Najbolji fudbal u samostalnoj Crnoj Gori igrao se prvih sezona od obnove nezavisnosti. Tribine su često bile pune, postojao je rivalitet, tenzije, stranci koji su dolazili pravili su razliku...
Jedan od njih donio je argentinski šmek, postao ljubimac navijača Budućnosti za sva vremena i ostao najbolji ,,gaučos“ koji se pojavio na našim terenima.
Gustavo Fabijan Lopes, tada 24-godišnji vezista, došao je u januaru 2008, kada i Fatos Bećiraj, i bio jedan od ključnih igrača u osvajanju prve titule šampiona u klupskoj istoriji.
Važio je za prefinjenog vezistu, lucidnog igrača koji je na crnogorskim terenima odskakao tehnikom, ,,plejmejkera“ zbog kojeg je vrijedilo doći na stadion.
,,Kad sam dolazio, nijesam baš mnogo znao o fudbalu u Crnoj Gori. Naučio sam više kada sam stigao tamo i osjetio koliko je Budućnost važna mnogima“, priča Lopes za Antenu M.
Nije ni sanjao kakav će status steći među ,,varvarima“ i u klupskoj istoriji. Prošle godine glasovima navijača našao se u idealnom timu Budućnosti u prvoj deceniji 21. vijeka, kao jedini stranac u najboljih 11.
,,Nikad nijesam razmišljao o tome. Ali bio sam siguran u to da želim da postignem nešto veliko i ostavim trag u toj zemlji. Sjećanja na osvajanje šampionske titule i proslavu su najljepša moguća jer je to bio moj prvi trofej prvaka države. Navijači Budućnosti su stvarno izuzetno fanatični i podržavali su nas u svakoj utakmici“, prisjeća se Lopes.
Sada 38-godišnji Lopes igrao je tri godine za Lanus, prije nego je preko indonežanske Persele stigao u Budućnost.
Dobro mu je poznata atmosfera na stadionima u njegovoj domovini i može da uporedi s onom dok je igrao u našoj zemlji.
,,Fanatizam je isti, razlika je samo u brojnosti. Ovdje u Argentini stadioni su uvijek skoro puni“, navodi Lopes.
U Budućnosti se zadržao godinu i po, nadao se da će osvojiti još neki trofej, ali druga sezona nije bila uspješna kao prva.
,,Mislim da se klub nije snašao kao u prvoj sezoni. Čelnici kluba nijesu se ponašali ponizno kao u prvoj sezoni, vjerovali su da su superiorniji od ostalih i mislim da je to bila greška“, objašnjava Gustavo i žali što se u podgoričkom klubu nije zadržao duže.
,,Otišao sam jer jedan član uprave nije želio da ostanem u klubu, ali moja ideja je uvijek bila da ostanem tu dugi niz godina. Bio sam srećan u Budućnosti, volim taj klub. Nije bila moja odluka da odem. Imam sjajne uspomene iz Podgorice, fasciniran sam tim gradom. U kontaktu sam sa bivšim saigračima, tamo imam najboljeg prijatelja i uvijek se rado sjetim svih prijatelja i porodice koje sam stekao igrajući za Budućnost. Želja mi je da se jednog dana vratim u Podgoricu, odem na stadion da odgledam utakmicu i prisjetim se lijepih trenutaka. Sanjam o tome“, rekao nam je Argentinac.
,,Stalno pratim rezultate Budućnosti. Pogledam golove, a kada mogu odgledam i utakmicu“.
Gustavo Lopes je imao zanimljivu karijeru, moglo bi se reći egzotičnu. Osim u Argentini, Indoneziji i Crnoj Gori, igrao je u Venecueli, Maleziji, El Salvadoru, Portoriku.
,,Zadovoljan sam karijerom i srećan jer sam imao velika dostignuća, upoznao mnogo zemalja i dobio individualna priznanja“, kazao je Lopes.
Po završetku karijere, Gustavo Lopes dobio je priliku da u Argentini radi u akademiji italijanskog velikana Intera.
,,Posao mi je da pomažem klubovima u inostranstvu. Istovremeno vrijedno učim kako bih bio spreman kad odlučim da postanem trener“, zaključio je Gustavo Lopes.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR