Nedović o polusezoni: Imamo karakter, geni Budućnosti moraju da budu šampionski

Šef stručnog štaba Aleksandar Nedović i izvršni direktor Nikola Prentić su održali sastanak sa igračima u protorijama kluba na Starom aerodromu, a tim činom je stavljena tačka na jesenju sezonu. „Plavi“ će sa pripremama za proljeće startovati 10. januara na kampu, a do tada će raditi po individualnom programu nakon kratkog odmora.

Budućnost je prvi dio sezone 2021/22. završila na trećem mjestu sa 32 boda (bod manje od Dečića, devet manje od Sutjeske) i kao polufinalista Kupa Crne Gore.

„Polusezona je bila i uspješna i neuspješna“, govori trener Nedović, pa se nadovezuje.

„Budućnost je Budućnost i nije uspjeh kada završite na trećem mjestu i kada je bodovna razlika ta koja je. Međutim, pored svih pehova od prvog dana od kada sam došao, moramo da budemo objektivni i racionalni kako bismo išli dalje“.

I stvarno je tako - Nedović ni na jednoj utakmici nije mogao da računa na najjači sastav. Štaviše, finiš polusezone su izgurali praktično omladinci - 17-godišnjaci i 18-godišnjaci.

„Imali smo problema sa velikim brojem povrijeđenih igrača, ali u toj situaciji smo dobili neke nove stvari i vidjeli smo da ti klinci mogu da donesu određene stvari u perspektivi. Iskristalisalo se ko su noseći igrači, a to je bilo vidno kada smo imali sedam pobjeda zaredom. Kada smo bili kompletni, igrali smo atraktivno, sa velikom dominacijom i na veliki broj golova. Desio se srednji dio i kraj polusezone gdje smo bili desetkovani, ali mislim da smo bili dostojanstveni i da smo se maksimalno borili. Stvar sa kojom sam prezadovoljan je što nisam morao da držim sastanke po pitanju odnosa prema obavezama. Po pitanju kvaliteta igre smo razgovarali, ali i kada je sve najbolje, uvijek se na tome mora raditi i pospješivati“.

Svi navijači Budućnosti mogu da žale što nije savladano Jezero pod Goricom (poraz 1:0) ili Dečić kako u Tuzima (2:2), tako i na podgoričkoj areni (poraz 2:1)...

„Gubili smo određene utakmice koje smo trebali da pobijedimo sa par golova razlike. Bilo je trenutaka kada lopta nije htjela u gol, ali nakon polusezone imam jasnu sliku – uloge za stabilnost ekipe su podijeljene, znamo šta nam treba, lideri su tu i sjajno su vodili klince i kada su bili na terenu i kada su bili povrijeđeni. Uvijek su bili prisutni da daju lijepu riječ i stave do znanja da smo svi Budućnost“.

„Plavi“ su tokom jeseni imali uspona i padova, na momente su igrali po Nedovićevom ukusu, ali bilo je i oscilacija što je normalno kada u ekipi imate mlade igrače.

„Najbolja partija Budućnosti? To moram da podijelim na dva dijela. Najboljih 60 minuta smo odigrali protiv Dečića u remiju 2:2, kada smo vodili 2:0. To je reper kako Budućnost treba da igra u svim fazama igre, ali ponavljam - tih 60 minuta, jer u tom trenutku nismo bili fizički fit. Druga utakmica je protiv Sutjeske u derbiju, ali nakon što smo gubili 2:0. Tu smo u oslabljenom sastavu pokazali karakter i neviđenu želju - vraćali se sa 2:0, imali situaciju da dobijemo derbi, pa se vratili nakon 3:2 sa deset igrača. Generalno, tu smo pokazali kako treba da se „fudbalski grize“. Mislim da smo na karakteru dosta poradili tokom jeseni, jer smo ga pokazali na mnogim utakmicama kada smo pravili preokret“.

A najlošija partija Budućnosti...

„Definitivno Zeta“, kao iz topa odgovara Nedović, prisjećajući se remija u Golubovcima 0:0...

„I tu smo bili desetkovani, ali da Budućnost ne šutne na gol - to ne ide. Postoje utakmice na kojima možemo da žalimo za pobjedom, ali za tom utakmicom nemamo pravo da žalimo, jer nismo zaslužili ništa. Taj meč je bio za veću kritiku, ne zbog odnosa koji nije izostao ni tada, nego zbog kvaliteta igre, koja je – da ne budem grub – bila mizerna u odnosu na sve ono što smo pokazivali do tada“.
Budućnost na kraju jeseni ima najubojitiji napad sa 36 postignutih golova...

„To je generalno moja filozofija, još kada se „poklopi“ sa veličinom kluba - to je to. Pored najviše postignutih golova, mislim da smo promašili najveći broj šansi, naročito zicera. Taj segment je bio dobar, naravno da je mogao da bude bolji“, jasan je nekadašnji plavi „broj 10“, a onda se osvrnuo na odbranu koja je primila 24 gola - četvrta najbolja u prvenstvu.

„Brine me broj primljenih golova i ne treba nam alibi, ali u analizi moramo da budemo objektivni. Često smo mijenjali u zadnjoj liniji, nekada su nedostajali bekovi, nekada štoperi, nekada golman... Jedna petorka nije odigrala zajedno više od četiri – pet kola, a u toj situaciji je sve to teško „nasložiti““.

Veliki plus tokom polusezone su bonus igrači - i to ne igrači od 20 ili 21 godinu - kod Nedovića (koji sam voli da radi sa mladim igračima) su veći prostor dobili „omladinci“ Viktor Đukanović, Damjan Dakić, Aleksa Ćetković, Vladimir Perišić, Jovan Dašić, Damjan Mugoša, Nikola Vuković...

„Kada sam došao, postojala je neka fama da moraju da igraju mladi igrači. Mladi igrač mora da ima dobar odnos prema obavezama, mora da je energetski, trkački i motivaciono uvijek na maksimumu. Kako se bližio kraj polusezone, doveli smo ih na taj nivou. Već sam rekao da neću nikome dati šansu zbog broja godina, već da moraju da je zasluže. I svi su je zaslužili, čak i neki koji su dobili šansu silom prilika, i opravdali su očekivanja“, govori Nedović, pa se nadovezuje...

„Kako je sezona odmicala, klinci su sve više prihvatali savjete i shvatili su da šansu mogu da dobiju samo kroz dobar trening. I ta dječurlija je radila sjajno praćena starijim igračima, koji su im davali ritam i smjernice, pa su i došli do statistički zavidnog nivoa, s obzirom na godine i iskustvo. Ne bih želio da budem pogrešno shvaćen, ali nije isto kada mladi igrač dobije priliku na 20 ili 25 bodova razlike i kada počinje i treba da iznese na „minus 14“, „minus 11“ ili „minus devet“. To je nebo i zemlja sa psihološke strane. Sve u svemu, iskoristili su šansu, radili su dobro i mislim da su vijedli da će kod mene uvijek imati šansu, ako se prema poslu budu odnosili na pravi način“.

Naš tim će na proljeće juriti „minus devet“ u odnosu na lidera Sutjesku, a „plavi“ bi morali da jure sve i da je razlika veća...

„To je veličina kluba koja nas prati. Međutim, ne bih da zaboravljamo Dečić, to je ekipa koja se ne apostrofira previše, a koja možda ima najveći individualni kvalitet i koja se probudila. Mi ćemo sigurno da jurimo tu prednost, jednostavno geni Budućnosti moraju da budu šampionski i sa stavom. Daćemo sve od sebe da stignemo razliku, ali prije svega moramo da napravimo dobru stabilnost i uvertiru, da nam se ne bi dešavala neke stvari koje su se desile ljetos. Mislim da Budućnost mora da bude reprezentativna i u evropskim takmičenjima, ali sve to mora da se posloži kroz naše prvenstvo. I vjerujem da kroz taj pritisak jurenja možemo da dobijemo mnogo, jer na proljeće ni u jednu utakmicu nećemo imati prostora za grešku“.

Pripreme su zakazane za 10. januar...

„Što se mene tiče, već su počele. I već se radi unazad 20 dana na dolascima i odlascima. Imamo kostur ekipe, a onda je sve lakše. Pored toga, momci su se upoznali sa mojim načinom rada, funkcionisanjem na relaciji trener - igrač, ja sam upoznao njihove dobre i loše stvari, tako da mislim da će sve ići mnogo lakše“.

Na kraju - navijači! Povratkom „Varvara“ na tribine proigrala je i Budućnost...

„Prije svega, prezadovoljan sam njihovim ponašanjem. Bio ih je glas da su ovakvi i onakvi, ali su pokazali da su reprezentativni kao što je Budućnost reprezentativna. Dokazali su da su najbrojnija i najbolja navijačka grupa, a samo mi je žao što vrijeme u posljednjih nekoliko kola nije bilo bolje, jer sam ubijeđen da bi i zapad bio puniji. Vidjeli smo protiv Sutjeske koliko znači ta energija kada se sudare sjever i zapad i koliko se igrači i mi na klupi osjećamo bolje zbog toga. Fudbal se igra zbog navijača i imam maksimalno poštovanje i zahvalnost kako su nas bodrili. Dokazali su da neki glas koji ih bije nije tačan, nego da su principjelni i da iznad svega vole Budućnost. Svaka im čast na tome“, jasan je Nedović.

Završili smo spektaklom koji su upravo navijači napravili na utakmici protiv Sutjeske (3:3) - domaća liga je na 90 minuta ličila na evropske pozornice.

„To sam doživio kao igrač i podsjetio sam se na dane kada su pratili mene i neku moju generaciju. Atmosfera je bila fenomenalna, njihova je zasluga što je utakmica imala onakav intezitet, što je viđeno onoliko golova i preokreta, jer su nam konstantno davali vjetar u leđa i išlo se preko granice bola da bi se došlo do rezultata“, poručio je na kraju Aleksandar Nedović.