Zašto je Jakov Milatović svoga kandidata za Ustavni sud sakrio u (gru)pi

Piše: Darko Šuković

Predsjednik Crne Gore objavio je, juče, spisak kandidata za sudiju Ustavnog suda kojega će on predložiti. Među devet prijavljenih na poziv koji je Milatović raspisao 3. januara, pod rednim brojem 4. njegov je savjetnik, kontroverzni advokat, političar i bivši direktor ANB Dejan Vukšić.

Činjenica da bi se mogla zamisliti situacija u kojoj sadašnji savjetnik predsjednika države, a tada već sudija Ustavnog suda, odlučuje da li je njegov aktuelni poslodavac prekršio Ustav, trebalo bi da upali crveni alarm u ASK i podstakne njenoga v.d. direktora Dušana Drakića na prevenciju konflikta interesa. Ok, znam, reći ćete - e'o trči, ali moramo se ponašati kao da institucije, zakoni i principi postoje.

Antena M dobila je iz više ozbiljnih izvora informaciju da je Dejan Vukšić izbor Jakova Milatovića za sudiju Ustavnog suda. I da su sve proceduralne etape, navedene i u jučerašnjem saopštenju, samo predstava za javnost.

Zato je naš portal u srijedu poslao tri pitanja predsjedniku države:

1.    Da li je Dejan Vukšić njegov izbor za sudiju Ustavnog suda?

2.    Šta u profesionalnoj karijeri preporučuje gospodina Vukšića za sudiju Ustavnog suda?

3.    Da li je odluka da predloži gospodina Vukšića za sudiju Ustavnog suda izraz slobodne volje predsjednika Crne Gore ili posljedica pritisaka i ucjena o kojima se govori u javnosti a koje gospodin Jakov Milatović nikada nije demantovao?

Umjesto odgovora na naša pitanja, ljubazna koleginica iz Kabineta Predsjednika CG dostavila nam je pomenuto saopštenje za sve medije, crnogorske i one druge. U njemu nema odgovora na drugo i treće pitanje Antene M.

Ostaje, stoga, da nagađamo šta je u radnoj biografiji Dejana Vukšića toliko impresioniralo Jakova Milatovića da ga predloži za sudiju Ustavnog suda? A, da bi se lakše dokučili razlozi, mogu pomoći podsjećanja na važne momente Vukšićeve biografije i tačke na kojima se ukršta sa Milatovićevom.

Da bivši šef ANB ima poseban status kod sadašnjeg predsjednika države vidjelo se i po tome što ga je kao takvoga uzeo u svoj savjetnički tim. Uz to, Milatović je gomilu svojih obećanja da će u Kabinet pripuštiti samo nepartijsku čeljad, odabranu po strogim kriterijima kompetentnosti, pogazio upravo zbog Dejana Vukšića. A znao je ići dotle da pred TV kamerama, uprkos Vukšiću u timu, drsko tvrdi kako je taj zavjet sproveo u djelo.

Fakat je da nema ni dvije godine otkad je Dejan Vukšić, kao lider Demohrišćanskog pokreta, stupio u Narodnu koaliciju sa braćom po ideologiji iz Prave CG, Slobodne CG, DSS i Pokreta za Pljevlja. Istina, izborni rezultat na glasanju za Skupštinu CG nije bio za uspomenu i dugo sjećanje, ali jeste smjehotresna činjenica da je Vukšićev suosnivač Demohrišćanskog pokreta, neponovljivi premijer Zdravko Krivokapić, na tim izborima, pored žive svoje stranke, podržao – Pokret Evropa sad!

No, možda je za još jače sjećanje, a za predmetnu stvar svakako važnija činjenica, da je među ljubiteljima političkih viceva kružila dosjetka da se Narodna koalicija greškom prijavila za Skupštinu CG, jer je po svemu izgledala kao kandidat za rusku Dumu. Što će reći da za Vukšićeva političko-advokatska čuvstva ni DF, čiju je listu nosio na kotorskim izborima 2020. nije bio dovoljno ruski. 

Kako god, nakon polugodišnjeg izleta u, barem je tako izgledalo, bavljenje svojim poslom predsjednika Crne Gore, Jakov Milatović se pred Novu godinu vratio na ono što se obično naziva „fabrička podešavanja“. Nježnije rečeno, vratio se u krilo onih koje je optuživao da vode anticrnogorsku i antievropsku politiku. I, reklo bi se, u toj se, dobro mu poznatoj ulozi, lako snalazi i prijatno osjeća.

Zacijelo u prethodnih četiri-pet pasusa nijeste mogli prepoznati nijedan profesionalni argument za Vukšićevo lansiranje iz Kabineta Predsjednika CG u Ustavni sud. Valjda zato i nije bilo odgovora na naše pitanje br. 2. Ali, računam, jeste mogli doći na ideju u kom bi političkom grmu mogao da leži zec te kandidature.

Imate li, međutim, i dalje dilema, podsjetite se pitanja br. 3. I prisjetite opake izjave Danijela Živkovića o ulozi Luke Bojovića u raspletu krize vlasti u Podgorici. Uz konstataciju da na nju još nije reagovao niko od onih koji su odmah morali, dodajmo riječi dobro obaviještenih izvora da je jedan lokalni političar, navodno, imao petlju da od...e direktnu prijetnju visoke mafijaške adrese iz susjedstva, a da se državnik u pokušaju slomio već na prvoj poruci. Nije neki alibi čak i ako je tačno da je glasonoša bio čovjek iskusan u tom poslu i, takoreći – domaći.    

Mudrima dovoljno.