Pismo iz Austrije

Piše: Heni Erceg

„Pliva patka preko Save, nosi pismo na vrh glave. U tom pismu piše: ne volim te više!“ Nesretna je hrvatska vlast, posredstvom svoje Katoličke crkve, dobila tako pismo iz kojega je vidljivo da je čak ni desničarska vlast u Austriji više ne razumije, štoviše, grubo se, nedomaćinski, odnosi prema najvažnijem hrvatskom revizionističko-ustaškom slavlju, onome na Bleiburškom polju. Potpunu konsternaciju u hrvatskom je biću, odanom povijesnoj „istini“ o suverenosti i demokratičnosti nekadašnje naci-države Hrvatske, izazvalo pismo Biskupije iz Koruške, upućeno hrvatskim biskupima, kako se zabranjuje ovogodišnje, majsko, održavanje mise za žrtve Bleiburga. A bez mise – koju hrvatski biskupi koriste isključivo za političke propovijedi, pišajući na antifašizam i slaveći ustaštvo – svakako u pitanje dolazi i samo održavanje komemoracije za žrtve, to jest pripadnike domobranske i ustaške vojske koju su Englezi, prilikom bijega iz Hrvatske 1945., izručili partizanima. Na milost i još više nemilost.

„Misa na Bleiburškom polju politički se instrumentalizira i dio je političko-nacionalnog rituala koji služi selektivnoj percepciji i tumačenju povijesti“, napisao je u svojoj opširnoj poruci hrvatskim kolegama koruški biskup Guggenberger i još dodao kako ukupna slika događaja na Bleiburgu šteti ugledu Katoličke crkve, te da bi „izdavanje dozvole za održavanje mise moglo poslužiti tome da se Katoličkoj crkvi u Koruškoj predbaci nedostatak distance prema fašističkim idejama“. A joj, kakav užas i nepravda! I stiže baš iz Austrije, pa još i od tamošnje vlade koja se složila s odlukom svoje crkve, pa dolila ulje na vatru izbezumljenim hrvatskim desničarima, vladajućoj eliti, svećenstvu… Guverner Koruške, Peter Kaiser, naime, odluku svoje crkve da ne dopusti okupljanje na Bleiburgu smatra ispravnim korakom „kako bi se spriječilo okupljanje sljedbenika ustaškog režima i drugih radikalno desnih skupina na austrijskom državnom teritoriju“. Istaknuo je koruški guverner i kako je godinama razgovarao s hrvatskim političarima i predstavnicima Crkve, ne bi li se zaustavili „marševi ljudi s odvratnim idejama i neprihvatljivim simbolima“. Zbog tih je odvratnih simbola Austrija već donijela zakon o sankcioniranju, ali tih nekoliko tisuća eura globe nije bila prepreka da se na Bleiburgu nastavi sa starom praksom veličanja ustaškog režima. Sve pod pokroviteljstvom hrvatskog parlamenta i na ogromnu radost Katoličke crkve koja je tamo mogla svaku godinu razuzdano siktati mržnjom i sitno tkati revizionističku povijest.

Sada su, pak, nakon pisma iz Koruške, hrvatski biskupi prilično pokunjeno otpisali kako su žalosni zbog odluke monsignora Guggenbergera, ali i izrazili neslaganje s prijekorima, pa ekipa, zaslužna za opasnu revalorizaciju hrvatskog fašizma i indukciju lažne povijesti u svoje stado, tvrdi da je „euharistijsko slavlje svih godina protjecalo dostojanstveno“, te da „uskraćivanje molitve znači nepoštivanje žrtve i gubitak osjećaja za patnje nedužnih“. Kako kršćanski humano! A zapravo zmijski demagoško. Jer bleiburško okupljanje od početka nije zamišljeno kao odavanje pijeteta žrtvama, nego kao grubi dernek najgoreg desničarskog šljama, uz tihi pristanak vladajuće elite i o trošku svih građana Hrvatske. Zato je ekstremna desnica već iskezila zube, dok vlast za zabranu ustaške fešte na austrijskom teritoriju pokušava optužiti sve živo, ne priznaje ni jednu riječ poruka iz Koruške, nego u pričuvi ima staru, alternativnu lokaciju, u mjestu Macelj, to jest na domaćem terenu. Tamo gdje hrvatski pandur neće primijetiti ustaško U na nečijoj kapi, sve da ga i u oko ubode, ali opet, nije taj Macelj ni u pola tako raskošno prostran kao Bleiburg, nego „skučen između šume i autoceste, tamo nema šanse skupiti više od nekoliko tisuća ljudi i tamo se može kontrolirati situacija kako nekima odgovara“, protumačila je ogorčeno bivša izaslanica predsjednice Republike na Bleiburgu, notorna ustašofilka i članica parlamenta. I mudro primijetila kako je ukidanje simbola, ukidanje nacionalne memorije! Dakako isključivo one fašističke. Ekstremna desnica, uvijek sklona paranoji, vjeruje i da je zabrana okupljanja na Bleiburgu zapravo maslo, po njima premalo desnog premijera, a ne autonomna odluka koruške Crkve i vlasti.

Uglavnom, nije lako kada ti jedna desna vlada poruči da si sa svojom ideologijom nepoželjan na njenom tlu.

Iako, uzaludna je to lekcija za ovdašnju vlast, desničarske barabe i velik dio naroda, impregniran bezuvjetnim poštivanjem svoje mračne prošlosti. I zato, ne da nije došla u obzir, nego je naišla na generalni podsmjeh, svojevremena ideja jednog lijevog zastupnika da parlament bude pokrovitelj obilježavanja 75. godišnjice bitke na Sutjesci u kojoj je stradalo više od tri tisuće Dalmatinaca, koja je bila prijelomna točka rata i konačno omogućila stvaranje Hrvatske, odlukom Zemaljskog antifašističkog vijeća Hrvatske. To je fakat, nasilno izbrisan iz memorije, ali upisan u Ustav današnje Hrvatske. Sve ostalo opasna je fašistička nostalgija. Emitirana stalno s govornice parlamenta, s oltara, s Bleiburga, Macelja…