Ma šta da se dogodi oko 19 časova i 30 minuta u Ankari, 5. marta… možemo da kažemo jedno – ponosni smo na naše momke.
Kada se sve presiječe, uz uspone i padove koji su normalni u svim segmentima života, a ne samo u košarci, i sada da se okrenemo iza sebe – šta bi vam prvo palo na pamet kada je u pitanju naš “plavo-bijeli” tim?
Nije li to ona energija? Znate ono, kao ne mali broj utakmica kada osjećate u stomaku da ne možemo da izgubimo meč jer jednostavno naši momci to tako kontrolišu. Da kad i protivnik napravi neku seriju i priključak, vi prosto vjerujete u naše momke da će to riješiti.
Timska hemija koja se vidi u svakom mogućem segmentu. Probajte nekada da gledate klupu gdje se nalaze rezervni igrači i da vidite tu energiju – svi oni učestvuju kod svakog napada, svake odbrane. To se vidi na svakom timskom videu na stranicama društvenih mreža našeg kluba, to nisu stvari koje mogu da se odglume.
Tu su i napadačke serije u koje uđemo, kada krenu naši momci da sipaju redom – Fleč, Šid, Đole, Jogi..
Kameni, Omić, Tanasković, Morgan da iskontrolišu maksimalno koliko mogu skok, daju sve od sebe za svaku loptu.
Kamenjaš i napadački da odigra sjajno, pogotovo na niskom postu, Morgan da širi, pravi spejsing.
I, naravno, naš floor general, momak iz Minesote koji je već drugu sezonu kod nas i koji komanduje u oba smjera – Mekinli Rajt.
Košarka je u modi u Podgorici, priča se na svakom ćošku o novim utakmicama momaka Andreja Žakelja. Naš tim i naš trener su “meta” istraživanja i pisanja i evropskih portala, jer jednostavno svi su svjesni da se u Podgorici nešto dešava.
Sada u Ankari – dajte sve od sebe, sve drugo će doći na svoje.
O protivniku
Turk Telekom je ekipa koja je dobro poznata našim navijačima, budući da se treću godinu zaredom sastajemo s njima u Evrokupu, doduše, prvi put u plej-ofu.
Ekipa koja je nastala 1991. godine prošla je dug put od stabilizacije do sve vidljivijih ambicija u posljednjim sezonama.
Bili su nevjerovatno blizu Evrolige prije dvije godine, kada su igrali finale Evrokupa s Gran Kanarijom i zamalo pobijedili španski tim, čime bi sebi obezbijedili ulaznicu za najelitnije takmičenje.
Tada ih je sa klupe predvodio Erdem Džan, koji je sjajno vodio ekipu i zavrijedio poziv Efesa.
Većina igrača koji su nosili igru Turk Telekoma danas su na odličnim ugovorima u drugim ekipama.
Džerijan Grant je prošle sezone osvojio titulu Evrolige s Panatinaikosom, Tajrik Džons je jedan od nosilaca igre Partizana…
Džan se nakon godinu dana vratio u ekipu i od tada pokušava da pronađe formulu koju je njegov tim imao prije dvije godine.
Ekipa je krcata dobrim, provjerenim igračima koji imaju poene u rukama – Spidijem Smitom, Oliverom Hanlanom, Entonijem Braunom, Kajlom Aleksandrom, Brajanom Angolom, a tu je i naš Joan Makundu.
Kada sve to klikne, postaju gotovo nepobjediva ekipa, ali nekako ove sezone igraju “toplo-hladno”.
Dosta toga zavisiće i od njihove inspiracije, ali i od same težine koju meč nosi.
Ne treba očekivati ekipu koja je “raštimovana”, ali moramo da znamo da možemo da igramo s njima.
Džan ove sezone forsira jaču odbranu, oslanjajući se na atleticizam svojih pulena – recimo, imaju najviše blokada po meču u Evrokupu.
U napadu, nije da umiru u ljepoti. Mnogo izolacija i lopta u rukama inspirisanih pojedinaca koji traže šansu da sami kreiraju šut.
Na koga obratiti pažnju
Entoni Braun se nameće kao prvo ime kluba. Momak koji ima 32 godine, kojeg pamtimo i iz kratkog boravka u Partizanu, a susretali smo se s njim i dok je bio član Metropolitansa i Burse.
Visok je 201 cm, što je dobro za njegovu poziciju, ali može lako da se spusti s trojke na dvojku jer ima odličan šut, posebno iz spot-up situacija.
Nije nešto vičan kreaciji prilika za sebe, više voli da se kreće oko blokova i da dobija lopte za brzi šut. Ove sezone u Evrokupu šutira fenomenalnih 46,7% za tri.
U odbrani nije jedna od onih trojki koja može da preuzme visoke igrače, tipa kao što je kod nas Slavković. Više je dobar u switchu da isprati protivničkog pleja i odigra dobru odbranu na njemu.
Osim njega, tu je i Oliver Hanlan, koji kada ima dan može svakome da saspe 20+ poena, ali i Spidi Smit.
Bivši plej Hapoela poznat je po sjajnoj saradnji s našim bivšim trenerom Aleksandrom Džikićem i ubjedljivo je najbolji asistent turskog tima.
Sa njim u petorci igra je definitivno organizovanija i više naginje ka timskoj košarci.
Ne treba zaboraviti ni našeg Joana Makundua, momka koji je prošle sezone kupio srca naših navijača, prije svega svojim atrakcijama. Uspio je ove sezone da se uzdigne i poboljša svoj prosjek poena i skokova.
Maku je bio naš član i poznaje više od polovine rostera.
Brajan Angola je, poslije Brauna, najbolji poenter ekipe, ali prema posljednjim informacijama teško da ćemo ga vidjeti u postavi protiv nas, budući da se povrijedio.
Forma protivnika
Turk Telekom igra po sistemu “toplo-hladno”.
Prije reprezentativne pauze pobijedili su Galatasaraj u gostima, pa Veneciju kod kuće, ali su onda izgubili od Bujukčekmečea i Jerusalimskog Hapoela.
Nakon pauze, prvi meč u turskoj ligi i ubjedljiv poraz na gostovanju Bursi.
U nacionalnom prvenstvu su deseti, van plej-of zone, s osam pobjeda i 11 poraza, ali isto toliko ima i osmoplasirani Petkim, tako da će se sigurno voditi borba za doigravanje.
U Evrokupu su završili na trećem mjestu, najbolje kotirani od četiri ekipe koje su imale isti skor.
Dvorana protivnika
Ankara Arena izgrađena je 2009. godine kako bi ugostila najbolje svjetske reprezentacije u okviru Mundobasketa.
Velelepno izdanje prima nešto više od 10.000 gledalaca, a izgradnja je koštala oko 20 miliona eura.
Osim za košarku, koristi se i za koncerte – jedno od najpoznatijih imena koje je nastupilo u Ankari je Elton Džon, u sklopu svoje “Greatest Hits” turneje.
Međusobni dueli
Turk Telekom je slavio u sva četiri prethodna duela, zanimljivo – ubjedljivije u Podgorici nego u Ankari.
Nadamo se da će naši momci razbiti tu neugodnu tradiciju i u prvom međusobnom plej-of duelu slaviti i proći dalje!
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR