Izvanredan muzički put Vukašina Bakića: Od anonimnosti do bubnjara u bendu Zdravka Čolića

Bjelopoljac Vukašin Bakić školovani je muzičar koji svirkom na bubnjevima unosi energiju u svaki takt pjesme. Talentovani džez bubnjar potiče iz muzičke porodice: Otac Garo bio je bubnjar u rok grupi Crna dama, dok je brat Goran basista.

Završio je fakultet muzičke umjetnosti u Beogradu, a njegova džez grupa Avet uveliko radi na pripremi prvog albuma.

Bakić je sarađivao sa brojnim muzičarima koji su dolazili iz različitih sredina, a od 2023, je bubnjar u bendu Zdravka Čolića.

Saradnja sa Zdravkom Čolićem predstavlja san mnogih muzičara na Balkanu, a put do tog sna često može biti neočekivan i pun zanimljivih obrta. Jedna od takvih priča je i priča našeg bubnjara koji je svoj put od anonimnosti do pozicije člana benda legendarne balkanske zvijezde prošao kroz niz neočekivanih događaja i susreta.

U intervjuu za Antenu M, Vukašin Bakić, osnivač džez benda Avet otkriva kako je muzika za njega postala više od strasti, postala je vrsta psihoterapije, način da prevaziđe teške životne trenutke .

To je bio i jedan od povoda za razgovor Vukašinom Bakićem.

Antena M: Saradanja sa Zdravkom Čolićem prevazilazi sve generacijske i žanrovske razlike. Kako je došlo do saradnje sa Zdravkom? Je li lako sarađivati sa njim, pošto od kolega očekuje visoke profesionalne standarde?

Vukašin Bakić: Osnova priče seže između 1997. i 2000. kada sam počinjao da istražujem svijet muzike. Čoline pjesme su bile neizostavan dio opuštanja i druženja u našem domu, tako da je to bila neka osnova za moje dalje muzičko obrazovanje. Svi znamo koliko je Čola voljen. Uostalom, svačija sestra, tetka, majka bila je zaljubljena u Čolu. Znam sve bubnjare koji su sarađivali sa njim. Posebna emocija me veže za Dragoljuba Đuričića kojeg sam volio i poštovao još iz vremena dok je svirao u grupi Leb i Sol.

Na jednom džez festivalu, moj bend, "Pogrešila Roda", privukao je pažnju Dragoljuba Đuričića nudeći mi vrijedan savjet koji će kasnije odrediti moj muzički pravac. Nakon nastupa, fenomenalnog aplauza, pun sebe, misleći da sam oduvao sve svojom svirkom, osjetim kako me neko vuče za košulju.

Vidim Dragoljuba koji prilično ljutito izgovara: "Alo, mali, stadion ne trpi šesneastinu.”

To je bio jedan od najboljih i najkorisnijih savjeta koje sam dobio u životu. Kasnije kad smo se sprijateljili, rekao mi je da me vidi kao Čolinog nasljednika u bendu. Ja nisam ni razmišljao o tome, iako je Čolić oduvijek bio umjetnik koga izuzetno cijenim i volim.

Potvrda saradnje sa Zdravkom je stigla neočekivano. Već kao član benda Rogati (prethodno poznat kao Tri Rogata), koji su vodili pokojni Aleksandar Banjac i Branko Koprivica dobijam priliku da zvanično zasviram sa Čolićem krajem 2023., označavajući tako početak saradnje sa pop ikonom.

Antena M: Ono što će vam ostati u  sjećanju jeste prvi koncert sa Zdravkom. Kakav je bio osjećaj? Je li bilo treme, nesigurnosti?

Vukašin Bakić: Pa evo, recite mi jednog umjetnika u ovom dijelu Evrope kome traju koncerti 3 sata i 15 minuta? Znači, on toliko živi ludački taj svoj život umjetnosti, muzike, glamura... i kao što i sama znaš koliko je hiperaktivan, da ne pominjemo tonalitete u kojima pjeva i dalje. To je ekstremno teško za bilo kojeg mladog izvođača. I kada malo bolje pogledaš, prirodno je da očekuje da taj njegov tempo mora da prati spremnost i znanje ljudi oko njega.

Samo bih spomenuo da sam jedva imao jednu probu pred prvi koncert na Jahorini. Ne bih rekao da je to malo surovo, ali ja sam veliki tremaroš, bojao sam se da ne pogriješim.

Prije nego smo izašli na binu, prilazi mi Čola i kaže: „Ništa nemoj da brineš, ja sam tu, biće sve ok, ovo je nešto normalno u našim životima.“

Što se tiče zvuka, ja dolazim iz totalno druge škole sviranja i sebe sam uvijek smatrao hiperaktivnim muzičarem... ali kad sam zasvirao par puta sa Čolom vidio sam da ipak nisam najluđi na bini.

Antena M: Zdravko je nedavno održao koncert u Ljubljani. Bili ste dio postavke simfonijskog orkestra, puno radite sa njegovim bendom, a paralelno sa tim vaša džez grupa Avet uveliko radi na albumu „Mrak nad mračnima večni neka bude“.

Vukašin Bakić: Ne znam kako bih opisao to... ali u jedno sam siguran... Kad krenu „Podlugovi“ ja stvarno zamišljam tu željezničku stanicu, snijeg i tu atmosferu... on svojim glasom dočara tu magiju... i kroz glavu prolazi misao... sad bih se oženio.

Razmišljajući o životnim raskršćima, poput moguće selidbe u Berlin i iskustvima sa turneje po Australiji koja me je zamalo zadržala tamo, suočavanje sa privatnim problemima dovelo do osnivanja Avet grupe. Ovaj bend nije bio samo muzički projekat, već putovanje kroz lične emocije, od mračnih do vedrijih.

Moj brat Goran koji je takođe dio muzičkog života predložio mi je da teške životne trenutke pretočim u stihove, dajući tako umjetnički izraz neispričanim pričama.

Album grupe Avet grupe donosi snažne, emotivne priče, uključujući i one najteže. Pjesma "Udahnem" priča o borbi moje majke sa kancerom i njenom plesu kroz mračni period, dok izlazi kao pobjednik, simbolizujući snagu i upornost.

Izuzetno lične teme se prepliću i sa stvarima iz okoline.

Pjesma "Hodim gorom", priča je o putovanju jednog čovjeka, moga oca Gara, koji hoda ka Čeoču kroz nepristupačne planinske puteve.

Kroz njen ritam, koji je opisan kao "nezgodno slomljen", dočarao sam izazove s kojima se suočavaju putnici na ovim putevima. Ovu pjesmu oplemenio sam tradicionalnom energijom, soundom kavala, da se osjeti ono kamenje iz Čeoča, da se osjeti boja Lima ljeti, i moja ljubav prema Šumadiji.

U realizaciji ovog albuma čiju premijeru očekujemo do zime učestvovali su mnogi talenatovani muzičari, od Stevana Milijanovića na klaviru, preko Nikole Nenina na gitari, Stefana Pavlovića na bas gitari, do Olega Kirijeva, saksofoniste koji se savršeno uklopio u grupu, donoseći jedinstven ton i atmosferu. Aleksandar Jovan Krstić sa zvukom kavala dodaje tradicionalnu notu, dok Anastasija svojim glasom doprinosi dubini emocija na albumu. Boris Stojanović, zadužen za zvuk, uspio je sve ove raznolike elemente objediniti u atmosferičan i emocionalan muzički doživljaj.

Na albumu se nalazi i pjesma Stari, posvećena klavijaturisti i kompozitoru Aleksandru Banjcu.

Moj album prvijenac i saradnja sa Čolićem jesu moja najbolja psihoterapija za prevazilaženje životnih prepreka, kaže Vukašin pripremajući se za nove koncertne izazove sa velikim Zdravkom Čolićem.

@tihancicaa #zdravkocolic #stozice #ljubljana #pjesmomoja ♬ original sound - тихана