Crtica o Dnu

Piše: Darko Šuković

Neki dvonošci vam nikako ne daju da najdublji prezir prema njima pokažete i totalnom ignorancijom. U prokleto maloj Crnoj Gori, jednostavno, morate ugaziti u ono što za sobom ostavljaju, a, onda, taj vonj treba adekvatno neutralisati. Zato narednih nekoliko pasusa shvatite kao otiranje đona cipele o travu ili snijeg... šta vam je lakše da zamislite.

Vladin poziv Agenciji za elektronske medije (AEM) da zamrači „Pink“ i „Happy“ televiziju, zbog specijalnog rata protiv Crne Gore, Željko Ivanović predstavio je javnosti kao ispravljanje istorijske nepravde prema njemu i nematerijalni orden „Vijestima“ za pošteno novinarstvo. Što je, ako ćemo crnohumorno, ravno pokušaju da se Jasenovac sagleda iz ugla kulturnih sadržaja za robijaše. Ili, ako ćemo da toj sprdnji od jučerašnje kolumne nađemo svarljiviji pandan, pljunuti prekjučerašnji jauk „Kurira“ zbog niskog nivoa jezičke kulture na „Prvoj“ i „02“, nakon prelaska u ruke „Kopernikusa“.

„Vijesti“ i „Kurir“, dvije motke (da ne kažem kakve) za javno obračunavanje sa pojedincima i pravnim licima kojima su gazde nacrtale metu, na braniku “mentalnog zdravlja nacije“! Da prosti Šopenhauer, možda je svijet upravo postao još ono malo gori, koliko je potrebno da više uopšte ne može postojati?

Za ozbiljnu je psihološku analizu kako medijsko ruglo može da vidi sebe u ogledalu kao ljepotana, samo zato što ratuje sa drugom nakazom? Da li je uobrazilja toliko otkačena da nekadašnji kućni ljubimac ambasadora, a sada obična seoska džukela, navikla da laje i ujeda dok ne dobije kost, sebi izgleda kao „watch dog“?

Ili vjeruje da je višegodišnjom primjenom gesla „naše interpretacije su nove činjenice“, toliko popio pamet puku, da mu može servirati smrdljivu ribu kao zdravu hranu? E, baš zbog nasušne potrebe spasa ovo malo preostalog razuma i morala, neizbježno je kratko podsjećanje...

Na stranicama i ekranu „Vijesti“ u mukama i ad hominem tekstovima, izdahnulo je ljudsko dostojanstvo, kao vrijednost zaštićena novinarskim Kodeksom. Poštovanje pretpostavke nevinosti i pravo na demanti zgaženi su ili obesmišljeni upravo na platformama toga reketaško-trgovačkog društva. Te sigurne kuće za lica sa Interpolovih potjernica.

Pred naslovnicama „Vijesti“ ljudi su bili prinuđeni da „spas“ potraže u kanjonu Morače ili potezanju obarača... I danas je glavna atrakcija te, kobajagi medijske, kuće ćosanje sa ljudima, koje bi od kamera i nečasnih autora trebalo da štite jasni profesionalni standardi.

U vlasništvu pomenutih je i naduži, de facto, kanalizacioni sistem, sa najvećim „f“ u državi - portal koji služi za besprizorne obračune „botova“ i slobodnih psihopata. Za koji je temelje postavio upravo bordel-Leiter „analizirajući“ ko je s kim i đe zatrudnio, riškajući po kostima zaslužnih građana, cmizdreći što mu Boris Tadić nije predsjednik... Treba li podsjećati da su i štićenici Doma za nezbrinutu đecu u Bijeloj bili žrtva „istraživačkog“ „novinarstva“ „Vijesti“...

Pogotovo, treba li napominjati ideološku neopterećenost vlasnika koncerna, koji su svoje platforme, od izbora,do izbora, podvodili svakome ko plati. Od bespogovorne odanosti osnivačima iz DPS, preko pokušaja sopstvenog partijskog preduzetništva u Pozitivnoj i URA- i, do statusa zlatnog medijskog sponzora DF-a u onome što se dešavalo za izbore 2016. A, potom, i do aktuelnog partnerstva sa ministarstvima i javnim preduzećima, u biznis akademijama i sličnim paronosnim poduhvatima.

Na kraju, znam da izgleda bezdušno kažnjavanje istorijskom istinom samoproglašenog „najznačajnijeg izdavača“ (uglavnom na ekavici) i šampiona borbe za slobodu govora. Ali ako „spiritus movensu“ unaprijeđene verzije „CKL“, tom “oličenju pobjede materije nad duhom“ dozvolite da pojaše piramidu vrline, onda smo i zaslužili da živimo sa nosom u šaci.