NIKAD BOLJI ODNOSI

Piše: Slobodan Jovanović 

Ne mogu da nađem nijedan opravdan razlog zbog kojeg bi RTS, dakle Javni servis Srbije, organizovao put snimateljskoj ekipi RTS-a u London, na čelu sa njihovom voditeljkom. Oliverom Jovićević, da prave intervju sa licem za kojim je, po zahtjevu Crne Gore, raspisana crvena interpolova potjernica, dozvole mu da vrši nesmetanu propagandu protiv predsjednika Crne Gore, pokušavajući da krivičnu odgovornost prebaci na političko polje. Samo mi se vrzmaju po glavi krajnje nedobronamjerni razlozi. U čemu je tu interes građana Srbije koji finansiraju RTS, među njima i ja? Siguran sam da odgovorni na RTS-u znaju da prihvatanje Liona da se raspiše crvena interpolova potjernica, podrazumjeva da su argumenti koje je podnijela Crna Gora bili uvjerljivi za Interpol. Odnosno, da postoje osnovani razlozi da se radi o kriminogenoj osobi. Što su razlozi da RTS poklanja povjerenje onome što govori jedna takva osoba, to bi RTS morao da objasni i svojim građanima, i građanima Crne Gore.

Ne znam, moguće je da je neko drugi snosio troškove njihovog puta i boravka, što bi stvari dodatno zamutile. To bi značilo da neko preko RTS-a, javnog servisa, sprovodi neke svoje (ne)prepoznate interese. Ili je rukovodstvo RTS-a shvatilo što su opšteprihvaćeni srpski interesi i prionuli da i oni daju svoj doprinos opštoj hajci koja se podigla prema predsjedniku Crne Gore, valjda kao stubu svega onog što remeti svesrpske nacionalne planove, koje promovišu Dodik, ministar kulture Srbije, Vladan Vukosavljević, SPC i sve ono što po zemljinom šaru šara srpske granice i srpska mora. Odavno se Milo Đukanović percipira u Srbiji kao neko čijim će „padom“ Crna Gora postati ona iz srpskih istorijskih čitanki, publicistike, beletristike i opšte pomame za hiljadugodišnjim srpskim kraljevinama i zlatnim pirunima. Kako bi to oni rekli, „vratiti se sebi, svojim genetskim korenima“!

Valjda je i RTS osjetio da je žestoka kampanja protiv crnogorskog predsjednika nikad jača i da je, osim tradicionalno velikosrpski, proruski nabrijanih građana Crne Gore, ovoga puta ostavila tragove i na dio stanovništva Crne Gore koje je nepokolebljivo bilo za nezavisnost Crne Gore i njen evroatlanski put, pa su riješili da dodaju malo ulja na vatru? Nažalost, učinci prljavih kampanja u Crnoj Gori su u toj mjeri zatrovali dio javnog mnjenja da ni ovo uletanje klizećim startom RTS-a neće poremetiti čvrstinu emocija protiv Đukanovića kod njih, bez obzira što će ih to možda učiniti saučesnicima u ostvarenju planova podzemnog ili nadzemnog Beograda.

No, Crnogorci imaju jedan „divan“ običaj, da su uvijek u pravu i da nikada neće priznati da su doprinjeli nečemu lošem po Crnu Goru. Da je u drugoj polovini 1991. bilo ovoliko protivnika agresije na Konavle i rušenje Dubrovnika, koliko ih ima danas, ne bih se osjećao onoliko postiđeno u Moskvi, u gostiljnici (hotelu) Lenjingrad, u zimu 1992, kad su Dubrovčani organizovali medijsku prezentaciju rušenja Dubrovnika, sve sa granatama koje padaju na stari grad, Stradun i okolne ulice i objekte. Uostalom, kad je nas vodio racio i kad mi smo mi razmišljali makar mjesec dana unaprijed?
Što reći na misao koju značajan dio populacije u Crnoj Gori zastupa, da je postojeća vlast „posticala podjele i stvarala međunacionalne antagonizme“? Neko „provali“ običnu stupidariju, potpuno slijep na miješanje sa strane, i to se primi i razmnožava kao venerična bolest. Nema spora da vlast nije mnogo činila na promociji crnogorske tradicije, crnogorskih vrijednosti, patriotizma, očuvanju baštine, vaspitanju omladine kroz obrazovni sistem i prepustila sve te oblasti uticajima drugih, ali nijesu ovi koji šetaju ti koji mogu optuživati bilo koga dok su zajedno sa onima koji rastaču tu Crnu Goru i traže konstitutivnost i bosanskohercegovačke rezervate po Crnoj Gori. Dok god ne izađete iz matrice „ili mi ili on“ i ne počnete da se ponašate kao politički subjekti koji se razlikuju po ideološkim matricama, imaćete političku situaciju u kojoj se sklapaju neprincipjelni politički sporazumi, interesne koalicije i ucjene, odlučuju lukrativni interesi i slično. Drugim riječima, vi ste ti koji Crnu Goru držite vezanom i cementiranom u podjeljenosti i nepremostivom jazu.

Onog momenta kad je Ranko Krivokapić sjeo za isti sto, kao dio koalicije, sa Andrijom Mandićem, tada je politika u Crnoj Gori izgubila smisao i pretvorila se u prostituciju iza koje interesi Crne Gore služe kao najobičnija poštapalica. Inače kako objasniti zajednički interes onih kojima se ideološki ni supe ne bi pomješale? Meni se čini da jedino DF, Danilović i Demokrate čvrsto stoje iza svoje ideologije i da im ostale stranke služe jedino kao upotrebna vrijednost u ostvarenju svojih ciljeva.

Ima li boljeg primjera za političku prostituciju od tvorevine sa ironičnim nazivom „Crnogorska“? Njen novopečeni lider reče da je to stranka budućnosti i da su zato toliko žestoki napadi na nju. Da se čovjek grohotom nasmije. G-dine Pavićeviću, vi izazivate odijum kao što bi izazvao odijum neko ko bi jednu tovarnu životinju nazvao imenom našeg najvećeg pjesnika. I to je to. Vi optužujete poznatog crnogorskog pisca, Mija Popovića, da promoviše nacionalni inžinjering, pritom niko nije čuo ni da ste se nakašljali na očiti nacionalni inžinjering krajem prošlog stoljeća kada se srbovalo po Crnoj Gori i uvećavao broj Srba geometrijskom progresijom, niti, što je još drastičnije, dok se po Srbiji sprovodio i sprovodi isti taj inžinjering koji Crnogorce svodi obrnutom geometrijskom progresijom na zanemarljivu nacionalnu zajednicu. A bili ste politički aktivni u srpskom parlamentu, zastupajući često srpske nacionalne interese. Što vas to preporuči da budete na čelu partije sa nacionalnim, crnogorskim imenom?

U Crnoj Gori, u ovoj fazi u kojoj se nalazi, mogu postojati samo dvije politike – prozapadna i proistočna, sa svim atavizmima koje ova druga sadrži. Od panslovenskog, religijskog, imperijalnog, narodnjačkog, do odsustva civilizacijskog i demokratskog. Boreći se protiv bilo koga sa jedne strane, vi pomažete drugoj strani. Velike riječi, obrtanje realnosti, pranje mozgova svakodnevnom upotrebom imbecilnih floskula, poput, „privatna država“, „zarobljene institucije“, „kriminalna hobotnica“, „mafijaška država“, osim što pokazuje (ne)inteligenciju onih koji ih politički svakodnevno upotrebljavaju i onih koji ih dalje reprodukuju, pokazuje nesposobnost i nepostojanje bilo čega afirmativnog čime bi se oni politički afirmisali. A, u suštini, služi samo za maskiranje onoga što se iza brda valja. Može li se neko ubijediti da su turbulencije na Balkanu nastale same od sebe, ili da su interes zapadnih zemalja i da zapad ima interes da produkuje nesigurnost tamo đe se već etablirao? Pa sami prosudite čiji to može biti interes i ko finansira autobuse kojima vas dovoze.

Dok god većina građana Crne Gore doživljava DPS kao posljednju odbranu od loših opcija, to nije dobra situacija za Crnu Goru. Pored toga se kriminalizacijom DPS u čisto političkim obračunima, kriminalizuje i država Crna Gora, pa se stvara loš imidž, koji se, sem što usporava evrointegracije Crne Gore i odlaže institucionalnu uređenost, loše odražava na zainteresovanost za ulaganje u Crnu Goru. To se, opet, loše odražava na opštu ekonomsku situaciju. Zanimljivo je da niko u Crnoj Gori nije ni pokušao da procjeni koju je cijenu Crna Gora ekonomski platila zbog konstantnih unutrašnjih turbulencija od jeseni 2015.godine do danas?

Sa druge strane ta situacija mnoge u DPS-u čini presigurnim u njegovu vječitost na vlasti, samim tim i sklonim „prekomotnom ponašanju“. Mijenjajte se u DPS-u, zamjenite istrošene mlađim, prestanite da se organizujete kao interesno preduzeće i privlačite mlađe ljude patriotskim motivima. Ne oportunim karijeristima. Da u vama postoje kadrovski potencijali pokazuje glavni grad. Volio bih da vidim bolje opcije i sam nezadovoljan mnogo čime, ali je, nažalost, Crna Gora zakopana u setenci „sve bježeći od zla gorega“.