Dinamov Maradona, za Antenu M: Budućnost je klub izvrsnih igrača, Dejo svjetska klasa, Mesi najbolji ikad

,,Mala varka Mlinarić Marka“ - čuveni je opis driblinga nekadašnje Dinamove vedete koji je u anale radio prenosa uveo legendarni reporter, pokojni Ivo Tomić.

Očaran igrom tada nadarenog ofanzivca, znao je da slušaoce širom Jugoslavije nasmije još nekim zanimljivim rimama:

,,Dobro melje ovaj mlinac, dobro igra ovaj klinac“.

Taj klinac je 80-ih godina prošlog vijeka bio pravi fudbalski maher, igrač čiji su potezi ,,punili oči“ i ostavljali bez daha. Godine 1987. proglašen je za najboljeg fudbalera SFR Jugoslavije.

Danas, u 61. godini života, ogromno znanje i iskustvo prenosi na one koji u Dinamu tek počinju ozbiljnije da se druže sa fudbalskom loptom.

,,Radim trenutno sa 2008. godištem, to su mlađi pioniri. Radimo na elementarnoj tehnici i to me veseli najviše, da mogu pokazati i predstaviti djeci ono što fudbal najviše pruža“, priča Mlinarić iz Zagreba za Antenu M.

,,Modri“ su od raspada SFRJ najredovniji klub iz bivše države u evropskim takmičenjima, velikim dijelom zahvaljujući upravo radu sa mladima.

,,Najveći izvor prihoda klubova sa prostora bivše Jugoslavije dolazi iz rada sa mladima, koji se kao talentovani ili već afirmisani igrači prodaju u bogate evropske zemlje. Nažalost, ekonomska situacija je takva da ovdje igrači ne mogu toliko materijalno profitirati kao vani“, kaže Mlinarić.

Rani odlazak u inostranstvo često i ne donese sreću mladim igračima jer se ,,izgube“ tražeći mjesto pod suncem.

,,Mi smo imali ,,sreću“ kad smo bili mlađi da smo, kad smo ulazili u prvi tim, uz sebe imali iskusne i provjerene igrače, ekipa je znala da bude pet-šest godina na okupu jer se prije 28. rođendana nije moglo otići iz Jugoslavije. Sada odlaze vrlo mladi, što je minus, iako vidim da su mladi danas nezavisni. U moje vrijeme smo bili duže vezani za klub, grad, porodicu i prijatelje. Dosta njih sada ne uspije jer nijesu sa porodicom, u drugoj su državi gdje su drugačiji mentalitet, jezik...“

Popularni Mlinka u juniorskim danima strpljivo je čekao šansu u Dinamu. Talenat je na kraju prepoznat, šansa iskorišćena i - istorija ispisana.

,,Strpljen-spašen. Danas ima mladih igrača koji se ne libe otići na pozajmicu u drugi klub. Nijesam pobornik toga, posebno za one koji su izraziti talenti i obećavaju da će biti kvalitetni fudbaleri. Imao sam sreću da je u to vrijeme došao trener Ćiro Blažević, koji je prepoznao sve nas mlade i uspio da stvori odličnu ekipu, u kojoj su već bili Zajec, Kranjčar, Bručić, Mustedanagić, Vlak na golu, Hadžić... Spoj mladosti i iskustva. Imao sam sreću da igram u izvrsnoj ekipi. Uvijek je igrač bolji kad uz sebe ima kvalitetne pojedince“, kaže Mlinarić.

Najupečatljivi dio Mlinarićeve karijere dogodio se 1982. godine, kada je Dinamo prvi put od 1958. postao prvak Jugoslavije.

,,Posljednje kolo igrali smo protiv Budućnosti u Zagrebu. Rado se sjećam te utakmice i ugođaja pred punim stadionom kada smo donijeli naslov prvaka Jugoslavije u Zagreb poslije 24 godine“.

Budućnost je tu sezonu završila na osmom mjestu.

,,Vrijeme brzo prolazi, ali neke slike ostaju u sjećanju. Pamtim, naravno, iako su stariji od mene, strašnog driblera Vujovića, centarfora Radonjića, braću Bakrač koja su došla iz Sutjeske, Vorotovića, bili smo zajedno u mladoj reprezentaciji. Kasnije je Radinović bio ozbiljna ,,desetka“, Vukčević desno krilo, stariji Brnović, a o Dejanu Savićeviću je bespredmetno govoriti. On je jedan od najboljih igrača sa ovih prostora, svjetska klasa, koji je u Italiji doživljavao velike ovacije i bio poštovan onako kako i treba. Jednom smo, čini mi se prije meča sa Sjevernom Irskom na ,,Grbavici“, bili cimeri. Sjećam se i Peca Rakojevića iz Sutjeske, bili su ispred nas u omladinskom prvenstvu Jugoslavije. Igrao je izvanredno, bio gol igrač. Znam da je godinama trener u crnogorskoj ligi“.

Dinamo je u šampionskoj sezoni 1981/82. upisao pet poraza u 34 meča, od kojih jedan u tadašnjem Titogradu (1:0).

,,Budućnost je bila domaćinska ekipa. Imala je odlične igrače, publika je bila blizu terena, uglavnom su skupljali bodove kod kuće, sasvim zasluženo“, prisjeća se popularni Mlinka duela u gradu iz kojeg su ove godine u njegov klub stigla dva mlada igrača.

,,Ne poznajem toliko naše juniore, ali znam da je ranije došao Milić, nedavno i Vukotić, kao i Kolundžić iz Iskre. Na ovim prostorima djeca su talentovana za igre s loptom. Budućnost u moje vrijeme dugo nije ispadala iz lige, bila je stabilan klub i imala izvrsne igrače“.

,,Moja generacija imala kvalitet za najveće klubove“

Svoju izvrnost Mlinarić nije ,,naplatio“ odlaskom u veliki evropski klub iako je kvalitetom to zasluživao, već je sa ,,Maksimira“ 1987. otišao u Okser, potom u Kan, prije nego se vratio u Hrvatsku i igrao za Segestu iz Siska i na kraju opet u Dinamu.

,,Svi smo mi mogli da igramo u većim klubovima. Danas bismo sigurno igrali u Barseloni, Real Madridu, engleskim i italijanskim klubovima. Ali, takav je bio trend da su veći klubovi uglavnom uzimali Južnoamerikance, a i vjerovatno su njihovi menadžeri bili sposobniji u to vrijeme. Po kvalitetu bismo sigurno, neću reći za sebe, imali mjesta u najjačim timovima. To su kasnije dokazali Boban, Savićević, Mihajlović, sada Modrić, Milinković-Savić... sve znalci. Ali, bio je taj nedostatak što smo morali da čekamo da napunimo 28 godina da odemo i oni koji su na Zapadu odlučivali o transferima uzimali su reprezentativce iz zemalja Južne Amerike“, objašnjava Mlinarić.

,,Asistencija veći gušt od pogotka“

Dinamova ,,desetka“ sa loptom je mogla gotovo sve, a iako napadač Mlinarić je u šampionskom pohodu ,,modrih“ učestvovao sa samo dva pogotka.
Igrao je za ekipu.

,,Danas je to vrlo rijetko, ali bio mi je gušt, što bi Dalmatinci rekli, da pređem tri-četiri igrača i asistiram slobodnom saigraču. Da su se brojale asistencije, bio bih među prvima“, nasmijao se Mlinarić.

,,Ma kakva ,,Božja ruka“, to je sramota“

Zbog virtuoznosti kojom je plijenio, u SFRJ su ga zvali i ,,Dinamov Maradona“.

Mlinka i ,,El Pibe“ bili su rivali na Svjetskom omladinskom prvenstvu 1979. u Japanu. Dijego Maradona proglašen je za najboljeg igrača turnira, a mnogi ga smatraju i najboljim fudbalerom svih vremena. Ne i njegov vršnjak.

,,Za mene je Mesi najbolji fudbaler kojeg sam gledao i kojeg pamtim“, nema dilemu Mlinarić.

,,Maradona je bio izvanredan, ali Mesi je pokazao driblinzima, asistencijama, slobodnim udarcima, centaršutevima... da je igrač koji se dugo neće roditi. Naravno, sve je pitanje ukusa. Dijego je jedan od najboljih svih vremena, ali onaj njegov gol rukom Englezima u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva se slavi, a uopšte ga ne bi trebalo pominjati. Za mene je to sramota. Argentinci to zovu lukavost ili prefiganost, ,,Božja ruka“. Za mene to nije nikakva ,,Božja ruka“. Kasnije je imao sve one ispade... To ne umanjuje njegovu fudbalsku klasu, ali kad gledaš cijeli portret to je veliki minus. Ponavljam, fenomenalan je igrač, bio mi je najdraži, ali pojavili su se Kristijano Ronaldo i Mesi...“

Mlinarić nije od onih koji ljubomorno tvrde kako se u njihovo vrijeme igrao bolji fudbal.

,,Da budem realan, ima toliko igrača od 90-ih do danas da se čovjek smrzne. Kad gledam kakva rješenja donose, ne znam je li baš tako bilo u naše vrijeme. Ima fantastičnih talenata, takvi se golovi postižu, takve minijature prave u malom prostoru, nevjerovatno“.

,,Loš tretman u reprezentaciji SFRJ“

Nevjerovatno zvuči i da je igrač poput našeg sagovornika za reprezentaciju velike Jugoslavije upisao samo 17 nastupa i postigao jedan gol.

,,Uvijek se događalo da veliki igrači nijesu bili tretirani kako je trebalo, zbog čega - ne mogu reći, niti nekome prigovaram. Može mi biti malo žao, ali karijera je išla tako kako jeste. Mnogi će reći da su možda drugi bili bolji, ali ja ne dam da je iko bolji od mene, uz dužno poštovanje svima. Samokritičan sam, moram priznati i da kad sam igrao za reprezentaciju nijesam bio pravi, nekako nijesam imao samopouzdanje koje sam imao u Dinamu, Okseru i Kanu, ali možda iz razloga što se nije dovoljno vjerovalo u mene“, prisjeća se Mlinarić.

Kako danas igrači reaguju na nepravdu?

,,Svaki igrač se može žaliti, pogotovo danas, gledam roditelje kojih ima previše oko fudbala, menadžere... Kao, ne voli ga ovaj trener, onaj trener... Imaš teren, imaš 90 minuta. Možda nekog kao trener više simpatišem, ali to ne znači da ću ga zbog toga staviti u tim, a ne nekog ko je bolji igrač od njega. Ogledalo svega je teren. Događaju se greške, neko sazrije kasnije. Kažu: ,,Prošao je neki igrač, bio je u Dinamu, Dinamo ga nije htio“. Pa događa se, ima 12,13 igrača koji su standardni, poslije se on razvije i to ne znači da je klub promašio. Možda mu odgovara sredina gdje je slobodniji“.

,,Kantona je pravičan tip, a Zidan miran“

Mlinarić je u Francuskoj bio svojevrsan mentor igračima koji su kasnije obilježili svjetski fudbal - u Okseru je sa njim igrao ekscentrični Erik Kantona, u Kanu je (nad)gledao prve profesionalne korake tihog maestra Zinedina Zidana.

,,Dvije različite ličnosti. Kantona je pravičan tip koji, nažalost, nepravdu koju vidi izražava na pogrešan način. To sam i ja radio. On je umjetnik, a oni su osjetljivije duše. A Zidan je miran, sušta suprotnost Eriku. Ali, obojica su bili genijalni igrači, pravili razliku. Jedan je izabrao film i glumu, a drugi trenerski posao“.

Zidanu ide dobro i na klupi. Već je osvojio tri Lige šampiona i dvije španske La Lige.

"Moja teorija je da igraju igrači. Treneri sada u stručnom štabu imaju mnogo pomoćnika, nutricioniste, stručnjake za fizičku pripremu... Na njemu je samo da napravi dobar ambijent, da igrače stavi gdje im je mjesto. Naravno, ne može trener pucati jedanaesterac umjesto igrača i ne kažem da nema svoju ulogu. Zidan je imao rezultate u početku, sad isto ima izvrsne igrače, pa nema takve rezultate. I sad treba da kažem da je loš trener?“ naveo je naš sagovornik i dodao.

,,Dobar je onaj trener koji trenutno ima rezultate. Klop je napravio izvrsne rezultate sa Liverpulom, na koje su dugo čekali. Shvatio je da mu trebaju centralni bek i golman, sve drugo ima. Gvardiola ne može da napravi rezultat u Evropi jer nema štopere. Treneri su važni, ali važni su i oni koji vas postavljaju. Trener živi od rezultata, moraš uvijek imati otvoren kofer, takav je to posao“.

Posao koji Marka Mlinarića nije nikada privlačio.

,,Puno je tu emocija, ne smiješ ih mnogo miješati u posao, a ja sam dosta senzibilan i ne mogu to. Zato mi odgovara ovaj posao sa djecom, veseli me“, zaključio je legendarni Hrvat.