Piše: Gordana Borović (tekst sa Fejsbuk profila prenosimo uz saglasnost autorke, objavljeno 13. januara)
Na plato iznad stepeništa nad Trgom Registan u Samarkandu prvi put sam stala u ranim popodnevnim satima. Ukazala se nevjerovatna slika. Imala sam utisak da nikad ništa slično nijesam viđela. Prostrani trg sa tri medrese koje su, gledano sa stepeništa, nekako u visini očiju, spojene sa plavim, bistrim nebom… Zastane ti dah, čini ti se da bi mogao zaplakati od ushićenja, povjeruješ da ljepota zaista može spasiti svijet.
U večernjim satima sve se mijenja.
Počinje muzika, na trgu se često prikazuju i folklorni plesovi, a tačno u 20 h počinje skoro jednosatni svjetlosni šou.
Ulazak na trg se plaća, za lokalce ne tako malih pet eura. Prolazi se kroz kontrolu kakva je na aerodromima ili drugim bezbjednosno osjetljivim mjestima, ali je stajanje na stepeništu sa četvrte strane, iza ograde, uvijek slobodno.
Jasno je da je to centar društvenog života Samarkanda. Nešto kao naš nekadašnji korzo, samo još sa turistima.
.
Na tom stepeništu uslikala sam najljepše žensko lice koje sam vidjela u Uzbekistanu (foto u prilogu). Obučena kao princeza, u društvu dvije starije žene. Uočljiva je bila njena napetost, pomislih da je riječ o nekom ugovorenom susretu. Bila je to novopečena mlada koju je svekrva, koja je sijala od ponosa, izvela da se “zori”. Kod mauzoleja proroku Danilu, takođe sam srela svekrvu sa mladom snahom. Bile su neuporedivo skromnijeg izgleda, ali je zato mlada sijala od sreće.
Lijevo je najstarija, pomenuta Uleg-begova medresa, s početka 15. vijeka. Na njenom pročelju, od azurnih fajanskih pločica, što bi drugo bilo nego – zvjezdano nebo. U njoj je i izložbeni prostor sa maketama, tekstovima, crtežima, skicama, vezanim za život i rad Uleg bega.
.
Ostale dvije napravljene su dva vijeka kasnije. Desno je najčudnija, Sher – Dor, koja je ime dobila po tigrovima (sher) koji krase njeno pročenje. Neki tvrde da su to lavovi, koji simbolizuju moć znanja, noseći na leđima po sunce sa ljudskim izrazom, trag zoroastrijske tradicije obožavanja sunca.
Posljednja, Tilya-Kori (negdje piše Tilla) medresa, što u prevodu znači “pozlaćen”, sagrađena je na mjestu jednog karavan - saraja. Savremeni majstori svjetla dali su onaj završni “tocco”, učinili da u noćnim satima pogled posjetiocu na “izlomljene” stropove na kojima se poigravaju sjenke, boje i zlatni odsjaji, ostane prikovan, u čudu i opčinjenosti. Znanje je nekad bio privilegija izabranih, kao što je danas nesumnjivo velika privilegija imati jednu od mnoštva suvenirnica, baš u nekoj od nekadašnjih učionica, oko prekrasnih unutrašnjih dvorišta.
.
Mada je posjeta grupe trgu bila planirana za jutro nakon našeg dolaska u Samarkand, Sanja i ja smo otišle već prve večeri, kako bi sve natenane obišle.
I obišle smo svaku ponaosob, ušle u unutrašnja dvorišta pokrivena kaldrmom. Ostale smo do zatvaranja trga, mislim da je bilo 11 sati.
.
Sve ove fascinantne građevine koje se danas vide u Samarkandu ili Bukhari, bile su u više nego tužnom stanju, praktično ruševine. I toranj u Pizi može pozavidjeti nekim tamošnjim kulama i minaretima. Ali, vjerujte da im to daje poseban šarm.
Zdanja su pogotovo nakon 1918. godine bila prepuštena propadanju. No, upravo su sovjetske vlasti u nekom momentu odlučile da vrate nekadašnji sjaj ovom nestvarnom mjestu sa Puta svile. Radovi su trajali godinama, uz uloženo znanje i napor stotina restauratora i zanatlija. Završeni su taman neđe oko raspada Sovjetskog Saveza. Uz dekoraciju od mozaika od fajanskih pločica, teško je bilo rekonstruisati i natpise na arapskom pismu.
.
.
Na fasadi Sher-Dora, ipak se, između ostalog, može pročitati:
“Arhitekta je sagradio luk ovog portala sa takvom savršenošću da cijelo nebo začuđeno grize prste misleći da vidi izlazak mladog mjeseca.”
Nije li lijepo i neobično rečeno, osim što je potpuno tačno?
(Slijedi posljednji nastavak)
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR