Miloš Dragojević je 3. februara proslavio 32. rođendan daleko od kuće, na pripremama fudbalera Budućnosti u Antaliji.
Koju je želju zamislio dok je u društvu saigrača gasio rođendansku svjećicu?
,,Prije svega, da budem zdrav i da me prati sreća, koja je bitan faktor u životu. Na profesionalnom planu - da dostignemo najviši nivo u crnogorskom fudbalu, a to znači osvajanje titule i Kupa. Potom da ostavimo što bolji utisak u Evropi i napravimo iskorak“, rekao je Dragojević za Antenu M.
Ukoliko osvoji titulu u Telekom 1. CFL, a bila bi prvorazredna senzacija da se to ne dogodi budući da ima 18 bodova više od prvog pratioca, Budućnosti bi peti put podigla trofej u domaćem prvenstvu.
Na istoj koti bio bi i Dragojević, jedini igrač iz sadašnje generacije ,,plavih“ koji je dio šampionskog tima najvećeg crnogorskog kluba bio sva četiri puta - 2008, 2012, 2017. i 2020. godine.
,,Ne bih znao da odgovorim na pitanje koja mi je najdraža od te četiri titule, ali najljepši osjećaj je ovaj trenutni i - ako se desi da ove sezone uzmemo duplu krunu - vjerovatno će to biti i najdraži uspjeh u dresu Budućnosti“, ističe nedodirljiva ,,jedinica“ lidera crnogorske lige.
,,Svi smo u iščekivanju, silno želimo da postanemo prva generacija u istoriji kluba koja je u jednoj sezoni osvojila oba trofeja na domaćoj sceni.Vjerujem da ćemo to i ostvariti.“
Dragojević je u Budućnost stigao iz tadašnje Mladosti kao dječak, zalog za budućnost, a sada je među ,,senatorima“ - neko ko mirnoćom i iskustvom treba da ulije sigurnost saigračima.
Stažom je pozvan i da uporedi Budućnost iz onih, njegovih tinejdžerskih, dana, i ovu sadašnju.
Kao i crnogorski klupski fudbal generalno.
,,Prvi put sam došao u Budućnost sa 16 godina, kao talentovan golman, sa izuzetnim predispozicijama. Znao sam gdje dolazim, a od malih nogu bio mi je san da zaigram za najveći klub u Crnoj Gori. Prvih sezona crnogorske lige lijepo je bilo vidjeti pune tribine širom države, liga je bila ujednačena, postojali su rivaliteti, osjećala se euforija”, podsjeća Dragojević.
,,Budućnost je imala uspona i padova, ali sa sigurnošću mogu da kažem da je trenutna organizacija najbolja otkad sam u klubu. Konačno su tu pravi ljudi, iz fudbala, radi se na pravi način u svim strukturama i rezultat svega toga su uspjesi koji se nižu. Aktuelna generacija igrača sačinjena je od pravih momaka i vrhunskih fudbalera i, uz svu podršku koju imamo od uprave, sve funkcioniše kako treba.“
Da nije bilo povreda...
Iskusnom Podgoričaninu ovo je drugi mandat u Budućnosti. Prvi je završio 2012. godine, kada je otišao u poljski Viđev Lođ, ali nije imao sreće da napravi inostranu karijeru koja mu se predviđala.
Povrede su bile jače od talenta.
,,Svaki sportista sanja o najvišim dometima, da se oproba u jačoj ligi... Takve želje sam i ja imao, a imam ih i dalje. Kao mlad sam doživio povredu prednjih ukrštenih ligamenata, od koje je oporavak bio težak. Potom sam otišao u inostranstvo, prvi put se susreo sa nečim novim, i ostao godinu i po u Poljskoj, gdje sam doživio istu povredu. Znamo da je sportistima teško da se vrate nakon jedne teške povrede, a ja sam imao dvije. Prevladala je velika želja da se vratim, da opet pokažem da vrijedim i da mogu da oživim karijeru na pravi način. Bilo je pokušaja u inostranstvu (bio u OFK Beogradu i Pelisteru, prim. aut), nekih pogrešnih odluka, ali sad sam u Budućnosti, u mom klubu i - iako imam 32 godine - mogu da kažem da stvari dolaze na svoje“, navodi Dragojević.
,,Golman, ako živi onako kako bi trebalo svaki sportista, može dugo da traje i u četvrtoj deceniji života. Bio sam dio posljednjih akcija reprezentacije, stvari u klubu funkcionišu kako treba, dominiramo ligom... Moguće je da se ponovo otisnem u inostranstvo, ali o tom - potom. Trenutno mislim samo na Budućnost i uspjehe u plavo-bijelom dresu.
Na golu igrom slučaja
Moderan fudbal traži golmane koji umiju da igraju nogom, od kojih počinju akcije, koji će da budu ,,igrač više“ u polju...
Dragojević ispunjava te kriterijume, ali mnogi ne znaju da se u dječačkim danima - u svom naselju i OŠ ,,Milorad Musa Burzan“ - isticao (i) kao vješt dribler.
Kako je završio između stativa?
,,Golman sam koji je uvijek volio da igra. Na poligonima kod zgrade i u školi uvijek sam bio taj koji je insistirao da igra. Međutim, uvijek je tu bilo drugova koji su trenirali fudbal, a niko od njih nije bio golman, i nije bilo u redu da ja, koji u tom periodu nijesam trenirao, zauzmem njihovo mjesto. Igrom slučaja stao sam na gol, osvojili smo školski turnir na kojem sam bio proglašen za najboljeg golmana, svi su bili oduševljeni mojim intervencijama i tako je sve krenulo. Drugovi su me zvali da počnem da treniram kod njih, pokazao sam talenat, Budućnost se zainteresovala...“, objasnio je Dragojević.
,,I dan-danas volim da igram sa drugovima i rijetko kada, osim kada sam u klubu, branim. Privatno, više volim da se igram lopte nego da sam na golu“.
Nije spavao zbog gola u Zeti
Napadač može da promaši zicer, vezista da ne uputi pas kad treba, defanzivac da ,,servira“ gol rivalu, ali kad golman pogriješi - to se teško oprašta i zaboravlja.
Ne postoji, ipak, čuvar mreže koji nije primio pogodak zbog kojeg noćima nije spavao.
,,Za svaki primljeni pogodak smatram da sam mogao bolje da reagujem i sve dok tako razmišljam vjerujem da ću ići naprijed. Ima jedna situacija od koje sam se baš teško oporavio i baš mi je teško pao taj gol, a datira iz sezone 2016/17, kad smo osvojili prvenstvo sa Miodragom Vukotićem na klupi. Bilo je to gostovanje Zeti na ,,Trešnjici“, gdje nam je bod garantovao titulu. Desio mi se trenutak nepažnje, pad koncentracije, nekontrolisano sam izašao na loptu i pogrešno je procijenio”, prisjeća se Dragojević.
,,Kažnjeni smo i ja i tim, izgubili smo i dozvolili konkurentima da nam se primaknu. Na kraju smo, ipak, osvojili titulu i sve se zaboravilo, ali ta situacija je u tom trenutku bila vrlo bolna jer sam znao koliki je ulog. Mi golmani uvijek moramo da se izdignemo iznad toga, u čemu mi je dosta pomogao Božidar Vuksanović, sa kojim radim u Budućnosti već pet godina, zajedno smo osvojili dvije titule i Kup, a na putu je dupla kruna ove sezone. Utiče psihološki na mene da uvijek budem motivisan i na visokom nivou. Dugujem mu veliku zahvalnost, kao i cijelom timu koji je i tada stao uz mene i poslije je naravno sve došlo na svoje.
Izgradio sopstveni stil
Dok je Dragojević kucao na vrata seniorskog tima, konkurencija među golmanima u Budućnosti bila je žestoka.
,,Kad sam došao u Budućnost golmani su bili Darko Lubarda, Miroslav Vujadinović, Mladen Božović, Mileta Radulović... Imao sam sreću da radim sa vrhunskim golmanima. Najviše sam pažnje obraćao na Vujadinovića, od njega sam najviše ,,uzimao“, bio mi je najbliži po stilu i fizionomiji. Vujke je taj od kojeg sam učio kao mali i na kraju sam izgradio svoj stil po kome i danas branim i mogu reći da uživam u tome“, rekao nam je Dragojević.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR