Malo ko od nas razmišlja o kovitlajućem, užarenom jezgru naše planete, sve dok nas neki iznenadni pokret, zemljotres ili vulkanska erupcija, ne uzdrmaju.
Geolozi, koji se bave dinamikom Zemljine utrobe, upravo su otkrili da se čvrsto gvozdeno unutrašnje jezgro – koje se obično okreće unutar rastopljenog spoljašnjeg omotača – gotovo zaustavilo.
Koliko god ova informacija može da zvuči uznemirujuće (kao da je prestalo da kuca srce naše planete) i prije nego što se u panici sjetimo naučno fantastičnog filma Jezgro (The Core) iz 2003. ovo nije prvi put da je zabilježen takav slučaj. Nije čak i prvi u novijoj istoriji.
Došli smo do iznenađujućih podataka koji ukazuju na to da je unutrašnje jezgro skoro prestalo sa rotacijom u posljednjoj deceniji i da možda slijedi promjena smjera rotacije sudeći prema višedecenijskim oscilacijama zabilježenih početkom sedamdesetih“, naveli su geofizičari Ji Jang i Sjaodong Song sa Univerziteta u Pekingu, u svom nedavno objavljenom radu.
Brzina rotacije Zemljinog jezgra
Tek nekoliko decenija znamo kako unutrašnje jezgro Zemlje rotira u odnosu na omotač iznad njega, pošto su to 1996. potvrdili Song i njegov kolega, seizmolog Pol Ričards, sa Univerziteta Kolubmija. Prije njihovog rada, ideja da se unutrašnje jezgro Zemlje rotira odvojeno od ostatka planete bila je nepotvrđena teorija, nastala na nedokazanom modelu Zemljinog magnetnog polja.
Od tada, geolozi i geofizičari pokušavaju da otkriju – sa udaljenosti od 5.100 kilometara – koliko brzo ili sporo se okreće unutrašnje jezgro.
Sada, u novoj studiji sa Jangom, Song je ponovo pregledao te stare podatke, upoređujući ih sa novijim obrascima skoro identičnih seizmičkih talasa koji ukazuju da je unutrašnje jezgro toliku usporilo da gotovo ne mrda – a čak bi moglo i da promijeni smjer.
Otkrili su da su od oko 2009. putanje koje su ranije pokazivale značajne vremenske varijacije pokazale male promjene dok su seizmički talasi prolazili kroz jezgro i izlazili na drugu stranu. Bilo koja vremenska razlika je nestala.
„Ovaj globalno konzistentan obrazac ukazuje da je rotacija unutrašnjeg jezgra nedavno pauzirana“, pišu Jang i Song.
Takođe se čini da je ovo nedavno zaustavljanje unutrašnjeg jezgra povezano sa preokretom rotacije, dodaju geofizičari, čvrsta gvozdena sfera klizi nazad u drugu stranu kao dio oscilacija koje se pojavljuju na nekih sedam decenija.
Na osnovu njihovih proračuna, mala neravnoteža u elektromagnetnim i gravitacionim silama bila bi dovoljna da uspori, a zatim preokrene rotaciju unutrašnjeg jezgra kao što je primijećeno.
Ali to nije sve
Istraživači ističu da se ova sedmodecenijska promjena poklapa sa drugim periodičnim promjenama koje se mogu primijetiti na površini Zemlje, u dužini dana i magnetnom polju, od kojih obje imaju periodičnost od šest do sedam decenija.
Čini se da se višedecenijski obrasci u posmatranju klime, globalne srednje temperature i porasta nivoa mora, čudno poklapaju.
Prema Jangu i Songu, ove česte, sporo pomjerajuće, jedva primijetne oscilacije koja se okreću napred-nazad svakih 60 do 70 godina, čini se da ukazuju na „rezonantni sistem u različitim slojevima Zemlje" - kao da planeta prati neku melodiju .
Budući da se vjeruje da je unutrašnje jezgro Zemlje dinamički povezano sa spoljnim slojevima, vezano za spoljašnje jezgro elektromagnetnim talasima i vezano za plašt gravitacionim silama, studija bi takođe mogla da pomogne našem razumijevanju kako procesi duboko u našoj planeti utiču na njenu površinu - tanka kora na kojoj živimo, sjedi na vrhu uskovitlane unutrašnjosti.
Ova zapažanja pružaju dokaze za dinamičke interakcije između slojeva Zemlje, od najdublje unutrašnjosti do površine“, zaključuju Jang i Song.
đed
Nije to ništa. Sitnica. Riješiče to Dritko dok kažeš keks.