Pređi na sadržaj stranice
Uživo/Online Uživo
Vremenska prognoza

Više od igre: Dva kluba - dva identiteta

| Postavio/la: Antena M

Više od igre: Dva kluba - dva identiteta Foto: Facebook Varvari

Piše: Darko Šuković

Klauzevic je, prije dva vijeka, savršeno tačno definisao rat kao nastavak politike drugim sredstvima. Kad se nesposobni političari povuku od stola, brkati generali izvedu vojske na front.

Sve lakše je u modernom sportu prepoznati posljedice politike, a dešavalo se da frka u sportskoj areni bude pouzdana najava za rat. Ne moramo dalje ni u istoriju, ni u geografiju, od Maksimira i Poljuda, prije tridesetak godina.

U mečevima finala ABA lige "Crvena zvezda" - "Budućnost Voli" politika više nije natruha, nije ni začin koji spektaklu daje prepoznatljiv ukus - politika prijeti da postane sukus događaja! Utakmice beogradskog i podgoričkog kluba, od tribina, preko medija, do kafana, interpretirane su politički personalizirano - Čović i Bokan, zapravo simbolizuju Vučića i Đukanovića - ali ne kao odmjeravanje snaga dvije države, Srbije i Crne Gore, nego kao sukob dva identiteta - srpstva i crnogorstva.

Uprava ta identitetsko-ideološka dimenzija izvor je histerične atmosfere na tribinama. Zacijelo su njome najsluđeniji silni stranci u objema ekipama, ali publika nema problem da Majkla Odža iz Lagosa u Nigeriji doživi kao podvižnika za srpsku stvar. Nije važno odakle je mačka, bitno je da hvata loptu i puni koš - kreativno je tumačenje maksime Deng Sjaopinga.

Pominjem igrača "crveno-bijelih" jer je beogradski klub taj koji je i ovogodišnje finale ABA lige obojio nacionalno. Samo, informacija za mlađe tifoze - to nije kontinuitet od lani, nego od 1945. Od osnivanja, uprkos nastanku i formatiranju klupskog imidža u ambijentu preferiranja nadnacionalnog jugoslovenstva, "Crvena zvezda" važila je za jedan od tri "stuba srpstva" (zajedno sa SANU i SPC). Otud "delije" ( do Arkanovog dekreta "cigani") i aktuelni klupski oci smatraju da polažu prirodno pravo na imaginarne granice srpstva, u okviru kojih je i crnogorsko more, sve sa krstionicom i Miholjskom prevlakom.

No, uporedo sa inkluzivnim pristupom teritoriji i kulturnoj baštini, upravljačko-navijačke strukture "Crvene zvezde" gaje ekskluzivno pravo na čisti srpski identitet. Unutar kojeg često nema mjesta ni za osvjedočene (veliko)Srbe. Osjetio je to na svojoj koži i veliki košarkaški strateg Željko Obradović, koji svoju "ravnogorsku" ideološku profilaciju nije mnogo skrivao ni u socijalizmu.

Za razliku od njih, fanovi "Budućnosti" eksponirali su gotovo isključivo podgorički i klupski identitet. Nije malo onih koji to vide kao truli kompromis unutar nacionalno heterogenih, ali Podgorici i klubu do fanatizma odanih "varvara".

Mediji su zanimljiva stranica ove sportsko-političko-identitetske priče, na koju će tačka biti stavljena večeras. Beogradski su monolitno proslavili dva "Zvezdina" trijumfa u dvorani "Aleksandar Nikolić", hermetički su bili zatvoreni za verbalno nasilje, izlučevine i tvrde predmete kao izraz tradicionalnog gostoprimstva, a Repešina izjava o "teškoj psihijatriji" kad već nije mogla da bude presretnuta, izvrgnuta je javnom podsmijehu.

Zato su podgorička glasila pokazala da je Crna Gora zemlja čije je drugo ime pluralizam i da su se "Reporteri bez granica" teško ogriješili kad su nas rangirali na 104. poziciju po medijskim slobodama. Ponosno i pomalo drčno, izvjesna imena crnogorskog novinarstva izašla su iz navijačkog ormara i pokazala da nijesu sputana lokalnim okvirima i zavičajnom simbolikom.

Dakako, sasvim je legitimno navijati za "Zvezdu" i živjeti u Podgorici. Možda bi se moglo diskutovati o eventualnom manjku rafinmana u takvom pokazivanju želje da klub iz tvoga grada izgubi? Ali, sam po sebi, fenomen nije za ozbiljno razmatranje. Pravi navijač, jednostavno, nije etalon racionalnog.

Problem je što se, između dva meča u Podgorici, ono navijačko, klupsko i nacionalno, nekontrolisano izlivalo po stranicama nekoliko medija. Istina, nijedna od tih medijskih kuća nije nas navikla na služenje profesiji, ali je način na koji su se stavili u funkciju Nebojše Čovića i širokog spektra njegovih ciljeva i interesa, svejedno bio iritantan.

Previše je, pritom, indicija da njihova interpretacija prvog meča u Podgorici, nije samo posljedica navijačke emocije. Komadić prostora i vremena za analizu pobjede domaćina i opsesivno identifikovanje preagresivnih navijača "Budućnosti Voli". Vaistinu neobičan način da se vjerodostojno prikaže događaj u cjelosti?

Ali, zato, ultraefikasan za crtanje meta "identifikovanim", za hajku protiv kolege koji je izgubio živce na svom fejsbuku, za inspirisanje govora mržnje po portalima i društvenim mrežama, za slanje "u Anadoliju" po nacionalnoj osnovi ili spinovanje kako Podgoričani nijesu mogli doći do karte od "Rožajaca, Gusinjaca i Bjelopoljaca"...

Reklo bi se, klasičan primjer kontraefekta? Nije, naime, sporno da je tokom prve utakmice u Podgorici bilo scena koje domaćinima ne služe na čast, bez obzira na svježa sjećanja i vreli revolt zbog "dočeka" u Beogradu. Te, da je i o toj dimenziji treće utakmice finala trebalo pisati, u načelu i u pojedinostima. No, da li su reporteri pronašli dobar ugao, ako je reakcija na njihovo pisanje ultrašovinizam?

Ili je, zapravo, postignut upravo željeni efekat? Čoviću je ovdašnja posluga servirala materijal za krečenje njegove beogradske sramote, Saša Vlaisavljević dobio je dokaze da je jedva sačuvao živu glavu i, kao naručen, šlagvort za još jedno šovinističko orgijanje s tribina, u odlučujućoj utakmici? Otprilike, ovi nijesu simbolično, nego stvarno "šiptari" jer su imena nekih izgrednika upitne pravoslavnosti?

Pogađate, potpuno regularno navijanje u četvrtoj utakmici (izuzimajući bljutavo neukusno skandiranje na račun supruge i majke Čović, u nekoliko navrata), pomenuto je od šponde ili ni toliko. Da ne bi smanjilo borbenu gotovost "delija" večeras? Prosudite sami. 

Naravno, a nažalost na kraju, finale ABA lige ima svoju sportsku i vitešku dimenziju. Igrači obje ekipe i stručni štabovi ponašali su se u sve četiri utakmice super korektno. Ajde da se nadamo da će se takva atmosfera sa terena, večeras prenijeti na tribine. Ljudski je vjerovati u čuda. 

I poželjeti da sedam hiljada ljudi u dvorani "Aleksandar Nikolić" večeras nauči jednu staru crnogorsku riječ. Peča! I zapamti njeno značenje - mali, ali opasan.

Komentari

goran,

ovo je sukob dva tajkuna koji se kriju iza dva kluba i xuskaju sirotinju sa obje strane jedne na druge lukavo određena 4 utakmica tobos fer da se nebi lincovali košarkaši budućnosti ni krivi ni dužni u 5 u beograd ako dodje do nje neće im nimalo biti ugodno zbog pljuvanja i ulaska takozvanih navijača na teren

Rade,

Marstralno.... uhuhuh kakva novinarska bravura. A što ne staviste fotku novinara Vesti u Zvezdinim dresovima?

Nikola,

Fenomenalna analiza. Sjajno primijeceno da je ovopretvoreno u sukob dva identitet, a ne sukob dviju drzava. Ovaj gospodin pise najbolje daleko van CG

Ostavi komentar

0/300