Kome državna zastava može biti sporna?

Piše: Slobodan Jovanović

Skoro je jedan od „organizatora“ aktelnog protesta po ulicama Podgorice, u poznatom maniru crnogorske demagogije, na pitanje zašto je sporna državna zastava na protestima u Crnoj Gori kad u svim drugim državama na protestima protestanti nose državne zastave svoje zemlje, odgovorio besmislicom, da li su oni koji su iznosili novac na račune u inostranstvo nosili zastave!?

Ne znam kako je takvu besmislicu „progutalo“ javno mnjenje bez da se zagrcne, ali sam vrlo ośetljiv na slične trivijalne, manipulativne besmislice, jer sam imao dovoljno vremena, makar posljednjih 30 godina, da se senzibilizujem na takve podvale. Toliko smo ogrezli u tom frazeološkom, drvenom govoru, bez stila i bez smisla, da više nije bitan sadržaj rečenog, nego samo meta.

Ne znam ko je iz Crne Gore iznosio novac, je li to bilo legalno ili ne, ali se uvijek nadam da o tome neće rulja odlučivati ili njeni glasnogovornici. U svakom slučaju, ako neko jeste, a nesumnjivo ima takvih, iznosio novac koji je stečen nelegalno, ili ga nelegalno iznosi, onda je on osoba koja se bavi kriminalnim radnjama. Dakle, kad se to dokaže on je - kriminalac. Kao ako se dokažu optužbe protiv Duška Kneževića. Iz iskustva se može reći da kriminalci nemaju svoje zastave, njihove zastave su zelene ili boje eura.

Samo ne znam da li treba na osnovu toga da zaključim da demonstranti u Crnoj Gori iz istih razloga ne nose državne zastave Crne Gore? Ili, da budem jasniji, da li se vi koji protestujete i izgovarate te besmislene doskočice poistovjećujete sa njima? Zaludu vam sav trud da sakrijete jednu golu i poraznu činjenicu da morate da skrivate državne zastave Crne Gore na protestima kojima hoćete da uređujete politički život Crne Gore! Ne čini li vam se to kao apsolutni oksimoron?

Nije da mi nije jasna ideja vođa protesta, taj tehnokratski pristup u sporazumu ultimativno ponuđenom opoziciji, po kome nije važno kakva će biti śutra Crna Gora i ko može izvući korist iz njihovog, ničim utemeljenog ubjeđenja da su predstavnici volje većine crnogorskih građana. To je zaista specifično viđenje politike, koja se svodi na čistu tehnologiju, u kojoj ne postoje ni vrijednosne, ni civilizacijske, ni ideološke odrednice, u kojem se ono najbolje u dosadašnjoj politici Crne Gore, a to je vanjskopolitički kurs i postignuti uspjesi stavljaju na pijacu, dajući im zamrznuti rok do tzv. slobodnih izbora, kao da se radi o jednostavnom pitanju koje je moguće mijenjati od izbora do izbora.

Ako protesti koji se organizuju misle da se strateška pitanja mogu u toj mjeri relatizovati i banalizovati onda se radi o intelektualno nedorečenim ljudima i avanturistima, jer jednom odustajanje od tog kursa može koštati sljedeće generacije budućnosti. To nema niko pravo i vrlo je neozbiljno na taj način se odnositi prema vrhunskim državnim pitanjima. Zato je to igranje demokratije opasno, jer se strateške odluke u jednoj državi ne mogu donositi tako što će se praviti kompromisi između svega i svačega. Ako nešto treba Crnoj Gori to je jasna i kvalitentna alternativa, a ne kompromis najgoreg u crnogorskoj politici.

Svakom sa minimumom ekonomskog znanja je jasno da u ekonomiji ne postoji perpetuum mobile i da se život građana Crne Gore neće promijeniti primjetno u narednih bar pet godina, niti će im troškovi života pojeftiniti, taman da danas DPS ode u opoziciju. Zato, ukoliko ne deklarišete jasan vrijednosni, ideološki i vanjskopolitički profil, vi gospodo predstavljate veliku prevaru građana Crne Gore i trojanskog konja za avanturizam. Ako ne postoji kod čovjeka vrijednosni sistem, ideološko opredjeljenje, politički sistem vrijednosti, onda se čovjek svodi na animalni oblik života.

To što predvodnici protesta izbjegavaju da izraze stav o bilo čemu upravo najbolje pokazuje da se oni plaše da će iznošenja stava čak i u onome što predstavlja osnove moralnog sistema vrijednosti, kao što je osuda masovnog zločina i zločinca, raslojiti njihove proteste.

Treba li bolja definicija što predstavljaju ti protesti i kakvi ga ljudi predvode? Nema tog višeg interesa koji bi me spriječio da izrazim svoje distanciranje od masovnih ubistava, progona, deportacija i genocida. Da ne nabrajam pitanja kao što su civilizacijske vrijednosti, pitanje integracija Crne Gore, izuzetno značajno crkveno pitanje, pitanje civilizacijskog uređenja zakonom mjesta i položaja vjerskih zajednica u državi, pitanje sekularnosti društva, ravnopravnosti manjinski zajednica i slično. Ne postoji ta materijalna vrijednost koja bi kod mene ta pitanja skrajnula u nebitnost, kao što nam poručuju nominalno organizatori protesta.

U svemu tome je dobro što to vidi i međunarodna zajednica, pa su šanse da se valorizuju protesti skoro nikakve. Bojim se da će se to vrlo brzo shvatiti, a onda vjerujem da će oni koji su se skrivali iza nominalnih organizatora pribjeći onim metodama koje su već koristili u više navrata u potonjih nešto više od dvije decenije.

Pośeta predśednika Đukanovića Njemačkoj je očiti znak da zapad prepoznaje u tim protestima nastavak šatorskog kampa na bulevaru Sv. Petra Cetinjskog, pokušaja prevrata u vrijeme izbora 2016-te i svih onih paljevina po Crnoj Gori, prljavog propagandnog rata iz kuhinja izvan Crne Gore i unutar Crne Gore, ... Možda to već jednom i raskrinka mafijaško novinarstvo u Crnoj Gori i uskrati mu evropske grantove, koje dobija pretvarajući se da su nezavisni mediji, a ustvari su, kao i protesti, bez osnovnih etičkih i civilizacijskih vrijednosti i predstvljaju samo goli interes.