Kuća srama i užasa u Zeti

Piše: Šeki Radončić

Iako nijesam imao namjeru da bilo što pišem o pornografiji JK i DK, odnosno o fotografijama polnog organa Jelene Karleuše objavljenim u srpskom medijskom šljamu, niti o degutantnom javnom i eksplicitnom moralnom striptizu Duška Kneževića, direktno prenošenom u crnogorskim nezavisnim fabrikama laži u vlasništvu medijskih lešinara, ipak sam se morao oglasiti.

DUŠKO STRIPER I LOVAC IZ BORDELA

Lovac na zmajeve, rublje, dolare, eure, donacije, rekete, i vrag će ga znati čega još, Željko Ivanović, opet me prozvao u svom Bordelu. I nanovo stavio na crnu listu Vijesti sa još 25 mojih kolega, advokata, analitičara, biznismena, profesora, rektora, te urednika Dnevnih novina, Pobjede, CDM-a, Antene M, Nove M, portala Analitike, TVCG…

Navodni povod za tekst je zahtjev ministra kulture Aleksandra Bogdanovića da se u Crnoj Gori zabrani emitovanje TV kanala Pink i Happy, zbog anticrnogorskog djelovanja. A suštinski je da se u aferi bankarske pljačke stoljeća u Crnoj Gori, i odmetnutog bankara Duška Stripera, od starta zaplaše svi oni koji bi mogli prozboriti makar jednu riječ zdravog razuma i struke oko javnog orgijanja koncerna Vijesti i njihove nove medijske palice. Kojom udaraju po Đukanoviću.

Ništa novo: nakon što su vlasnici Vijesti, u Dušku Kneževiću, licu sa potjernice, pronašli novu zlatnu koku, krenuli su u razvlačenje pameti crnogorskog javnog mnje nja bombardujući ga raznim bedastoćama: intrigama, spletkama, denunciranjima… Tajno napravljenim video snimcima i fotografijama komšija, kumova, prijatelja, poslovnih partnera… koje je Duško Voajer tajno snimao. Onako čojski i domaćinski. U svojoj velelepnoj kući u Zeti, koja odiše engleskom gospoštinom.

KAMERE I U WC-u

U kući srama i užasa, Duško Voajer je postavio na desetine skrivenih kamera, u salonima, spavaćim sobama, hodnicima, ostavama, dvorištu, čak kupatilima i WC-u, kako bi gledao i snimao svoje drage i uvažene goste.

I u Vijestima javno poručio da ima čak “2000 sati snimljenog materijala”. Medijski tajkuni i vlasnici Vijesti sve to čine sa jasnim ciljem: 1. Da od crnogorske Dafine izmuzu što više novca. 2. Da od odbjeglog bankara, Duška Voajera, izgrade moralnu gromadu. 3. I da, u konačnici, ostvare svoj prioritetni cilj: da, uz pomoć Duška Kneževića, sruše Mila Đukanovića i to u trenucima kada Crna Gora, u odnosu na region, grabi koracima od sedam milja ka EU, kada crnogorskog predsjednika dočekuju i ispraćaju u Evropskom parlamentu sa ovacijama, kada Skupština i Vlada Crne Gore dobro rade svoj posao.

Novinarsko pravilo “da se čuje i druga strana”, dakako, nalaže da vidimo što je to našvrljao Lovac Na Zmajeve, koji puca iz najjačeg pljuvačkog kalibra na sve što mu se nađe na putu. I poput egzekutora generala Mladića postrojava kritičare medijske mafije ispred svog streljačkog voda.

“Eto, dočekaše Miško i Željko, tabloid Vijesti i naša medijska mafija”, da ministar kulture i medija Aleksandar Bogdanović “konstatuje da Pink i Happy TV u svojim prepoznatljivim formatima na najgrublji način…vrijeđaju državno, nacionalno, kulturno i duhovno biće Crne Gore”!, pokušava Ivanović da bude ironičan. I nastavlja: “Nakon 952. priloga Pink TV protiv profesora Perovića, utemeljivača PMF, Leksikografskog zavoda, Matice, Monitora, Vijesti, autora najznačajnijeg trotomnog djela iz istorije matematike na području Jugoistočne Evrope – dočekaše da neko od zvaničnika stane u odbranu njegove časti i ugleda.”

PRODAVCI LAŽI

Što zorno pokazuje da je Šeki Radončić, koji je u nezavisnim fabrikama laži, u posljednjih deset godina, napadnut mnogo više puta nego Miodrag Perović na Pinku, Željka Ivanovića s pravom titulirao zvanjem Prodavca Laži. Miodrag Perović, naravno, nije utemeljivač pomenutih institucija i medija, već samo jedan od utemeljivača. Koji je, gdje god je mogao, posebno iz medija, dakle od nezavisnih novinara i međunarodnih donatora, kao pijavica isisavao novac i prebacivao u svoje nezavisne Fondove, fabrike vode, štamparije, te nezavisne štedionice, banke, nekretnine…

Baš kao što je Duško Voajer isisao pare štediša i akcionara i utekao u London.

Što se tiče tvrdnje uglednog proruskog matematičara Željka Ivanoviča Rubljova da je morački Pitagora autor najznačajnijeg djela iz istorije matematike na području Jugoistočne Evrope, to potpisujem. Jer će mi, u suprotnom, medijski varvarin Miško Kesedžija opet poslati brata Mila Siledžiju da mi “lomi kičmu” i „”odvoji od života”. A strah je veliki čovjekov prijatelj.

U istom tekstu, gospodin Rubljov, koji od činjenica bježi kao govedo od mesara, za sebe skromno tvrdi da je “najveći izdavač u skromnoj isto rij i Crne Gore, jedan od najuticajnijih u čitavom regionu, promotor slobode govora i ljudskih prava duže od 30 godina”.

Što nema blage veze sa istinom, ali ima sa direktorom fabrike laži i spinova koncernom Vijesti. Za čije vlasnike i novinare, kako ističu, njihove “nterpretacije”, zapravo laži, “postaju nove činjenice”. Čime ću se nešto kasnije baviti.

RUBLJOV I DON MIKELI

Rubljov u pomenutom tekstu interpretira, čitaj: laže, da je “proglašen šefom medijske mafije i reketa”. Ivanović se kiti tuđim perjem: profesor Perović je proglašen šefom medijske mafije u Crnoj Gori. I zbog toga je dobio nadimak Don Mikeli.

E, što se tiče zvanja “šefa medijskog reketa” u Crnoj Gori, tu Željko, začudo, zbori istinu: Rubljov je u toj medijskoj disciplini apsolutni Kapo.

Da bih to potkrijepio, citiraću saopštenje DF-a od 10. 11. 2015. godine, gdje se Željko Ivanović, ovako portretira:

“Ovaj medijski reketaš daje sebi za pravo da bude moralno medijska vertikala Crne Gore, ili bolje reći balerina na ringišpilu koja se okreće zavisno od broja žetona koje ubaciš u nju”. Što potpisujem.

I, svom političkom neistomišljeniku Milanu Kneževiću javno poručujem: pero ti se zbog ovog pozlatilo. Nek si Željku Žetonu vratio za sve ono što vam je radio: reketirao, pljuvao, veličao, pa opet pljuvao.

Živi bili, pa vidjeli: kada nestane žetona, autor ovog teksta će morati da brani Duška Voajera od njegova Balerine. Pod jednim uslovom: ako Duško Voajer ne bude pokazivao Balerinine fotografije sa nudističke plaže, gdje go šeta sa đakonom Mirkom Vuletićem, i njene kompromitujuće snimke iz kuće srama i užasa u Zeti.

(Autor je novinar, publicista i predsjednik Centra za istraživačko novinarstvo “Dokument” iz Podgorice)