Cjelovečernji koncerti, kulturne razmjene i uspjeh na međunarodnom nivou – sve su to stanice na impresivnom putovanju karijere Ane Rucner, virtuoza na violončelu, čije umjetničko djelovanje ne poznaje granice.
Njena muzička karijera dovela je i do Dalekog istoka, tačnije u Kinu, gdje je s velikim uspjehom promovisala ne samo vlastito umijeće, već i bogatstvo kulture iz koje dolazi.
Nedavnim nastupom pred milionskom publikom na prestižnom Šangaj Spring Gala Festivalu, uz "Shanghai Chinese Orkestar," Ana Rucner spojila je Hrvatsku i Kinu.
Koncert, koji je održan povodom kineske Nove godine, bio je pravi spektakl u kojem su se susreli originalni kineski instrumenti, poput guzhenga i pipa, s Aninim virtuoznim sviranjem violončela.
Kineska muzika, poznata po svojoj bogatoj istoriji i specifičnim zvukovima, u kombinaciji s zapadnim klasičnim elementima, stvorila je nevjerovatan muzički doživljaj.
.
U najnovijem intervjuu donosimo vam priču o građenju karijere Ane Rucner u Kini, o izazovima s kojima se susrijetala i utiscima koje nosi iz ove zemlje.
Pročitajte kako je sve počelo, kakvi su bili prvi muzički koraci u zemlji bogate tradicije koja je otvorena za kulturne razmjene.
Antena M: Ko je bio pokretač ideje da svoj uspješan muzički put na prostorima Ex YU nastaviš na Dalekom istoku, preciznije u Šangaju. Kako su započeli tvoji prvi muzički koraci ka Kini?
Ana Rucner: Kina je oduvijek bila “moje” tržište samo je bilo potrebno da se stvari poslože. Kako je završila epidemija iznova sam krenula graditi u Kini. Zadnje dvije godine intenzivno radim na azijskom tržištu i zaista idemo u lijepom smjeru.
Antena M: Pretpostavljamo da izazova nije falilo. Sigurno nikada nećeš zaboraviti taj prvi utisak kada si zakoračila u svijet druge tradicije, običaja i kulture.
Kakvo je bilo interesovanje za tvoje interpetacije klasične ali i popularne muzike?
Ana Rucner: Od mog prvog javnog nastupa u Kini osjetila sam odličnu povratnu energiju publike.
Oni vole i cijene klasičnu glazbu kao i modernu izvedbu iste. Takodjer jako poštuju i vole slušati tradicionalne melodije, kako svoje tako i tuđe. U svemu sam se tamo pronašla.
Što god da izvodim dobro prolazi i vremenom imam sve veći broj publike i fanova.
Antena M: Svima koji prate tvoje stvaralaštvo znaju da jako dobro razumijes kinesku kulturu, istoriju i muzičku tradiciju. Je li to bio put da se tvoja muzika priblizi njihovoj publici, pa i u konačnici da pjevaš na kineskom jeziku?
Ana Rucner: Oduvijek sam naginjala tradicionalnijem izvođenju na violončelu. Mišljenja sam da treba promovisati ono odakle potječeš i ono što jesi. Ja sam prvenstveno klasično obrazovan umjetnik i bez obzira na moderan pristup violončelu i dalje držim do klasične glazbe te ju izvodim. Dužim boravkom u Kini te upoznavanjem sa njihovim glazbenicima i tradicijom pronašla sam puno sličnosti u interpretaciji. Njihova muzika je prepuna emocija i naši načini izvođenja su slicni. Željela sam se spojiti sa njihovim umjetnicima i napraviti jedan unikatan most u kulturi. U tome sam i uspjela i u tome najviše uživam.
Antena M: Građenje muzičke karijere posebno si obogatila saradnjom sa priznatim kineskim muzičarima. Koje iskustvo je bilo posebno upečatljivo?
Ana Rucner:Mr. Fang je njihov najpoznatiji svirač tradicionalnog kineskog instrumenta Pipa. Zovu ga Pipa Master. Osim Pipe, on svira preko 300 drugih tradicionalnih instrumenata. S njim sam krenula sarađivati i već slijedeći mjesec ulazim s njim u studio. Takođe, sudbina me spojila sa “Shanghai Chinese Orchestra” kojeg čine vrhunski umjetnici tradicionalnih instrumenata, a međuostalim izvode modernu muziku orijentalnog zvuka. Violončelo naravno i ovdje paše i izvrsno se uklapa. Zajedno smo nastupili na “Shanghai Spring Festival Gala” koji je najveći festival u tom gradu, snimali smo ga u januaru, a na njihovoj Televiziji (Shanghai Media Group) bio je emitiran na na Kinesku Novu godinu koja je bila 28. januara.
Gledanost festivala je milionska i ovaj nastup je za mene veliki uspjeh i korak!
Antena M: U Kini si realizovala i nekoliko spotova. Tokom priprema za ovaj intervju saznala sam da Kinezi imaju vrlo stroga pravila tokom snimanja. Šta je ono što bi izdvojila kao posebno interesantno, a bitno odstupa od naših pravila?
Ana Rucner: U ove dvije godine sam snimila 40-ak raznih video spotova, uključujući festivale i reklame.
U Kini se tačno zna što se radi i imaju jako dobru pripremu za sve. A poznato je da je dobra priprema najvažnija u svemu. Ja kao umjetnik u svemu imam slobodu stvaranja, ali se i za svaki korak mora tražiti dozvola i sve je kontrolisano, što mi se ustvari jako sviđa. Jako paze na svaki korak i poruku koju će poslati u javnost.
Antena M: U Kini provodiš dosta vremena, skoro četiri mjeseca godišnje. Šangaj je tvoja muzička baza. Kakav je tvoj privatni život tamo, imaš li komunikaciju sa lokalnim stanovništvom, koja je tvoja omiljena hrana? I jesi li se navikla na njihovu hranu, jezik...
Ana Rucner: Isprva mi je bilo teško jer mi je jezična barijera bila veliki problem. Običan odlazak u prodavnicu ili pekaru za mene je bio nemoguća misija. Radije bi ostala gladna nego se mučila s objašnjavanjem jer kadkad nisam uspjevala niti naručiti šećer za kavu. A onda sam odlučila naučiti osnove jezika, počela koristiti brze aplikacije za prevod i danas se puno bolje snalazim. Znam da ovo možda sve čudno zvuči jer Šangaj je svjetski grad sa pregršt mogućnosti, ali jedno je doći turistički i odsjesti u hotelu, a sasvim druga priča je živjeti u vlastitom domaćinstvu kao što je to danas moj slučaj.
Volim njihovu organizovanost, brzinu te strpljivost u apsolutno svemu.
U Šangaju sam bolje upoznala samu sebe, vidjela da mogu puno više nego sam mislila i postala sam puno strpljviija u svemu. Jendostavno je, pratim ih!
Antena M: Paralelno sa Kinom neumorno radiš i u Hrvatskoj. Ovih dana uveliko promovišeš pjesmu "Tebe ću", čiji je autor poznati crnogorski muzičar Božo Bulatović. Spot je snimljen takođe u Kini. Koju poruku nosi ova pjesma?
Ana Rucner: Pjesma “Tebe ću” je ženska pjesma koja pjeva o ljubavi. Pitka, pjevna i plesna melodija s refrenom koji brzo ulazi u uho.
Jedan dio videa sam snimala u samom centru Šangaja, šetajući kroz grad i susrećući se sa slučajnim prolaznicima, a drugi dio snimam je u Gaunfuling parku gdje sam naglasak stavila na hrvatski znakovni jezik jer sam željela da ovu pjesmu čuju i oni koji to ne mogu. U pripremi mi je pomogla Tajana Tarczay Uzun iz Hrvatskog saveza gluhoslijepih osoba “Dodir”.
Ana Rucner se iz Kine vraća uvijek s bogatim utiscima i novim planovima. Kina joj je, kako kaže, otvorila oči u mnogo čemu – od nove publike koja žudi za klasičnom muzikom do novih muzičkih saradnji koje ne poznaju granice.
Ovo iskustvo dalo joj je dodatnu motivaciju za nastavak karijere, ali i uvjerenje da muzika zaista može biti univerzalni jezik koji nas sve povezuje.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR