Piše: Dragana Tripković Kultura nije na listi prioriteta političkih partija u Crnoj Gori.
Ako pogledamo programske sadržaje koje partije agresivno nude u svojim predizbornim kampanjama, kulture uglavnom nema ili je na posljednjem mjestu po važnosti.
Autori ovih motivacionih tekstova očito ne razumiju najbolje pojmove poput jezika, identiteta, nasljeđa, kulturne produkcije, pa ih često upotrjebljavaju pogrešno i površno.
Recimo, neki bi, što se kulture tiče, dali prednost ćirilici nad latinicom zato što je “naša” kultura nastala na ćirilici… U programima političkih partija nećete naći ozbiljnije postavljene strategije ili odgovore na pitanja podrške crnogorkoj kulturi i zaštiti kulturne baštine, egzistencije crnogorskih umjetnika, nezaposlenosti, problematičnih zakonskih odredbi u oblasti kulture, sistemskih neuređenosti i sično.
Simptomačtično je da skoro svaka partija želi oslobađanje institucija i kulturnog stvaralaštva od političkog uticaja. To je obično zbir opštih mjesta ili nekoliko floskula koje praktčno ne objašnjavaju i ne nude ništa.
Mi imamo brojne kulturne fenomene i neriješena pitanja poput izdavaštva, valorizacije umjetnosti, spomenika kulture, kulturne baštine… koje očigledno niko i ne planira da rješi. Bar ne smatraju da su ovo pitanja od dovoljnog značaja, da bi se našli u programu partije.
U ovoj analizi, našle su se nekolike najglasnije političke partije građanske provenijencije, tj. djelovi njihovih programa posvećeni kulturi. Programi političkih partija u oblasti kulture mogu se podijeliti na duže i kraće.
Suština je manje-više ista…
Demokratska patija socijalista u svom programu donesenom na sedmom kongresu 2015., akcenat stavlja na pitanje države snažnog identiteta, te da se u novoj fazi razvoja treba posvetiti njegovom snaženju.
“DPS promoviše dalje opšte, kulturno i političko obrazovanje, čime se omogućava svim generacijama da budu u korak s vremenom i napreduju istim tempom kao i razvijeni svijet. Moduli cjeloživotnog učenja, kao i učenja na daljinu putem informacionih tehnologija, poželjni su oblici modernog obrazovanja”.
U programu DPS-a kultura se posmatra kao šire polje djelovanja i neodvojivo pitanje identiteta, pa autor teksta podsjeća na neke istorijske činjenice.
“Uprkos vjekovnoj borbi za slobodu, nedovoljno snažna državotvorna svijest rezultirala je nestankom crnogorske države. Stalna izloženost politici osporavanja i potiranja dovela je do ugroženosti nacionalnog, vjerskog i kulturnog identiteta. Naša posvećenost integracionim procesima doprinosi jačanju evropskog identiteta Crne Gore”.
Što se njih tiče, oni će, kako kažu najvažniji politički činioci u Crnoj Gori, raditi prije svega na:
- afirmaciji i očuvanju državnog nasljeđa Crne Gore;
- afirmaciji i očuvanju savremenih obilježja identiteta države Crne Gore;
- afirmaciji kulturne baštine i kulturnog stvaralaštva kao važnog identitetskog obilježja;
- afirmaciji nezavisne crnogorske države kao garanta građanskih, nacionalnih i vjerskih prava i sloboda, odnosno, kao garanta tradicionalnog multietničkog i multivjerskog sklada Crne Gore.
Ovih nekoliko navedenih zadataka koje DPS postavlja svojim planom svakako su nešto na čemu zaista treba raditi, ali nedostaju konkretne analize.
Ubjedljivo najmanje prostora kulturi u svom političkom program dala je URA. Dvije rečenice. Stoga se mogu u cjelosti prenijeti.
“Kultura mora biti u središtu državne politike tako što će podstaći proces integracije kulturnih institucija i obrazovnog sistema. Nužno je energično sprječavanje devastacije i uništenja crnogorske i multietničke kulturno-istorijske baštine i arheoloških nalazišta koji svjedoče o istorijskim civilizacijama, baš kao što je neophodno uvođenje državno-pravnog svojinskog režima u dijelu najznačajnijih kulturno-istorijskih resursa”.
DEMOS u fokus stavlja poštovanje ustavnog principa ravnopravnosti ćirilice i latinice, ali ipak treba afirmisati značaj ćirilice kao pisma na kojem je dominantno nastala naša kultura.
Odmah nakon ovog “plana za kulturu”, u DEMOS-u konstatuju da treba obezbijediti uslove za slobodan razvoj kulture i umjetnosti bez cenzure. U ovom programu je zanimljivo to da autor u istoj rečenici koristi “savremeno” i “tradicionalno”, a kontekst je da tradicionalno treba da postane naša savremenost.
U programu DEMOS-a za kulturu planiraju i rješenje pitanja manjiskih naroda i nude dijalog:
“Kako je naše nasljeđe formirano uticajem različitih kultura i civilizacijskih krugova, treba njegovati različitost i suprotstavljati se negiranju bilo koje tradicije čije tragove možemo uočiti u različitim etapama našeg istorijskog kretanja. Manjinskim narodima mora biti obezbijeđeno da čuvaju i razvijaju sopstvenu kulturu i tradiciju. Zalažemo se za otvoren i tolerantan dijalog o svim pitanjima iz naše istorije, pa i o onima koja izazivaju oprečna mišljenja i stavove”.
Vrlo je pohvalna namjera DEMOS-a da finansira institucije kulture iz budžeta, privatnih izvora, donaciija i zadužbina, ali to se već radi ne samo u Crnoj Gori već i u ostatku svijeta. Treba možda razmisliti kako se to radi i u kojoj mjeri.
SNP, kako stoji u njihovom programu, “ukazuje da naše bogato kulturno nasljeđe mora biti čuvano i predstavljeno mnogo bolje nego što je to danas slučaj. To znači stalno unapređivanje materijalnog položaja institucija kulture, njihovo kadrovsko jačanje i puna depolitizacija, eliminacija postojećih monopola”.
Ova ozbiljna konstatacija, čak i optužba zahtijeva detaljniju analizu, ali ona u nastavku nedostaje.
“Mi sagledavamo kulturu, ne samo kao državnu djelatnost, jer je nacionalna kultura starija od svih država, a posebno od ideologija, već i kao dio našeg identiteta, ono čime se predstavljamo drugima”, shvataju u SNP-u, a onda pišu o istoriji našeg multikulturalizma i ređaju slične rečenice sa pojmovima “tradicija”, “spomenici”, “istorijska dobra”, “kulturno-vjersko nasljeđe”, “etničko”, samo “vjersko”, ponovo nekoliko puta “istorija”... To je to što se tiče njih.
SDP ima nešto moderniji diskurs, ali takođe bez predane ideje.
“Za Crnu Goru, kultura ostaje privilegovano mjesto definisanja i jačanja nacionalnog-državnog identiteta. Crnogorska nesređena identitetska i kulturna pitanja, kao i jačanje institucija nacionalne kulture, pitanja su koja treba rješavati pojačanom dinamikom.
Promjene globalnog konteksta su odveć radikalne i odveć česte da bismo se još dugo mogli baviti pitanjima koja su u većini evopskih država riješena prije moderne. Država ostaje najveći finansijer kulturne produkcije”, kažu u SDP-u. Oni predažu mali plan vođenja kulturne politike, ali baš mali.
“Mi, socijaldemokrate, držimo da kulturnu politku treba voditi sa:
a) punom sviješću o globalnom kontekstu kojem se nužno prilagođavati;
b) punom sviješću o specifičnoj poziciji crnogorske kulture;
c) punom sviješću o nužnosti komparacije sa iskustvima i praksama sličnih, malih evropskih kultura.”
Njihove kolege Socijademokrate znaju da razvoj kulture nije lak ni jednostavan.
“Ali su, zato, rezultati koje njen razvoj donosi mnogostruko važni za sveukupni društveni prosperitet i predstavljaju jednu od temeljnih odrednica suštinskog identiteta svake države, a identitet legitimiše suverenitet”.
Program Socijaldemokrata za kulturu bez obzira što se nalazi na posljednjem mjestu nudi nešto kompleksnije, katkad filozofske prijedloge.
Oni se nadaju da će “vrijednost i kvalitet života u Crnoj Gori biti izmjereni onda kada u potrošačkoj korpi građana bude mjesta za poneki film, pokoju knjigu, dobru predstavu, koncert, izložbu i slično”.
“U Crnoj Gori razvoj kulture može biti značajno usporen ili pogrešno usmjeren, ukoliko se ne potrudimo da eliminišemo potencijalne monopole u toj oblasti”, ali onda kažu da se trebamo izboriti sa navikom da se u mnogim stvarima "kopiraju" drugi, odnosno da se teži pukoj "imitaciji" svega što se dešava bilo u okruženju, Evropi ili svijetu. U tom smjeru se nastavlja njihova priča neko vrijeme i zaključak je u namjeri da umjetnost u Crnoj Gori mora imati uporište u habitusu naroda, ali bez čvrstog držanja za skute naroda.
Oni su za jačanje kulturnog identiteta Crne Gore, za afirmaciju kulturnih posebnosti, za veća ulaganja u razvoj institucija kulture, internacionalizaciju, razmjenu umjetnika, umrežavanje institucija kulture, naučno-istraživačkih institucija i Univerziteta, kao i značajnije unaprjeđenje razvoja društveno-humanističkih nauka, za podsticanje prijavljivanja crnogorskih umjetnika sa svojim projekatima na evropskim konkursima i u internacionalnim fondovima za podršku razvoja kulture itd. Socijaldemokrate su protiv devastacije devastacije kulturno-istorijskih spomenika, odnosno zaštita, afirmacija i dalja valorizacija nepokretne, pokretne i nematerijalne kulturne baštine Crne Gore. I protiv su predrasuda.
Pozitivna Crna Gora navodi da će u svom političkom djelovanju obezbjediti demokratsko, otvoreno i javnim dobrobitom motivisano postupanje u kulturi, a da je ključna pretpostavka na kojoj će počivati njihov politički angažman u ovoj oblasti je stvaranje sistema u kulturi koji je prije svega uredan i logičan normativni i fiskalni model.
“Zakon o kulturi, kao krovni zakonski okvir za rad u kulturi, biće usklađen sa najboljim savremenim iskustvima i izmjenjen u javnoj, demokratskoj i transparentnoj procedure”, kažu u Pozitivnoj te da će osloboditi kulturu od politike putem zakonskih garancija.
DF ima najduži i “najpoetičniji” tekst o kulturi u okviru svog poltičkog programa. Njihov prijedlog je kompleksan i obiman u smislu kvantiteta, ali suštinski zasniva se na špekulativnim konstatacijama i sugestijama u odnosu na ono što već postoji. Oni smatraju da je nedefinisano šta Crna Gora očekuje od kulture – zabavu, izgradnju identiteta, političko djelovanje, funkcionisanje na principima biznisa ili duhovni prosperitet.
Kako navde iz DF-a “do danas nije urađena sveobuhvatna studija, koja bi nas uputila u stanje, probleme, mogućnosti, potrebe i strategiju razvoja kulture. (…) Na osnovu Nacionalnog programa razvoja kulture nemoguće je definisati tačno šta se sve zbiva u kulturi i pretpostaviti kakva je strategija države u toj oblasti”. Njihove najveće zamjerke su spram funkcionisanja Ministarstva kulture i inistitucija kulture.
“Ministarstvo kulture nije uspjelo da obezbijedi odgovarajući prostor za funkcionisanje Prirodnjačkog muzeja i Crnogorske kinoteke. Muzički centar još uvijek čeka na završetak radova na rekonstrukciji Doma vojske u Podgorici. Revitalizacija Doma revolucije u Nikšiću već godinama čeka neka bolja vremena. Prvo pozorište u Crnoj Gori, Kraljevsko pozorište Zetski dom, nema stalni umjetnički ansambl. Crnogorsko narodno pozorište prepoznato je kao pravni subjekt koji nezakonito i nenamjenski troši državni novac. Prijestonica Cetinje jedini je grad koji nema Centar za kulturu.
Poseban problem je što na Cetinju i u Pljevljima nema bioskopskih sala, dok ni u jednoj od 26 postojećih sala nema kontinuiranog prikazivanja filmova”, stoji pored ostalog u program DF-a.
DF za kraj predlaže čitav niz mjera za razvoj kulture, od kojih su neke zanimljivije od ostalih: “formirati novi Nacionalni savjet za kulturu; decentralizovati model kulturne politike, i osloboditi ga birokratsko prosvjetiteljskog karaktera; podsticati kulturne različitosti; represivne instrumente kulturne politike zamijeniti stimulativnim; hitno sačiniti plan regionalnog razvoja kulture; institucije kulture treba da prođu proces restrukturiranja i tranzicije, i da počnu da komercijalno posluju shodno standardima Evropske Unije, a ne da su potpuno oslonjene na sredstva iz budžeta; podsticati povlačenje sredstava iz evropskih fondova za kulturne projekte; uvesti u legalne tokove tržište umjetnina i antikvitetau; uključiti mlade stvaraoce u osmišljavanje kulturnih programa…
Svi programi ovih političkih partija se mogu naći na njihovim sajtovima. A opet, crnogorske partije se ne mogu pohvaliti pretjeranom funkconalnošću i dizajnom tih sajtova. Ovo je takođe pitanje kulture, ali i tehničke higijene javnih subjekata.
U Crnoj Gori se trenutno snima rimejk filma “Papillon”, velikog hita iz 1973. (“Papillon” je režirao Frenk Šafner, a legendarne uloge ostvarili su Stiv Mekvin i Dastin Hofman.
U svoje vrijeme, bio je jedan od najskupljih filmova. Savremenu verziju “Leptira” režira Majkl Noer, ulogu koju je tumačio Mekvin, sada igra Čarli Hanam, a Hofmanovog zatvorenika igraće holivudska zvijezda u usponu Rami Malek.) Đavolje ostrvo sa kojeg slavni zatvorenici pokušavaju pobjeći, glumi Crna Gora.
Naše prirodne ljepote i dalje glume volonterski u velikim inostranim produkcijama, za razliku od susjednih zemalja. Mi još nemamo regulisana pitanja naplate lokacija, poreza, internacionalnog marketinga…
Crna Gora će sigurno odlično odglumjeti ostrvo u ovoj velikoj holivudskoj produkciji, a nama ostaje da odgonetamo ovo teško vrijeme u kojem morate iznova objašnjavati šta kultura znači.
Ne zna čovjek na koji će stranu prije da se okrene…
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR