Sanibal Orahovac za Antenu M: Budućnost mi je dala sve i napravila me igračem, za fudbalski hljeb moraš da se boriš 20 godina

Ponikao je u Dečiću, igrač za velike stvari postao u Budućnosti, gdje se vratio pri kraju karijere koju je završio - u svojim Tuzima.

Sanibal Orahovac odgovara profilu idealnog sagovornika uoči večerašnjeg (20.30h) finala Kupa Crne Gore između ,,njegovih“ klubova.

,,Igra se jedna utakmica, a Kup je uvijek bio i biće nepredvidivo takmičenje. Sastaju se ekipe koje su igrale najbolji fudbal ove sezone. Budućnost je potpuno zasluženo osvojila titulu, Dečić potpuno zasluženo zauzeo treće mjesto i obezbijedio Evropu. ,,Plavi“ imaju blagu prednost jer igraju na domaćem terenu, ali nezahvalno je prognozirati. Ako već treba za nekog da se opredijelim, neka bude ovako: Budućnost ima dosta trofeja u vitrinama i osvojiće ih još mnogo, dok je za Dečić ovo istorijska prilika i biće mi drago i ako on osvoji. Neka bolji pobijedi“, u razgovoru za Antenu M stavlja Orahovac do znanja da su mu oba kluba pri srcu.

Četrdeset dvogodišnjeg Tuzanina raduje fudbalska bajka i euforija u najmlađoj crnogorskoj opštini.

,,Mnogo je to bitno za naše mjesto, za našu djecu koja će - kad vide tako organizovan klub - poželjeti da igraju fudbal. Dečić vidim kao vrhunski organizovan klub, vodi se računa o svemu, Tuzi su se probudili i drago mi je zbog toga. Klub je posljednjih godina bio u teškoj situaciji, nije mogao da parira konkurenciji, sad se to promijenilo i Dečiću želim sve najljepše“, navodi Orahovac.

Dobar fudbal kod Okuke

Krajem 20. vijeka Orahovac se obreo u Titogradu (tadašnjoj Mladosti), nakon čega počinje njegov uspon. Bio je to logičan put.

,,Iz Mladosti sam otišao u Budućnost, gdje sam proveo dvije divne godine. Kod Dragana Okuke imali smo izvanrednu ekipu i igrali dobar fudbal, sjećam se gotovo svih utakmica. Igrali smo stvarno na vrhunskom nivou. Bio je to lijep period za mene, a sve je rezultiralo prelaskom u u jedan od najvećih klubova sa naših prostora, Crvenu zvezdu“, podsjeća nekadašnji ofanzivac.

Podsjećajući na podatak vrijedan poštovanja - da je čak trojica igrača iz Tuzi igralo za veliki klub kakav je Zvezda, Ardijan Đokaj je u decembru 2020. za Antenu M kazao:

,,Tako malo mjesto dalo je tri fudbalera za Zvezdu. Jednog mnogo velikog, Refika Šabanadžovića, koji je neprikosnoveni i jedini idol svih nas Tuzana. Bili smo na ,,Marakani“ još Sanibal Orahovac i ja. Sanibal je vrhunski fudbaler koji je morao mnogo više da pokaže u Zvezdi, ali splet okolnosti je bio takav, imao je dosta povreda... Nije pokazao ni pet odsto od ogromnog talenta koji je posjedovao“.

Orahovac se među ,,crveno-bijele“ zadržao od 2001. do 2004.

Bio je šampion Srbije i Crne Gore, osvojio i dva Kupa u nekadašnjoj državnoj zajednici.

,,Nije lako kad iz male sredine dođete u velegrad i veliki klub. Potreban je period adapatacije, vremena da se prilagodiš svemu, ne samo sa fudbalske strane. Meni, na primjer, nije bilo lako ni da vozim u prvih pola godine, dok nijesam upoznao grad. U Zvezdi su očekivanja velika, uvijek si pod stresom da konstantno moraš da budeš dobar - i na treninzima i na utakmicama, nema opuštanja, moraš da ,,gaziš“ i da napreduješ. Veliki klubovi neće da čekaju - dobiješ šansu i ako je iskoristiš tu si, ako ne - ideš. Ili jesi ili nijesi. Moraš svakog dana da budeš na vrhunskom nivou da bi uspio“, navodi naš sagovornik.

Najljepše u Njemačkoj, njihov sistem je vrhunski

Sanibal je iz Zvezde otišao u Portugal gdje je nastupao za Vitoriju Gimaraeš i Penjafel, a nakon toga karijeru gradio u Njemačkoj - nosio je dres Karlsruea, Ercgebirgea, Vehena i FSV Frankfurta.

Poslije povratka u Budućnost, a prije igračkog ,,spuštanja zavjese“ u Mladosti i Dečiću, nosio je i dres uzbekistanskog Pahtakora.

Gdje mu je bilo najljepše?

,,U Njemačkoj. Dugo sam bio tamo, to je država u kojoj je sve dobro organizovano, ne samo u sferi fudbala. Kad negdje igraš, onda ti je sve lijepo, a ja sam u Njemačkoj igrao dobro i standardno. Taj period bio mi je jedan od najljepših u životu. Njihova Cvajta nije kao ostale druge lige u svijetu, veoma je jako takmičenje, sa mnogo jakih utakmica i velikom posjetom na tribinama. Sa Karlsrureom sam 2006. ušao u Bundesligu i igrao šest mjeseci u elitnom rangu“.

Orahovac je oduševljen njemačkim sistemom fudbala. U prilog tome ističe rezultate njihovih trenera.

,,Njemci napreduju iz godine u godinu. Jirgen Klop i Tomas Tuhel su pravi pokazatelji koliko su avangardne ideje njemačkog fudbala. U jednom periodu karijere, dok sam tražio klub, imao sam priliku da treniram kod Tuhela, koji je tada vodio Majnc. Vrhunski je psiholog, a odnosom prema radu i igračima njemački treneri zaslužuju da budu tu gdje jesu“.

Doprinos u šampionskoj sezoni

Popularni Sani u Budućnost se vratio 2010. godine, sa željom da pomogne mladim igračima i oduži se klubu čiji su ga navijači nedavno uvrstili u idealni tim prve decenije 21. vijeka (2000-2010. godina).

Uspio je u tome, budući da je igrao u prvom dijelu šampionske sezone 2011/12.

,,Budućnost doživljavam kao svoj klub. Dala mi je podstrek, bukvalno sve da postanem igrač. Biti u Budućnosti u ono vrijeme, od 1999. do 2001, značilo je imati jake utakmice, koje su davale vjetar u leđa, volju i želju. To me učinilo igračem i odvuklo dalje. Lijepo sam se osjećao i kad sam se vratio. Imali smo odličnu ekipu koju je vodio Miodrag Radulović, a sportski direktor bio je Nebojša Jovović. Napravili smo lijepu atmosferu i igrali dobro. Bilo je i dosta publike jer smo igrali dobar, pravi fudbal. U toj generaciji bio je Nikola Điđo Vukčević koji je jedan od glavnih igrača Levantea, pa Stefan Mugoša, sada najbolji strijelac Inčona... Kad se sve tako poklopi, to je prava stvar“.

Za fudbalski hljeb moraš da se boriš 20 godina

Sanibal Orahovac se danas bavi skautingom za crnogorsko i srpsko tržište i živi na relaciji Podgorica - Beograd.

,,Pratim dešavanja u crnogorskom fudbalu koliko je moguće. Ovo je moj hljeb, moj život, pratiću fudbal dok sam živ“.

Saglasan je sa konstatacijom da u mlađim selekcijama Crne Gore trenutno nema igrača kojem se može predvidjeti da bi mogao da postane nosilac igre ,,A“ reprezentacije.

,,Uvijek sam govorio da smo nevjerovatno talentovana nacija, ali pitanje je zašto se talenti gube na prelazu iz omladinaca u seniore. Da li zbog toga što klubovi nemaju vremena da istrpe mladog igrača, što žele rezultat i onda zbog iskusnijih ne dozvoljavaju mlađima da dođu do izražaja... Ako klub stvarno misli da je neko potencijal, onda treba da stane iza njega i pruži mu šansu. Svi smo mi bili mladi igrači i griješili u tim godinama, ali bitno je da klub ima jasan stav i da ,,gura“ talenta kako bi ga napravio igračem. Nije dovoljno da se forsira pola godine, već i dvije, jer nikad ne znate kad će da odskoči, u 17. ili 21. godini“.

Nije, međutim, problem samo u trenerima i rukovodstvu klubova. Sanibal Orahovac poručuje da mladi igrači moraju da budu psihološki spremni za sva iskušenja koja nosi profesionalni fudbal.

,,Ovdje misle ako ne igraš pola godine da je katastrofa. Moraju da shvate: ako izabereš fudbalski hljeb za njega moraš da se boriš 20 godina, da budeš profesionalac od 15. do 35. godine. Nikad ne znaš kad ćeš da napraviš podvig, kad će neki trener ili menadžer da te isprate. Pa tako sam ja otišao u Pahtakor“, podsjeća Orahovac.

,,Došli su bili da gledaju mlade igrače Budućnosti, a otišao sam ja. Plan mi je bio da završim karijeru u Budućnosti, ali namjestilo se tako da su oni željeli samo ,,desetku“ i pošao sam u Uzbekistan sa 34 godine. Uvijek moraš da imaš dobar odnos, volju, htjenje, odgovornost prema treningu i utakmici, prema ekipi i klubu. Samo tako možeš da napraviš karijeru, to i govorim klincima kad sam u prilici, pokušavam da im ukažem na situacije gdje sam i ja možda griješio. Nijesu svi jednako talentovani, ali generalno - bez rada nema ništa“, zaključuje Sanibal Orahovac.