Episkop Maksim iz SPC pravda Vartolomeja i tvrdi da je Sv. Sava nekanonski dobio navodni tomos

Piše: Vladimir Jovanović

Episkop zapadnoamerički Srpske pravoslavne crkve, Maksim Vasiljević – „na dan kada je u Srbiju došao Putin”, a SPC i vlasti u Beogradu se ruskome predśedniku zavjetovali da će agilnije slijediti Rusku crkvu u sukobu sa Carigradom – šokirao je Beogradsku patrijaršiju svojim intervjuom za portal „ Теологија”.

Tim povodom je sinoć u beogradskoj „Patrijaršiji vladala prava pometnja”, navodi svetosavski portal „Борба за веру“.

Episkop Maksim je u intervjuu povukao istorijsku paralelu između načina dobijanja autokefalije Pravoslavne crkve Ukrajine sa „autokefalijom” Žičke arhiepiskopije za koju je, kako se tvrdi, Rastko Nemanjić (Sveti Sava) tomos navodno dobio 1219. godine od patrijarha carigradskoga, izbjeglice u Nikeji.

Episkop Maksim Vasiljević rođen je 1968. u Foči. Od 2004. je vikarni episkop humski, a od 2006. episkop zapadnoamerički. Diplomiravši na Bogoslovskome fakultetu u Beogradu, postaje grčki stipendista i boravi na postdiplomskim studijama u Atini. Tamo je odbranio doktorsku disertaciju.

O tomosu koji je, navodno, Rastko Nemanjić dobio u Nikeji – ne postoje nikakvi onovremeni vizantijski izvori. Niko i nikada nije ostavio svjedočenje da je taj tomos vidio, niti je on sačuvan barem u prijepisu. Ne zna se ni tačna godina kada je taj navodni tomos izdat, ni njegov sadržaj, ni koji ga je od izbjeglih patrijarha eventualno potpisao.

Mnošto „kreativnih” zaključaka u srpskoj istoriografiji ne rješavaju osnovnu dilemu – đe je taj tomos? Kopija tomosa je morala, kao i za sve druge crkve, biti sačuvana u carigradskome arhivu i popisu (sintagmatu, kodeksu) pomjesnih crkava – a tamo o „svetosavskome” tomosu nema pomena. Svejedno, SPC ove godine tvrdi da slavi „800 godina autokefalije”.

Prostor Raške je početkom 13. vijeka pod kanonskom jurisdikcijom autokefalne pravoslavne Ohridske arhiepiskopije, a porglavar te Crkve, arhiepiskop Dimitrije Homatijan, po narodnosti Grk, oštro se, ne samo protivio, nego i prokleo aktivnosti Rastka Nemanjića na ustrojstvu nekanonske srpske jurisdikcije, etc.

Episkop Maksim Vasiljević sada tvrdi da se radilo o „autokefaliji” (sa navodnicima), a ne o kanonskoj autokefaliji za „svetosavsku” Žičku arhiepiskopiju - Srpsku crkvu.

Što je, dakle, sada o svemu tome kazao episkop Maksim?

„Praznik autokefalnosti je, po mome skromnome mišljenju, praznik jedinstva, a ne praznik ‘nezavisnosti’. Jer Crkva – a kroz nju sva tvorevina – ima jedno središte koje služi kao kvasac istorije, jednu blagodat koja osvećuje sve i svakoga.

Istorijske okolnosti i raspleti dovode Savu u Nikeju i što se zbiva: tadašnji Vaseljenski Patrijarh, ogrnut odeždom nemoći (sklonjen u Nikeju), potpuno ignoriše kanonskoga episkopa srpskih oblasti, a to je bio ohridski arhiepiskop Dimitrija Homatijan, i dodjeljuje ‘autokefaliju’ srpskoj državi. Ovaj istorijski moment sa početka 13. vijeka jeste zanimljiva, ali i snažna analogija sa nekim novijim dešavanjima u pravoslavnome svijetu…

Pomenusmo da je 1219. godine Vaseljenski Patrijarh potpuno ignorisao kanonsku situaciju u oblastima države Stefana Nemanje koje su, važno je istaći, potpadale pod jurisdikciju ohridskoga arhiepiskopa Dimitrija Homatijana (inače, jednoga od najuglednijih kanoničara pozne Vizantije) i suprotno kanonima dodijelio ‘autokefaliju’ srpskoj državi. Svi smo danas ponosni i radosni zbog toga smjeloga, inače, nekanonskoga čina.

Sadašnje previranje u Ukrajini je jedan privremeni problem i vjerujem da nema one geopolitičke dimenzije koje mu se pripisuju. Ako bi se Crkva podijelila zbog jedne kanonske turbulencije, to bi značilo da nije bila toliko velika, nego mala i već prije toga izgubljena.

Iznijeću svoje skromno mišljenje, za koje znam da je ‘manjinsko’: vjerujem da krajnji cilj intervencije prvoprijestone Crkve [Carigrada] nije zauzimanje jednoga geografskoga prostora, već uznošenje u liturgijski svijet ogromne većine ukrajinskoga naroda koji je – iz raznih, opravdanih ili neopravdanih razloga – do sada ostao van domašaja Evharistije istinske Crkve…

Onaj, pak, dio Crkve koji se na toj teritoriji već nalazi u punoći života Crkve [misli na UPC-MP, ogranak Ruske crkve u Ukrajini – prim.a] ne treba da negoduje, nego da molitveno prepozna priliku da sunarodnici na drugačiji način uđu u blagodatni prostor iste Crkve.

Treba da vjerujemo da će Crkva prevazići iskušenja i da će svi, možda, biti zahvalni što su se upravo takva iskušenja pojavila. Crkva Hristova istorijski pobjeđuje onda kada je prividno na gubitku.

Možda je ovim potezom Carigrad na gubitku, kako to vide Moskva i mnogi drugi. Međutim, dugoročno gledano, možda je ovo kvasac nekoga dubljega jedinstva koje će doći poslije našega naraštaja.

Vartolomej je na sebe preuzeo krst jedne istorijske odluke i tek će dalja istorija – a ne sadašnji trenutak – pokazati da li je bio u pravu”, kazao je Maksim, episkop zapadnoamerički SPC.

Prema portalu „Борба за веру“, sinoć, „kada su dvojica Irineja, Gavrilović i Bulović, viđeli intervju u kojem Maksim podržava Vartolomeja, ukrajinske raskolnike i lažnu autokefaliju, bili su bijesni, zbog čega će Maksim biti pozvan na saslušanje i sankcionisan”.