Lista čistog zla: Neonacizam jača u Srbiji, objavljen spisak grupa koje siju mržnju

Centar "Simon Vizental" objavio je izvještaj o neonacizmu na društvenim mrežama u kojima se spominju i neonacističke organizacije koje jačaju u Srbiji.

Pod naslovom "Digital Terrorism and Hate 2018" (Digitalni terorizam i mržnja 2018), Centar "Simon Vizental" objavio je izvještaj u kojem su javnosti predočeni problemi oko reklamiranja neonacizma putem društvenih mreža.

U tom izvještaju navedeno je da srpski bend "Terror 88" širi mržnju putem društvenih mreža i ideje fašizma. U saradnji s Fejsbukom i Tviterom njihovi nalozi su isključeni, ali nijesu blog i Instagram.

Stručnjaci Centra označili su ih kao naciste - kao logo koriste "Totenkopf" (lobanju sa amblema SS divizija) uz objašnjenje da broj 88 u njihovom nazivu označava duplo osmo slovo abecede - HH, te da se odnosi na fašistički pozdrav "Heil Hitler". Dodaju i da je "Terror 88" usko povezan sa srpskim ogrankom zabranjene nacističke organizacije "Krv i čast".

Pjesme benda "Terror 88" i dalje su na Jutjubu, a najčešće ih šire pripadnici "Nacionalnog stroja", organizacije "Beli front Srbija", "Krv i čast", "Srbska akcija", "Combat 18" i pojedine navijačke grupe.

Politikolog Duško Radosavljević kaže da se Srbija u borbi protiv narastajućeg neonacizma ponaša letargično.

- Institucije i političari skoro da se trude da ne vide to šta rade neonacisti jer se, nažalost, na tome ne dobijaju politički poeni. A neonacisti su često dio snaga sa stadiona, pa se pretvaraju u političku snagu pojedinih desničarskih organizacija. Nadležni reaguju samo kad moraju i to nakon buke koju dignu antifašističke organizacije, pojedinci ili ljudi iz nevladinog sektora - kaže Radosavljević.

Dodaje i da to ne treba da čudi zato što u Srbiji zvanično skoro i da nema poštovanja prema antifašizmu.

- U prilog tome govori da se u državnom kalendaru ne obilježava 7. jul, Dan ustanka naroda Srbije. Njega obilježavaju pojedine lokalne samouprave i zvaničnici po sopstvenom nahođenju, što nije dobro - ocjenjuje Radosavljević.

Direktor Centra za regionalizam Aleksandar Popov smatra da je za uspon nacističkih pokreta u Srbiji kriva nespremnost državnih organa da im se suprotstave.

- Svima je poznato da je slučaj "Nacionalnog stroja" i Gorana Davidovića, zvanog Firer, već 10 godina pred sudom, a to je dokaz da država nije spremna da se obračuna s njima. Da je država odreagovala brzo i efikasno i kaznila ih, to bi bila poruka sličnim organizacijama da ne smiju da propagiraju ideje nacizma u Srbiji - smatra Popov.

Kako kaže, dodatni problem predstavlja i javnost koja nije spremna da se suprotstavi fašistima.

- Trenutno smo svjedoci i revizije istorije kojom se pojedini ratni zločinci veličaju kao narodni heroji. Sve to daje krila nacističkim organizacijama kojih je sve više i smatram da nam se crno piše ako se uskoro javnost i nadležne institucije ne ujedine u borbi protiv fašizma - ističe Popov.

Najnasilnija neonacistička organizacija u Srbiji je "Combat 18", borbena grupa organizacije "Krv i čast divizija Srbije" (Blood & Honour Serbia), koja je i formirana isključivo za nasilne akcije. "Krv i čast" je oformljena u Srbiji 1995. a baza ove organizacije je u Velikoj Britaniji. Broj 18 predstavlja prvo i osmo slovo abecede, to jest inicijale Adolfa Hitlera.

Sa pozicija nacizma nastupala je nešto prikrivenije i organizacija "Obraz", čiji su pripadnici napadali LGBT osobe i zalagali se za rehabilitaciju Dimitrija Ljotića. Ta organizacija je zabranjena 2012.

Godinu ranije zabranjen je i "Nacionalni stroj", na čijem je čelu Goran Davidović, zvani Firer, koji je u bjekstvu u Italiji, a sudi mu se u odsustvu već 10 godina zbog izazivanja rasne i vjerske mržnje i netrpeljivosti i upada na antifašističku tribinu u Novom Sadu 2007.

U javnosti je ostao upamćen i slučaj ubistva malog Dušana Jovanovića u centru Beograda 1997. samo zato što je bio pripadnik romske nacionalne manjine.

Dušanove ubice Milan Čujić i Ištvan Fendrik iz Zemuna, tada 17-godišnjaci povezani sa neonacističkim organizacijama, marta 1998. su presudom Okružnog suda u Beogradu osuđeni na po 10 godina maloljetničkog zatvora i upućeni na izdržavanje kazne. Pušteni su poslije šest i po godina.

Tragičnu sudbinu malog Dušana podijelio je glumac Dragan Maksimović koga je u novembru 2000. u centru Beograda zvjerski prebila grupa mladića misleći da je Rom.

Maksimović je preminuo dva mjeseca kasnije usljed povreda nanijetih tokom prebijanja, a do danas nijesu pronađeni vinovnici tog incidenta, za koje se prema riječima očevidaca pretpostavlja da su skinhedsi i navijači FK Rad.