svoje države Uniji i prihvatanje zajedničkih evropskih politika, ali i zajedničkih vrijednosti Unije.

U Crnoj Gori Picula je shvatao svoju misiju kao obavezu da pomogne prevladati politički postavljenu blokadu integraciji i da pomaže održavati evropsku ambiciju većine građana. To što se sada ponavlja da je on iskusan političar znači da je tačno razumio kad politička klasa u Crnoj Gori pokušava prevariti evropske institucije.

Ambicija da se pomogne evropeizaciji Crne Gore, ali i onima u Crnoj Gori koji doista žele evropsku perspektivu za svoju državu, obilježila je njegov mandat, ali iskustvo ga je tjeralo na oprez. Marjan Šarec ima formalno impresivnu biografiju, bio je i premijer i ministar vanjskih poslova i lider u jednom trenu najvažnije liberalne političke opcije u Sloveniji.

Međutim, njegovi politički kapaciteti neuporedivo su manji nego Piculini, njegovo stvarno političko iskustvo nije uopšte moguće porediti s prekaljenim diplomatom, bivšim ministrom vanjskih poslova, važnim igračem unutar OESS-a (šefom izaslanstva ove organizacije na izborima u Rusiji), dugogodišnjim europarlamentarcem Piculom. Šarec će biti jednako dobronamjeran kao i Picula, ali je pitanje do koje mjere će biti sposoban prepoznati mimikriju patogenih uticaja Srbije i Rusije u Crnoj Gori, do koje mjere će se oni, koji se predstavljaju kao proevropski političari, a zapravo destruiraju crnogorsku evropsku perspektivu, uspjeti „poigravati“ s njim.

POBJEDA: Što kažete na odluku Vlade da predloži Oliveru Injac za zamjenicu generalnog sekretara NATO, iako se nije dobro pokazala kao ministarka odbrane, niti se dobro kotira u Alijansi?

ĐENERO: Ne bih rekao da je bivša hrvatska predsjednica, koja je figurirala kao kandidatkinja za generalnu sekretarku NATO, favorit pri izboru za zamjenika glavnog tajnika. Prije bih šanse za osvajanje te pozicije pripisao bivšoj sjevernomakedonskoj ministrici vanjskih poslova Radmili Šekerinskoj, ili nekome od političara iz baltičkih republika. Kamen oko vrata za gospođu Grabar-Kitarović, koja je već bila pomoćnica generalnog sekretara, predstavlja neuravnoteženo, zapravo protivnatovsko, ponašanje trenutnog predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića, koji ima velike šanse da na početku iduće godine izbori novi predsjednički mandat, i to oslanjajući se na protivatlantističku retoriku. On, kao što znate, blokira Vladu da u punoj mjeri sarađuje s NATO savezom i podržava Ukrajinu. Već je blokirao učestvovanje hrvatskih oficira u obučavanju ukrajinskih vojnika, a sada blokira hrvatsko sudjelovanje u zajedničkoj logističkoj operaciji NATO podrške ukrajinskim obrambenim snagama.

Problem gospođe Injac, ipak, neuporedivo je veći od onoga koji će vjerovatno blokirati izbor bivše hrvatske predsjednice na funkciju u NATO savezu. Ona je, kao što znate, bila ministrica odbrane u vladi koja je zaustavila proces pristupanja Crne Gore NATO savezu, otvorila Crnu Goru u odnosu na patogene uticaje iz Srbije i Rusije.

U okviru njenog resora obavještajni sektor Vojske počeo je djelovati kao služba kroz koju se odvijala evazija tajnih podataka podijeljenih unutar NATO saveza među članicama. U tom mandatu Dejan Vukšić je, kao direktor ANB-a, rasturio ključnu instituciju nacionalne sigurnosti u Crnoj Gori, učinio je podložnom BIA i SVR, a taj Vukšić pripada istom političkom miljeu kao i gospođa Injac. Sigurno je da NATO ni ne pomišlja da akterima, koji su razgradili sistem nacionalne sigurnosti u Crnoj Gori i otvorili ga za uticaj ruskih agentura, daje mogućnost da svoje djelovanje na nacionalnom nivou nastave na nivou međunarodne organizacije, ugrožavajući otpornost NATO saveza i posebno njegovog „istočnog krila“ na patogene uticaje iz Rusije.

POBJEDA: Što mislite - da li će se EU uključiti u priču oko dvojnog državljanstva, ali i izmjena statusa srpskog jezika? Imaju li svijest u Briselu da se time podriva suverenitet Crne Gore?

ĐENERO: Davor Ivo Stir, vjerovatno jedan od najpametnijih političara iz konzervativnog političkog spektra, ne samo u „novoj Evropi“, povratnik u Evropski parlament, koji je osvanuo na dvije važne pozicije u ovom sazivu, na mjestu voditelja delegacije EP za Crnu Goru i Bosnu i Hercegovinu, svoj je novi mandat, nakon osam godina izbivanja iz Evropskog parlamenta, započeo pismom, koje je potpisao s još trojicom iskusnih konzervativnih političara i europarlamentaraca, Slovencima Matejem Toninom i Milanom Zverom, te mladim hrvatskim zastupnikom u drugom mandatu Karlom Reslerom, i upozorio ključne evropske političke planere na ovaj problem.

Velika sreća je da od političara skromnih kapaciteta funkciju visoke povjerenice za vanjsku i sigurnosnu politiku preuzima sjajno pripremljena bivša estonska premijerka Kaja Kalas, koja sjajno razumije logiku ruske politike.

Neko ko stvarno dobro poznaje patologiju Putinove politike, Aleksandra Vučića i njegov patogeni odnos prema susjednim državama „čita“ s lakoćom. Čini se da bi to mogao biti najvažniji iskorak evropske politike u narednom razdoblju. S Kajom Kalas na ovako važnoj režim evropskoj poziciji biće daleko lakše obuzdavati Aleksandra Vučića u njegovoj stalnoj ambiciji rušenja temeljnih evropskih vrijednosti.

Kao i projekti ,,srpskog sveta“ i ,,Otvorenog Balkana“, i ovaj projekt nosi u sebi temeljne protivevropske ideje: ne priznaje nepromjenljivost granica, načelo ravnopravnosti država obuhvaćenih procesom evropske integracije i izgradnju matričnih odnosa. Cinizam dijela evropske politike, svjesne da s Vučićem Srbija ne može prihvatiti niti acquis, niti temeljne vrijednosti, niti ostvariti načelo vladavine prava, doveo je do tolerisanja njegove politike „imperijalizma sirotinje“ i ideju uspostavljanja hegemonije Srbije na evropskom neintegrisanom kraju. Zato - da bi ta politika bila održiva, Vućiću trebaju sluge iz današnje crnogorske administracije da Crnu Goru drže izvan stvarnog procesa evropske integracije. Kalas to razumije. Čini se da će njoj i njenom novom timu, pa tako i budućoj komesarki za proširenje, pitanje Zakona o državljanstvu Crne Gore biti jedan od prvih ispita.

POBJEDA: Kako komentarišete Milanovićev nastup u Tivtu? Rekao je da Hrvatska treba da ima više razumijevanja za Crnu Goru, napao EU i NATO. Kome se obraća Milanović?

ĐENERO: Milanović je u predizbornoj kampanji, koju obilježava njegov prezir prema zajedničkim evropskim vrijednostima i prema euroatlantizmu. To je morao pokazati i u Tivtu. Najgore što je u Tivtu učinio bilo je to što je na skupu koji bi trebalo da advocira usvajanje zajedničkih evropskih vrijednosti među liderima zemalja u pristupnom procesu, on te zajedničke vrijednosti potcjenjivao i ismijavao, svodeći Evropsku uniju na „bankomat“. To mu je, uostalom, bila jedna od rijetkih prilika da ne nastupa po hrvatskoj periferiji, nego na međunarodnom forumu, jer se onima koji bi ga rado pozvali, poput Putina u Kazan, ipak ne smije odazvati, a drugi od njegovog društva bježe (poput slovenske predsjednice i austrijskog ili italijanskog predsjednika, koji su trilateralne sastanke „ugasili“ jednostavno bježeći od neugode koju uzrokuje proruski hrvatski predsjednik).

Grozno je bilo kad je u Tivtu Milanović kritikovao proglašenje trojca proruskih velikosrpskih lidera u Crnoj Gori za nepoželjne osobe u Hrvatskoj, a stvarnog kontrolora vlasti u Crnoj Gori, koji je na tu poziciju došao još dok je bio sudionik u rusko-srpskom državnom udaru (srećom tada neuspješnom) na Crnu Goru 2016, koji je trebalo da zaustavi pristupanje Crne Gore NATO savezu, proglasio „zloćkom“.

Paradoks je da je demokratska Crna Gora s razumijevanjem prihvatila balansiranu odluku hrvatske administracije, koja označava nosioce patogenih uticaja u crnogorskoj političkoj areni, ali ne zatvara vrata crnogorskoj evropskoj integraciji, a da hrvatski predsjednik pred jednim od tih patogenih aktera dovodi u pitanje racionalnost te mjere.