Dva klo(v)na

Ne bi začudilo ako bi se Aleksandar Vučić uskoro pozvao (za svoje tvrdnje) na istraživanja – koje je samo on sproveo, ili na pisanje medija koje samo on kontrolira – po kojima 90 odsto građana u Srbiji misli upravo kao on. Vučić je svima (pa i nama) poslao jasnu poruku, a posebno građanima Srbije: on, eto, mora da poštuje suverenitet BiH, ali građani Srbije to ne moraju. Da li je građanima BiH ovim poručio da se moraju spremati za odbranu suvereniteta, ali ne od Vučića, nego od srpskog naroda?! Valjda sad treba očekivati da uskoro 90 odsto građana Srbije, pored Kosova, ne prizna suverenitet Crne Gore, Makedonije, a možda sutra i Hrvatske, Slovenije… Ne čudi što je i Milo Đukanović, predsjednik Crne Gore, nedavno upozorio na Srbiju kao remetilački faktor u regionu. A glavni tužitelj MICT-a, nasljednika Haškog tribunala, jasno definirao politiku Aleksandra Vučića u posljednjem izvještaju Vijeću sigurnosti UN-a: Srbija je utočište za ratne zločince iz regiona.

Najbolja potvrda politike Aleksandra Vučića do sada je nesumnjivo izjava da 90 odsto građana Srbije ne poštuje suverenitet Bosne i Hercegovine. Upravo je ovom rečenicom Vučić još jednom potvrdio kakvu politiku on vodi prema BiH, kao dugogodišnji prvi čovjek Srbije. Čak ni Slobodan Milošević nije posezao za ovakvom “argumentacijom” – argumentacijom koja definitivno otkriva djelovanje, ali i planove i namjere Aleksandra Vučića prema BiH.

Ko će se ograditi od izjave Aleksandra Vučića?

Izjaviti da građani države, i to čak njih 90 odsto, ne poštuju suverenitet druge države, što znači ne priznaju njen međunarodni subjektivitet, granice, odnosno postojanje, bi i za vaninstitucionalne nacionaliste i velikodržavne sanjače bilo koje države bio ogroman izazov. Takva bi izjava dovela vlast svake države u poziciju da se ogradi od bilo kojeg vladinog ili nevladinog sektora, pojednica ili čak institucije, koji bi stajali iza toga. Uostalom, takva izjava govori o samoj politici i liderima te države, a ne o njenim građanima.

Ko će se ograditi od izjave Aleksandra Vučića? Na osnovu čega je Vučić, ako ne samo iz svojih velikodržavnih aspriracija, rekao ovu rečenicu. Ne bi začudilo ako bi se Vučić uskoro pozvao (za svoje tvrdnje) na istraživanja koje je samo on sproveo, ili na pisanje medija koje samo on kontroliše, kako 90 odsto građana u Srbiji misle upravo ovako kao Vučić. Vučić je svima (pa i nama) poslao jasnu poruku, a posebno građanima Srbije: on, eto, mora da poštuje suverenitet BiH, ali građani Srbije to ne moraju. Da li je građanima BiH ovim poručio da se moraju spremati za odbranu suvereniteta, ali ne od Vučića, nego od srpskog naroda?! A, eto, on, Aleksandar Vučić, je taj koji je, zaboga, (za sada) jedina brana narodu koji ne poštuje i ne prizna BiH.

Skandalozno i katastrofalno, prije svega za budućnost Srbije i njezinih građana. Vučić se, kršeći sve principe i norme međunarodnog prava, sakrio iza građana Srbije javno negirajući suverenitet BiH i stavljajući cijelom jednom narodu u amanet neprijateljstvo spram druge države. Ako je i od Vučića, previše je!

Samo su još on i njegov mentor, Vojislav Šeselj, mogli izgovoriti rečenicu koja suprotstavlja cijeli jedan narod drugoj državi i njenim narodima. Ova izjava je opasnija, čak, i od Miloševićevog obraćanja na Gazimestanu i čuvene poruke “niko ne sme da vas bije…” Ovog puta nije bio Gazimestan, a ni Milošević, Rašković, Karadžić... Ovog puta su to bili Vučić i Milorad Dodik, koji su kao i tada Milošević, lamentirali i ronili krokodilske suze nad sudbinom Srba cijelog svijeta.

Ivica Dačić je dodatno ovjerio susret Vučića i Dodika izjavljujući da je, u stvari, Republika Srpska, a ne Kosovo, srbijanski prioritet od najvećeg značaja. (Napokon jedna iskrena izjava nekog političara u Srbiji!)

Valjda sad treba očekivati da uskoro 90 odsto građana Srbije, pored Kosova, ne prizna suverenitet Crne Gore, “drugog oka u glavi”, Makedonije, a možda sutra i Hrvatske, Slovenije… Ne čudi što je i Milo Đukanović, predsjednik Crne Gore, nedavno upozorio na Srbiju kao remetilački faktor u regionu.

Vučić protiv Vučića

Dodik izjavljuje da poštuje Dejtonski sporazum, odnosno BiH, ali bi istovremeno dijelio BiH i odcjepljivao jedan njen dio. Vučić isto tako poštuje Dejtonski sporazum i suverenitet BiH, ali je, eto, cijeli srpski narod protiv toga. Osim onih 10 posto, za koje nam uskoro Vučić možda otkrije, da su to Bošnjaci, Albanci, Romi, Mađari...

Šta o djelovanju i “poštivanju” Srbije misle zapadne države, USA i EU – svjedoci smo da Srbija skoro svakodnevno dobija jasne političke i druge pljuske zbog svog retrogradnog, da ne kažemo razbijačko-huškačkog, djelovanja u regionu, od kojeg na odustaje ni nakon NATO bombarovanja, ni nakon što je u Međunarodnom sudu pravde presuđena kao jedina država na svijetu koja je prekršila Konvenciju o genocidu (u BiH).

I posljednji izvještaj Vijeću sigurnosti UN-a glavnog tužitelja MICT-a, nasljednika Haškog tribunala, jasno definira politiku Aleksandra Vučića: Srbija je utočište za ratne zločince iz regiona; u Srbiji ne postoji progon ratnih zločinaca; zločini se negiraju; ratni zločinci glorificiraju; Vojno-medicinska akademija u Beogradu pruža zaštitu ratnim zločincima jer je uočen i identificiran obrazac po kojem “članovi ili bivši pripadnici vojske na suđenju za ratne zločine bivaju primljeni u VMA neposredno prije roka saslušanja, a ubrzo nakon toga budu otpušteni u cilju izbjegavanja suđenja”...

U diplomatskim kuloarima se već uveliko pominju dva referenduma, jedan u BiH o odcjepljenu RS, i drugi na kojem bi građani Srbije glasali upravo o onome što je poručio Vučić; da se ne poštuje suverenitet BiH, i nekih drugih država, što je na tragu srbijansko-ruskog prekrajanja granica u regionu. Pominju se, je li, i eventualne varijante djelovanja USA prema Srbiji. Odnosno NATO-a.

Dodik protiv Dodika

Sastanak održan 14. decembra u Banja Luci, zvanično na inicijativu Željke Cvijanović, kako bi Republika Srpska, zauzela stav, odnosno blokirala put Bosne i Hercegovine u NATO suštinski je najopasniji potez koji je Milorad Dodik do sada povukao, a koji direktno dovodi u pitanje opstojnost Republike Srpske u budućem razigravanju.

Ranija odluka o vojnoj neutralnosti Republike Srpske (donesena po uzoru na Srbiju) nije proizvela željena dejstva i sada je Dodik pokrenuo opsežnu akciju protiv NATO-a i USA. No, Štab NATO-a svoje odluke ne donosi na prečac, i sigurno ne sjedi skrštenih ruku – zvaničnici Alijanse, po upućenim izvorima, smatraju da BiH samo treba djelovati po već usvojenim zakonima i odlukama koji definiraju odnos BiH i najjače vojne alijanse (a koje nije nametnuo visoki predstavnik i podržali su ih i predstavnici iz RS-a, od članova Predsjedništva do državnog Parlamenta i Vijeća ministara). Stoga i ne čudi što je, po njima, potpuno iracionalno suprotstavljanje iz RS-a već usvojenom pravnom okviru uspostavljenom u BiH, te da će se NATO ponašati upravo tako – po pravnom okviru u BiH.

Dodik je zadnjim pritiscima na državne institucije, i pojedince iz srpskog naroda, da blokiraju zakonske aktivnosti prema NATO-u najveću štetu, u stvari, nanio Republici Srpskoj. Ono što se očekuje od Dodika jeste da, sve poštujući Ustav i zakone BiH (što i sam stalno ponavlja), ispoštuje sve dosadašnje odluke Predsjedništva BiH i državnog Parlamenta, te da se (eventualnim) ulaskom u vlast njegovog SNSD-a zakonski definira sva pravna legislativa i pretoče svi politički stavovi unutar državnih instutucija, a ne nikako da podržava donošenje zaključaka na nivou sijela i onda kreće u sukob sa USA i NATO-om. Navodno da, čak, ni ruski pokrovitelji nisu insistirali da se RS u ovom trenutku direktno konfrontira sa NATO-om, jer treba podsjetiti da je Makedonija skoro 15 godina bila u statusu MAP-a i još uvijek je. Ovakva reakcija Dodika na dobijeni MAP, da na sijelima donosi odluke protiv NATO-a se smatra ishitrenom i direktno usmjerenom i na opstojnost RS-a.

Upravo su Mladen Ivanić, a prethodno i Nebojša Radmanović u Predsjedništvu BiH znali pokazati na koji način i kako pronaći kompromis u pogledu NATO-a i puta BiH prema NATO-u. Da li će to znati i Milorad Dodik?