Antena M i Meridianbet vam donose serijal tekstova ,,Velikani crnogorskog sporta“ - intervjui sa ličnostima koje su ostavile neizbrisiv trag u crnogorskom sportu, kako na domaćoj tako i na međunarodnoj sceni, doprinijele da se ime Crne Gore izgovara na najvećim svjetskim sportskim borilištima.
Današnji sagovornik je Mirko Vučinić, najbolji fudbaler kojeg je Crna Gora imala poslije Dejana Savićevića i Predraga Mijatovića, napadač koji je na terenu mogao da uradi sve što poželi(te). Tri puta je bio šampion Italije s Juventusom, prije toga se nadavao pogodaka u Romi, u koju je došao iz Lećea gdje je lansiran među zvijezde.
Pričao je kako su ga ljudi iz kluba s juga Italije ,,snimili“ dok je kao fudbaler Sutjeske na Apeninima igrao za mlađe selekcije tadašnje državne zajednice. Bili su toliko sigurni da je u pitanju talenat kakav se ne viđa često, da su odluku da ga dovedu donijeli nakon meča u kojem Nikšićanin rođen 1983. godine nije blistao.
,,Zajedno s drugovima krenuo sam da treniram u Sutjesci i svidjelo mi se. San svakog dječaka je bio da se igra u Seriji A, koja je tada bila najjača liga. Poslije četiri-pet godina čelnici Lećea došli su da me gledaju na prijateljskoj utakmici sa Zetom. Bio sam jedan od najlošijih, ali uprkos tome odlučili su da me uzmu. Tako mi se ostvario san da igram u Seriji A“, podsjetio je Vučinić na fudbalske početke u razgovoru za Antenu M.
Pravio sam gluposti
Mirko Vučinić je u Leće otišao 2000, kao 16-godišnjak, i ostao do 2006. Najbolja sezona među ,,žuto-crvenima“ bila mu je 2004/05, kada je postigao 22 pogotka u 31 utakmici. Ekipu je tada vodio Zdenjek Zeman, češki stručnjak poznat po jakim treninzima i strogoći.
,,Imao sam buran period u Lećeu, što disciplinski, što fudbalski. Nijesam bio baš dobar, bio sam mlad i pravio sam gluposti. Ali Leće je znalo da me uputi u pravom smjeru i to sam iskoristio. Prelaskom u Romu vidio sam da je to - to i da sam uspio u fudbalu“, govori Vučinić.
Rim, Toti, derbiji...
Odlazak u redove ,,vučice“ bio je veliki korak naprijed. Rim - vječni grad, Franćesko Toti, derbiji s Lacijom... - pred Mirkom Vučinićem bili su izazovi o kojima je sanjao.
,,Transfer u Romu predstavljao je odlazak u veliki, ogroman klub. Nešto drugačije u odnosu na Leće, iako sam za Leće ostao mnogo vezan. Prva osoba koju sam upoznao u novom klubu bio je Franćesko Toti. Bio sam pod malom tremom, iskreno - nijesam znao što da mu kažem, ipak sam još bio mlad. Onda su došle i veće utakmice - Liga šampiona, derbi s Lacijom. Uoči gradskog derbija dvije-tri sedmice se samo o tome priča. Živi se za ,,derbi dela Kapitale“, nije važno da li ćeš pobijediti u 10 utakmica zaredom, bitno je da se pobijedi Lacio. Kad se to desi, slavi se četiri-pet dana, kao da si osvojio Svjetsko prvenstvo“.
Tri Skudeta
Pet godina ostao je u rimskom velikanu, od kojeg ga je kupio Juventus. Bilo je to vrelo ljeto 2011. u crno-bijelom dijelu Torina. Na klupu je sjeo Antonio Konte, a kao pojačanja stigli su Vučinić, Andrea Pirlo, Alesandro Matri, Arturo Vidal...
Bio je to početak dominacije ,,bjankonera“ italijanskim fudbalom. Crnogorski as ostavio je snažan pečat - bio je strijelac na svim frontovima, odlučivao derbije...
,,Kad sam došao u Juventus shvatio sam što znači biti pobjednik. To je mentalitet koji usađuju svakom igraču koji dođe u klub. Ne zadovoljavaju ih remiji, žive samo za pobjede. To je ono što pravi razliku u korist Juventusa u odnosu na ostale klubove. Kad sam došao bili su bez Skudeta osam godina. Mojim i dolaskom još nekoliko igrača, zajedno s trenerom Antonijom Konteom, napravili smo veliku priču i vratili Skudeto u klupske vitrine“, naveo je Vučinić koji je prvak Italije bio 2012, 2013. i 2014. godine, nakon čega se odlučio za odlazak u Ujedinjene Arapske Emirate.
U Emiratima bih igrao cijeli život
U dresu Al Džazire dominirao je tamošnjim fudbalom, postigavši 25 pogodaka u 23 meča tokom prve sezone, ali su već naredne počeli problemi s povredama.
Za dvije sezone upisao je samo devet nastupa. Kraj karijere bio je neminovan.
,,Odlazak iz Italije u Emirate bio je velika promjena. Drugačiji je život, nema opterećenja i pritiska, život je mnogo lagodniji za fudbalere. Ako odigraš dobro niko te neće dizati u visine, ako odigraš loše neće ti mnogo zamjeriti. Bilo mi je fenomenalno, mislim da bih tamo igrao cijeli život“, kazao je Mirko.
Da bi opstao moraš biti ,,životinja“
Mirko Vučinić bio je lider ili među glavnim igračima u Lećeu, Romi, Juventusu, Al Džaziri, reprezentaciji Crne Gore. Izgradio je status fudbalera oko kojeg se sve ili mnogo toga vrti, iz male sredine postao je važan faktor na najvećoj sceni. Je li za tako nešto presudno samopouzdanje ili...?
,,Nije samo samopouzdanje, ima tu svega. Prvo, moraš imati sreće da iz male sredine odeš u veću, gdje će te drugi lakše upoznati. A kad dođeš u veću sredinu moraš da budeš jak, da budeš ,,životinja“ jer treba da preživiš sve to - veća je konkurencija, jača liga. Moraš biti psihički jak, povrh svega i da slušaš“, objašnjava Vučinić.
Gotovo da ne postoji velikan kojem nije postigao gol - od domaćih rivala u Italiji, do engleskih, španskih... Bilo je tu ,,bombi“ iz slobodnih udaraca i iz igre i sa 25-30 metara, majstorskih driblinga, kretnji i završnica svojstvenih igračima vrhunske fudbalske inteligencije.
Sve je to bio Mirko Vučinić.
,,Nijesam neko ko se oduševljavao svojim golovima i to veličao. O tome nijesam razmišljao ni dok sam igrao, niti sad nakon što sam prestao. Uvijek sam govorio da mi je najdraži pogodak za reprezentaciju Crne Gore prvi koji sam dao, protiv Mađarske 24. marta 2007. Što se tiče klupskih, ne bih izdvojio nijedan“.
Sad bih vrijedio više od 40 miliona
Ukupna vrijednost transfera Mirka Vučinića iz Lećea u Romu, potom u Juventus, pa u Al Džaziru, iznosila je oko 40 miliona eura. Koliko bi danas, kada se plaćaju vrtoglava obeštećenja i za manje kvalitetne igrače nego što je bio naš sagovornik, koštao nekadašnji kapiten Crne Gore?
,,Ne znam tačno, ali sigurno bih koštao preko 40 miliona eura“, odgovorio je Mirko.
Mnogi kažu da bi nikšićki maestro imao još bolju karijeru da je bio veći radnik. Čak su mu i navijači Crne Gore zamjerali na ležernom stilu igranja i laički ga često kritikovali kako ne pruža maksimum na terenu. Bio je to, zapravo, njegov stil, nešto zbog čega konkretno nacionalni tim nije trpio. Naprotiv.
,,Više sam nego zadovoljan karijerom, a nikad nijesam bio radnik. Jednostavno, to sam ja, takav sam bio. I ništa ne bih mijenjao“, poručio je za Antenu M.
Najviše žalim zbog reprezentacije
Ima, ipak, stvari zbog koje žali. Nikada s reprezentacijom nije igrao na velikom takmičenju. Dva puta je bio blizu - 2006. nije se našao u timu SCG za Svjetsko prvenstvo, dok je sa Crnom Gorom zaustavljen u baražu za Evropsko prvenstvo 2012.
,,Mundijal 2006. sam propustio zbog povrede. Vremena se ne mogu vratiti, idemo dalje. Što se tiče Crne Gore, najveći peh u životu i žal iz karijere mi je što nijesam uspio da je odvedem na veliko takmičenje. Kad već nijesmo u tome uspjeli, nemam da izdvojim neki momenat iz crvenog dresa“, istakao je Vučinić.
Skidanje šortsa je došlo spontano
Nekoliko je upečatljivih momenata iz Mirkovih nastupa za reprezentaciju Crne Gore, u čijem dresu je odigrao 46 mečeva i postigao 17 pogodaka.
Jedan od njih je proslava gola u pobjedi nad Švajcarskom 2010. godine pod Goricom, kada je skinuo šorts. Spontano ili planirano?
,,Nijesam razmišljao o tome prije meča. Prvi put sam to uradio na meču Roma - Kaljari, došlo je spontano. Tako mi je došlo i protiv Švajcarske, nije bilo nikakvog plana ili povoda“.
Asocijacija na Romu mu je, kako kaže, i najbolji igrač s kojim je dijelio svlačionicu.
,,Toti je najbolji od svih s kojima sam igrao“.
Trenerska karijera? Polako, učim...
Mirko Vučinić je po završetku igračke karijere bio uspješan u golfu, ali je na kraju ipak ostao u fudbalu. Upisao je trenersku školu, a trenutno je dio stručnog štaba naše seniorske selekcije.
Ako u tom poslu bude i upola dobar kao u igračkom, Crna Gora će dobiti uspješnog trenera.
,,Trenutno sam u reprezentaciji, učim polako. Zahvalan sam selektoru Raduloviću koji mi mnogo pomaže“, zaključio je Mirko Vučinić.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR