In memoriam: Pedi Ešdaun, naš čovjek iz Jeovila

Piše: Miodrag Vlahović

Umro je lord Pedi Ešdaun, britanski političar, diplomata, vojnik, pisac i publicista, nekadašnji vodja liberalne stranke u Velikoj Britaniji. Hrabri, beskompromisni političar, oštrog jezika i smionih odluka, jedan od onih koji nikoga nisu ostavljali ravnodušnim, kako ljubitelje, tako i “hejtere”, kako se to kaže u novogovoru bezimenih internet komentara.

Umro je od raka jetre, pošto je deset posljednjih dana bio u komi. Kažu da mu je posljednja molba ljekarima prije nego što je zauvijek izgubio svijest, bila: “Spasite me, zamolio bih vas, moram da dovršim knjigu!”

Bio je, svjedoče njegovi savremenici, saborci i politički protivnici, čovjek vanredne upornosti, istrajnosti i odlučnosti. Njegova biografija, čija nam širina i razudjenost ne dozvoljavaju da idemo u pojedinosti, će ga voditi od rodne Indije, dje mu je službovao otac, preko farme u predgradju Belfasta, u Sjevernoj Irskoj, koju je porodica kupila po povratku iz Kolonije, preko bojišta na dalekom Istoku, dje će budući lord izrasti u komandosa koji je, kako to sada pišu britanski mediji, “vjerovatno znao da ubije čovjeka golim rukama”, pa onda, prvo laburističlog aktiviste u gradu Jeovilu, sve do njegovog naprasnog “otkrića” da su ideje liberalizma ono što ga istinski motiviše, što će rezultirati njegovim usponom u redovima britanskih liberala i preuzimanjem vodjstva te stranke, kojoj će Pedi povratiti jedinstvo i uticaj i omogućiti da imaju - za liberale ogromnu - parlamemtarnu grupu od 46 poslanika u Donjem Domu britanskog Parlamenta prije gotovo 30 godina ...

Ljudi sa naših prostora će ga upamtiti kao Visokog Predstavnika za Bosnu i Hercegovinu, dužnost koju će Ešdaun obavljati od 2002. do 2006. godine. Rogobatni i auto-destruktivni sistem koji je uspostavljen Dejtonskim sporazumom, britanski vojnik-diplomata i liberalni autokrata (mnogi su u Britaniji pisali o Ešdaunovom “specifičnom” načinu upravljanja liberalnom strankom) će pokušati da popravi i koriguje mnogobrojnim zabranama i definitivnim odlukama (za što je, naravno, bio u potpunosti ovlašćen), a što će mu, po običajima naših mentaliteta i kultura, donijeti ljudsku zahvalnost i popularnost na nekim stranama naših balkanskih gudura, i otvorenu i nepopravljivu mržnju i jed - i u zabitim krčmama, ali i u najvišim kabinetima u nekim od zemalja Regiona kojem pripadamo.

Prije tri godine, na dvadesetu godišnjicu Dejtona, poslije prigodne i, uglavnom, sumorne medjunarodne konferencije o tome, šetali smo Sarajevom, lord Ešdaun, moj sarajevski liberalni prijatelj Zlatko Hurtić i još nas nekoliko, sa raznih strana svijeta, i bilo smo svjedoci kako Sarajlije, pošto prepoznaju “našeg čovjeka iz tudjine”, pretrčavaju ulicu da bi ga zagrili i pozdravili.

Uveče, uz šalu i smijeh, na večeri u nekom od restorana u Sarajevu, koji nas uvijek podsjete na daleke srećne godine, prije jugoslovenske kataklizme i bosanske tragedije, zločina i genocida, pitao sam Pedija, koji je tada bio jedan od čelnika kampanje da Velika Britanija ostane u EU, da li je svjestan opasnosti da njegov napor može biti uzaludan i da Ujedinjeno Kraljevstvo može napraviti taj anti-istorijski korak. Za trenutak je zaćutao, pa rekao: znaš ‘Mićou’, tako je izgovarao moje ime, rezultat će biti tijesan, vrlo tijesan. Nadam se da se to neće dogoditi.

Lord Pedi Ešdaun je izgubio i tu bitku, kao što je, mnogi bi kazali, uzaludno dobio mnoge bitke u Bosni i u samoj Velikoj Britaniji.

Ipak, u ovom svijetu poplavljenom jeftinim populizmom i nepodnošljivom površnošću i kratkovidošću novih autokratskih lidera, liberalni demokrata robusnog iskaza, iskrenih namjera i uvjerenja, spreman da podnese poraze i da govori istinu bez obzira da li će za to odmah dobiti podršku glasača ili će biti prinudjen da se za nju bori godinama - jeste upravo onakav čovjek, političar i javni radnik kakvi su danas potrebni svijetu kojeg potresaju krize i opasnosti kojih, sva je prilika, još nismo u potpunosti svjesni.

Lord Pedi Ešdaun, naš čovjek iz Jeovila.

(Autor je crnogorski ambasador pri Svetoj Stolici. Iznijeta mišljenja ne odražavaju nužno zvanične stavove Crne Gore.)