Ardijan Đokaj: Meni je Budućnost majka, za nas je u to doba Podgorica bila Njujork

Dok je Ardijan Đokaj odrastao u Tuzima, ,,velika četvorka“ jugoslovenskog fudbala - koju su činili Crvena zvezda, Partizan, Dinamo i Hajduk - još je bila aktuelna.

Bio je opčinjen fudbalom, ali nije zamišljao kako kao profesionalni igrač istrčava na beogradski, zagrebački ili splitski travnjak, niti na neki u velikim evropskim gradovima.

,,Jedini fudbalski san bio mi je da zaigram za podgoričku Budućnost. Stajao sam iza gola i kupio lopte u vrijeme kad su igrali Barac, Peković, Kostić, Dmitrović... Dok su svi maštali da igraju za Zvezdu ili Partizan, ja sam maštao da igram za Budućnost. Vjerovatno ne samo ja, nego mnogi iz Crne Gore, a posebno mi iz Tuzi. U to doba, za nas je Podgorica bila Njujork“, priča Đokaj za Antenu M i slikovito, upečatljivo, iz duše i srca, objašnjava što za njega predstavlja najveći crnogorski klub.

,,Majka je osoba koju najviše voliš i za mene je Budućnost majka, a kao ljubimica, kćerka, mi je Crvena zvezda. To su dva kluba koja izdvajam. Budućnost, ponavljam, doživljavam bukvalno kao svoju majku, dala mi je sve u životu, sve što sada imam, a mislim da sam joj dosta vratio.“

Dejov savjet: ,,Ti samo trči, lopta će doći“

Đokaj je bio zvijezda crnogorskog fudbala krajem devedesetih.

U posljednjoj godini drugog milenijuma vihorni krilni fudbaler postao je najskuplji igrač u istoriji Budućnosti, koja ga je prodala u špansku Majorku.

,,Bila je to ozbiljna fudbalska promjena u svakom smislu“, prisjeća se Đokaj 1999. godine.

,,Počelo je bilo bombardovanje i igrali smo ,,ratnu“ ligu. Imao sam sreću da sam tada upoznao Dejana Savićevića, koji se bio vratio iz inostranstva i dva mjeseca trenirao sa nama u Podgorici. Mnogo mi je značio taj period proveden uz njega, sjećam se rečenice koju mi je govorio dok smo igrali zajedno:

,,Ti samo trči, a lopta će doći ispred tebe“. Razbio sam bio sve predrasude o njemu kao čovjeku koji ne trenira, koji je ovakav ili onakav. Bio je veliki profesionalac i ponašanjem je mnogo uticao na mene jer se tada već pričalo o mom odlasku. Posljednja utakmica koju sam odigrao prije potpisa za Majorku bila je za mladu reprezentaciju Jugoslavije protiv Malte u Grčkoj“.

Paraf na vjernost poznatom španskom klubu izazvao je pomiješane emocije kod Ardijana.

,,Naravno, bio sam presrećan zbog transfera, ali istovremeno i veoma tužan što napuštam moju Budućnost. Ali, moralo se biti surovi profesionalac jer se nije moglo živjeti od srpsko-crnogorskog fudbala. Bilo mi je drago i iz razloga što je Budućnost tada grcala u dugovima, a tim transferom je stala na noge i sljedeće dvije-tri godine funkcionisala kako treba. Ako ništa drugo, milo mi je da sam tim odlaskom pomogao mom voljenom i jedinom klubu“.

,,Htio sam na tuški način, ali ne ide“

Iako tada talentovani dvadesetogodišnjak, Đokaj se u Majorci nije izborio za mjesto pod suncem.

,,Španska liga nije za mladog igrača. Otišao sam kao neafirmisan, ali sam imao sreću da sam igrao sa mnogo dobrim igračima i to je bogato iskustvo za mene, ne gledam na to kao na loš period. Izgubio sam godinu i po, dvije, u Španiji, ali sam s druge strane mnogo toga dobio - iskustvo, igranje sa velikim igračima, na poznatim terenima, rad sa ozbiljnim trenerima... Nikad na to nijesam gledao kao na promašaj, iako smatram da sam mnogo toga mogao bolje. Tamo dolaziš spreman, neće niko da te čeka. Ili jesi ili nijesi“, navodi četrdeset jednogodišnji Tuzanin.

,,Iskreno, u tom momentu nijesam bio spreman za tako velike utakmice jer zbog svih dešavanja iza sebe nijesam imao jaku sezonu u Jugoslaviji, nego prilično ,,smiješnu“. Bilo je i mojih nestašluka, da sam malo ,,skratio“ jezik sigurno bih igrao duže za Majorku. Ja sam to rješavao kao svi Tuzani - odmah frka i svađa, ali to tako ne ide. S ove tačke gledišta, drugačije bih radio, ali tad nijesam razmišljao glavom, nego srcem.

Tuzani u Zvezdi

Đokaj je potom igrao za Ljeidu, Obilić, OFK Beograd, Trabzonspor, Ankaraspor, Koblenc, Minhen 1860, ponovo Budućnost i na kraju Mogren.
Na ovom spisku nema kluba koji je predstavljao vrhunac njegove karijere po odlasku sa Pirineja. Sa namjerom, kako bismo istakli podatak koji nije zanemarljiv.

Tuzi su mjesto iz kojeg su potekla tri igrača koja su nosila dres Crvene zvezde, nekadašnjeg šampiona Evrope. Tom epitetu doprinio je baš jedan od te trojice.

,,Tako malo mjesto dalo je tri fudbalera za Zvezdu. Jednog mnogo velikog, Refika Šabanadžovića, koji je neprikosnoveni i jedini idol svih nas Tuzana. Bili smo na ,,Marakani“ još Sanibal Orahovac i ja. Sanibal je vrhunski fudbaler koji je morao mnogo više da pokaže u Zvezdi, ali splet okolnosti je bio takav, imao je dosta povreda... Nije pokazao ni pet odsto od ogromnog talenta koji je posjedovao“, podsjeća Đokaj.

,,I danas ima talentovanih dječaka u Tuzima, pratimo ih i gledaćemo da nekom pomognemo da karijeru nastavi u inostranstvu. Tim stopama je krenuo bio Alija Krnić, bio je u Španiji, ali nedostatak jakih utakmica i splet okolnosti uticali su da tamo ne uspije. Uvjeren sam, ipak, da se radi o vrhunskom fudbaleru“.

Svaka čast Dečiću

Njegov omiljeni klub - prvi, onaj u kojem je ponikao - drugi na tabeli. Pogled na poredak u Prvoj crnogorskoj fudbalskoj ligi izaziva osmijeh na licu Ardijana Đokaja.

,,Ja sam danas najponosniji Tuzanin. Neka tabela ostane takva do kraja“, ozarenog lica izjašnjava se Đokaj.

,,Uvijek sam za to da moja Budućnost bude prva, a da drugi bude Dečić. Svaka čast ljudima iz Dečića, prije svega Leonu i Viktoru, koji su uložili trud, rad i novac u klub koji ne zaostaje za drugima u Crnoj Gori. Od mene veliko hvala njima dvojici što se brinu za Dečić, a igračima i stručnom štabu želim puno uspjeha i da nastave u dosadašnjem stilu“.

,,Crna Gora će uvijek stvoriti jednog talenta, ali 15 teško“

Đokaj navodi da nacionalne selekcije Crne Gore prati više nego naš klupski fudbal.

,,Seniorska reprezentacija je na dobrom putu. Crna Gora je u velikoj tranziciji, gdje treba da dođe do smjene generacija, što je u fudbalu uvijek teško. Pogledajte Srbiju, koja ima fantastičan tim, ali nema lidera i to sam uvijek govorio. Poslije Piksija Stojkovića i Nemanje Vidića nemaju takvu ličnost. U Crnoj Gori nakon ozbiljnih imena poput Vučinića, Jovetića, Bećiraja, kao i Savića koji je još u dobrim godinama, treba da dođu novi momci i nije ih lako odmijeniti“, smatra Đokaj.

,,Crna Gora u Saviću ima lidera, ali to je nedovoljno, fali dosta igrača. Pričao sam sa Savićevićem na temu da nedostaje kvaliteta, ali u tako maloj državi nije lako stvoriti 25-30 dobrih fudbalera i napraviti rezultat, a javnost je nestrpljiva. Nemam što da zamjerim vezano za crnogorski fudbal, Dejo to vodi fantastično, radi se dobro, pozivani su oni koji treba. Bilo bi nekorektno da kažem bilo što loše jer i ne vidim ništa loše. Mlađe kategorije treba da budu fabrika za A selekciju i u njima ne treba da se gleda rezultat. Bitan je proces, koliko ćeš igrača napraviti za A selekciju“.

Realan pogled na situaciju je ono što, kaže, treba crnogorskom fudbalu.

,,Ljudi u Crnoj Gori vole fudbal, ulažu, ali mala je Crna Gora za ozbiljne rezultate. Kad su igrali zajedno Vučinić, Jovetić, Baša, Savić, i ostali igralo se lijepo, ali neko bi rekao da je rezultat izostao jer smo vjerovali da možemo da eliminišemo Češku i odemo na Evropsko prvenstvo, a nijesmo to uradili. Ali, vidite da ozbiljne reprezentacije ne mogu da se plasiraju na velika takmičenja, evo Srbija nije bila 20 godina na Euru, što zvuči nestvarno. Međutim, to je surova realnost, nešto ti zafali u datom momentu“.

Đokaj napominje da manje razvijene zemlje teško mogu da drže korak za moćnijima.

,,Nije lako igrati priiv Belgije, Holandije, Njemačke... Fudbal je napravio veliki iskorak i sve zemlje koje imaju novac uspješne su u njemu. Onima koje su infrastrukturno mnogo lošije ide teško. Crna Gora će uvijek stvoriti jednog talenta, kao što su Dejo ili Peđa, ali petnaest - teško. Fudbalska javnost totalno griješi ako misli suprotno.

„U Budućnosti se radi fantastično“

Ardijan Đokaj je stacioniran u Beogradu i radi kao fudbalski menadžer. Donedavno je bio u rukovodstvu FK Rad.

,,U Rad sam otišao da pomognem u reorganizaciji kluba i proveo sam tri mjeseca na Banjici. Bili smo na pragu dobrih stvari, ali rekao sam i tada da nemam mnogo vremena jer se ovim poslom bavim već osam godina i uživam u njemu. Putujem, gledam utakmice... Nikad se ne zna što će biti moja budućnost, ali sigurno će biti vezana za fudbal.

Možda budućnost donese povratak u Budućnost.

,,Ljudi koji trenutno vode klub rade to fantastično. Ne razmišljam što će biti za dvije ili pet godina, živim u sadašnjosti. Preveliki sam navijač Budućnosti, idem srcem, a ne glavom. Tako da - nije to za mene. Posljednje dvije godine rezultati su tu, odlična su bila i izdanja u Evropi. Imam prijatelje među aktuelnim fudbalerima Budućnosti, poput Grbića, Božovića... Svima u klubu želim sreću, a čim su rezultati dobri nema razloga za kritiku“, naglašava Ardijan Đokaj.