Kada je 2015. predstavljen kao novi šef stručnog štaba Crvene zvezde rekao je da je u trenerskoj karijeri imao samo dvije želje. Drugu je ispunio tog dana u Beogradu, a prvu devet godina ranije kada je vodio svoju prvu ljubav Budućnost.
Iako ga mnogi znaju kao našeg najuspješnijeg trenera, Miodrag Božović je na početku igračke karijere bio jedan od onih bez kojih ekipa majstora - kakva je Budućnost krajem osamdesetih bila - nije mogla da funkcioniše. Stameni odbrambeni igrač, koji je kroz karijeru zbog gospodskog držanja na terenu i van njega dobio nadimak Grof.
Ljubav između njega i Budućnosti rodila se 1986. kada je veoma mlad navukao plavo-bijeli dres.
,,Tih godina, kada sam iz omladinaca prešao u prvi tim, Budućnost je preuzeo pokojni Milan Živadinović - Budućnost je tada igrala možda i najljepši fudbal u Jugoslaviji, jedno vrijeme se nalazila na drugom-trećem mjestu“, prisjetio se Božović za Antenu M.
(Grof treći u gornjem redu)
Ekipa majstora i drugačija Podgorica
Pod Goricom je tada igralo mnogo budućih zvijezda...
"To je godina kada se afirmisao Dejan Savićević, kada je stadion pod Goricom bio uvijek pun... Zaista mnogo dobra ekipa - uz Deja još i Dragan Vujović, pa Željko Petrović, Željko Janović, braća Brnović, Mugoša, Miodrag Martać, Slavko Vlahović, Anto Drobnjak... Bilo je baš prijatno gledati Budućnost“, ne krije Božović.
Kako su izgledale utakmice i Podgorica tih godina?
,,Bilo je mnogo navijača na utakmicama, a grad je te 1986. bio totalno drugačiji nego danas. Ne može da se poredi Podgorica tada i sad. Može se reći da smo se tada u gradu praktično svi poznavali, bilo je mnogo više druženja... Sve je bilo mnogo drugačije nego sad.“
Pripreme na Zlatiboru - u januaru
Božović je danas trener ruskog Arsenala iz Tule, a kroz karijeru je vodio i velikane iz Moskve Dinamo i Lokomotivu, Rostov... Što je kao igrač naučio što mu je kasnije pomoglo kroz trenersku karijeru?
,,Čovjek u svakom trenutku i od svakoga uči - od trenera, saigrača, iz iskustva... Naprimjer te godine su mi kao treneru donijele veliko iskustvo i rekao sam tada da kao trener nikada neću sa ekipom otići da se pripremam gdje ima snijega. Ne znam zbog čega, ali pripreme za drugi dio sezone ekipa je odradila na Zlatiboru - i to u januaru. Zaista mi je to ostalo urezano, jer ponekad je ujutro bilo i minis 17“, prisjetio Božović.
(Grof posljednji u gornjem redu u ekipi Montenegrostars 1997. godina)
Vlahović, Špaco, Savićević, Petrović, Saveljić...
Da li je Miodrag Božović tada kao mlad igrač imao nekog idola u dresu Budućnosti - ili nekoga koga je posebno cijenio?
,,Nije da sam imao nekog idola, stvarno, ali što se tiče profesionalizma tu je Slavko Vlahović bio primjer - što se tiče odnosa prema klubu i prema svemu. Kasnije kada je Savićević otišao u Crvenu zvezdu, stigao je Predrag Mijatović, koji se isto tako isticao velikim profesionalizmom - nije ni čudo što je napravio sve one uspjehe u karijeri. Veliki profesionalac bio je i Anto Drobnjak... I to su neki ljudi koji su mi ostali u uspomeni što se tiče treninga.“
Koji trener Budućnost je imao najviše uticaja na Vašu karijeru?
,,Sigurno najveći utisak na mene je ostavio pokojni Stanko Špaco Poklepović, kao nažalost i drugi pokojni Josip Kuže. Zahvaljujući njegovom shvatanju fudbala mislim da smo kod Špaca najviše napredovali. Ekipu je vodio skoro dvije godine i u to vrijeme afirmisali su se i Mijatović, Drobnjak, Branko Brnović, Niša Saveljić, Saša Petrović, Srdan Dmitrović, ja... Bilo je zaista mnogo mladih igrača tada. Što se tiče rada Špaco mi je ostao najviše u sjećanju. Naravno, najviše sam volio Milana Živadinovića, jer mi je četiri godine bio trener.“
(Grof kao kapiten Budućnosti)
Ko su bili najveći majstori kada su imali loptu u nogama?
,,Od toga što sam vidio Dejan Savićević i Dragan Vujović.“
A sa kim ste najviše voljeli da ste zajedno na terenu?
,,Kada je u pitanju odbrana najviše sam volio da igram sa Željkom Petrovićem i Nišom Saveljićem.“
Današnja djeca nemaju vic sa ulice
Nekada je u svakom kutku Podgorice rastao neki mladi fudbalski talenat, danas bez obzira na bolje uslove takvo nešto je praktično nezamislivo. Zašto je tako?
,,Zato što nema više fudbala na ulici“, nema dilemu Božović.
,,Ranije je u Podgorici najpopularniji bio mali fudbal. Na stadionu malih sportova ispod Gorice se organizovao turnir. On je bio najpopularniji, ali igrao se i u svakom dijelu grada - Momišići protiv Tološa, bila je ekipa Tehnohemija koju je držao Nino Janković, a igrali Savićević, Petrović... Mnogo se tada igralo na ulici.“
Danas su neka druga vremena...
,,Današnja djeca nemaju taj vic sa ulice, odmah idu u razne škole fudbala. Nemaju lukavstva, nemaju tu koordinaciju - na ulici jednostavno nisi smio da padneš, jer je beton. Kada dobiješ novu trenerku od roditelja ako je izbucas na ulici, onda naravno slijedi kazna. Tu se rađao strašan talenat i strašna koordinacija. To danas nedostaje - sa mobilnim telefonima i društvenim mrežama djeca su, nažalost, postala poput zombija“, zaključio je Božović.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR