Iako nismo jedina vrsta koja se ljubi, mi to radimo na jedinstven i lični način.
Ljubljenje je univerzalni izraz naklonosti, ali da li ste se ikada zapitali odakle ta praksa potiče? Evolucioni psiholozi sugerišu da je današnje ljubljenje možda nastalo od „hranjenja poljupcima“ – razmjene sažvakane hrane od majke do djeteta, što je u prošlosti bila uobičajena praksa tokom procesa odvikavanja. Na ovaj način majke su pomogle bebama da lakše svare hranu uz pomoć pljuvačke i žvakanja. Zanimljivo, ovaj proces podsjeća na francuski poljubac, piše Yahoo.
Postoji još nekoliko faktora koji doprinose razumijevanju ove prakse. Na primjer, beba može da vidi samo 20-25 centimetara ispred svog lica, što znači da smo od malih nogu učeni da prepoznajemo lica sa izuzetnom tačnošću. Takođe, beonjače naših očiju su evoluirale da nam pomognu da razlikujemo pravac pogleda druge osobe, aktivirajući posebne neurone kada nas neko gleda. Lica su ključ naše društvene kohezije.
Pored toga, imamo urođenu sklonost da imitiramo ponašanje drugih kao oblik društvenog povezivanja – na primjer, kada nam neko uzvrati poljubac. Kombinujući ovo sa našom potrebom za toplinom i udobnošću, i majčinim ‘hranjenjem poljupcima’, možemo pretpostaviti da ljubljenje ima duboke korjene u našoj evolucionoj prošlosti.
Prvi dokumentovani primjeri romantičnog ljubljenja datiraju iz bronzanog doba, oko 2500-3500 godina prije nove ere. Na jednoj ploči iz 1900. godine p.n.e. n. e piše: ‘Gornja mi usna postaje vlažna, a donja usna! Zagrliću ga, poljubiću ga’.
Vremenom je ljubljenje postalo toliko kulturno ukorijenjeno da je u starom Rimu služilo kao način sklapanja bračnih ugovora. Danas, iako poljubac možda ne služi kao pravni ugovor, on može biti izraz ljubavi i naklonosti.
Ljubljenje takođe može biti oblik ‘usta na usta senzornog testiranja’. Naše čulo mirisa može otkriti imunološku kompatibilnost sa partnerom. Dr Marija Bikaljo, profesor imunologije, ističe da je raznovrsnost ono što čini uspješnu reprodukciju i da je podsvjesni nagon za stvaranjem zdravog potomstva ključan pri izboru partnera.
Studija od 90 bračnih parova pokazala je veću genetsku raznolikost u poređenju sa slučajnim uparivanjem od 152 para, podržavajući ideju da biramo partnere na osnovu genetske kompatibilnosti.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR