Krstionica svijetle budućnosti

Piše: Slobodan Jovanović 

Nije znao samo onaj ko nije htio da zna. Nijesam ni sumnjao da će, poput masne fleke koju prekrivate papirnom maramicom, stvarni karakter ljudi koji stoje iza protesta i onih koji mu daju masovnost, vremenom izbiti na površinu. Bilo je samo pitanje vremena.

Jedan pisac, u propagandnom žutilu đe objavljuje svoje kolumne, govoreći o izbjegavanju organizatora protesta da se izjasne o presudi ratnom zločincu, Radovanu Karadžiću, napisa kako ništa drugo nije važno, niti protesti treba da se bave bilo čime do tehnologijom smjene vlasti. Naravno da se radi o notornoj podvali, jer kako neko razuman može podržati bilo što ako ne zna što stoji iza toga!

Ali, da ne bude tako kako pokuša taj pisac da nas isfolira i da saznamo formalno koji vrijednosni sistem baštine protesti, pobrinuli su se članovi organizacionog odbora pokreta „Odupri se 97.000", Mirsad Kurgaš i Demir Hodžić, prisustvovanjem noćnom bdijenju i „svetoj liturgiji“ u krstionici na Miholjskoj Prevlaci. Ova činjenica se teško može relativizovati i obesmisliti jer ona, isto kao i neizjašnjavanje o presudi Karadžiću, vrlo dobro oslikava sa čime imamo posla. Da ne bude dileme, Hodžić je dodatno napisao na svom FB profilu, uz grupnu fotografiju: „Pozdrav sa jednog od slobodnih pedalja sa naše obale. Lijep pozdrav sa krstionice iz Tivta''!

Dakle, skoro čitava obala Crne Gore je okupirana, samo je dio na kojem je nelegalno sagrađen objekat od strane najvećeg stranog investitora iz suśedne Srbije, „slobodni pedalj“? Nelegalni objekat, objekat čije građenje je sankcionisano zakonom od šest mjeseci do pet godina zatvora za odgovorna lica, za članove organizacionog odbora pokreta „Odupri se 97.000", pokreta koji je navodno pokrenut zbog kriminala, korupcije, nezakonitosti, predstavlja - oazu slobode?

To je, valjda, ta „pravna država“, koju gromoglasno pominju svake subote? I još pokazuju tobožnju solidarnost sa „pravoslavnim vjernicima“, valjda pod tim podrazumijevajući samo vjernike SPC, jer teško da Amfilohijevi građevinski poduhvati po Crnoj Gori imaju simpatije vjernika CPC, ateista i svih onih koji modernu Crnu Goru ne mjere brojem izgrađenih pravoslavnih hramova i koji sa tugom gledaju kolike tone građevinskog materijala završavaju u hramovima mraka, umjesto u škole, bolnice i objekte kulture. Jer, kako reče Viktor Igo, učitelji u selu pale svijetla, a popovi gase. A popovi SPC ne da gase, nego šire vječnu tminu!

Očito da organizatori protesta misle da su video snimci, na kojima retorika i mizanscen tzv. odbrane krstionice na Miholjskoj Prevlaci ponajviše liče na scene iz filmova sa tematikom iz srednjeg vijeka, slika progresivnog evropskog, modernog društva, kakvo preporučuju građanima Crne Gore?

I tu dolazimo do dva porazna zaključka. Prvo, da je crnogorsko društvo, iz neznanja ili svjesno, dozvolilo da joj najmrčanije ideologije i vjerska zatucanost, kakvu smo imali u vremenima prije više vjekova, zavladaju duhovnim prostorom i „prosvjećuju“ mozgove velikog broja građana, pa se čak govori i o tome da je Amfilohije vratio u Crnoj Gori „zlatno doba graditeljstva kakvo je bilo u doba kralja Milutina“?

Blago nama sa „zlatnim dobom“! Ne znam da li građani Crne Gore znaju, dok kukaju kako Danci žive mnogo bolje od njih, da SPC ima ukupno, dakle uključujući i prekomorske zemlje, 171 manastir, a samo u malenoj Crnoj Gori 71! I slovima - sedamdeset i jedan manastir!? Bilo da je u njima nelegalno ili da ih je sama izgradila!

Drugo, sve ovo pokazuje da organizatori protesta vrlo dobro razumiju od koga im zavisi uspješnost protesta. O Radovanu Karadžiću nećemo, jer to nije oportuno po proteste, ali podrška nezakonitoj građevinskoj ekspanziji SPC donosi sve benefite. Ne znam kakvu poruku, a da bude pristojna, bih poslao svim onim vajnim Crnogorcima koji se busaju u prsa kako su se „devedesetih“ borili protiv velikosrpskog šovinizma i ekspanzionizma, „Miloševićevih pomagača u Crnoj Gori“, za vraćanje hramova CPC, protiv zločinačkog napada na Konavle i Dubrovnik, ... a kojima su danas bliži oni koje personifikuje Backović, pop SPC, bivši oficir JNA, učesnik ratova kao pripadnik po zlu poznate padobranske brigade, od onih kojima je jasno da se radi o protestima koji su u osnovi anticrnogorski, sa logistikom iza koje stoje oni koji su Crnu Goru uvijek posmatrali kao svoj plijen i dio svojih interesa.

Vlast i vladajući DPS se ponašaju kao da im je mnogo važnije da ne povrijede ośećanja onih koji im se u svemu otvoreno suprostavljaju, te vrlo blagonaklono gledaju na graditeljski i „duhovni“ ekspanzionizam Amfilohija Radovića i SPC, vrlo pogrešno vjerujući da tako sebi obezbjeđuju mirniju vladavinu. Nijesam valjda ja taj koji prvi treba da im saopštim tu tužnu vijest da sa ekspanzionizmom svetosavaca i otvaranjem prostora za njihove nesmetane aktivnosti, upravo sebi stvaraju noćne more i sijeku granu na kojoj śede. Nije valjda da misle da će im jačanje SPC, njen zadah srednjovjekovlja, broj hramova koje podiže, ambicije da bude sila na koju se ne može nijednim instrumentnom zakonske prinude djelovati, donijeti uspješnu političku budućnost i uspješan hod u evroatlanskim integracijama?

Zahtjevi protesta su većinom infantilni i pripadaju pretpolitičkoj svijesti i karakteru crnogorskog društva, u kojem je jedina snaga „argumenata“ u maksimilizaciji i traženju ekstremnih rješenja. Ono što protesti i prljava medijska kampanja, vođena protiv Mila Đukanovića, jesu uspjeli to je da su najavljivani potezi vlasti oko Zakona o slobodi vjeroispovjesti, rješenja pitanja sakralne imovine, identitetska pitanja, tako gromoglasno najavljivana u predśedničkoj kampanji Đukanovića, potpuno gurnuta u zapećak. O njima se nit' govori, nit' romori, pa svetosavska braća i njihovi politički predstavnici mogu zadovoljno da trljaju ruke. Nadam se da su zadovoljni i svi oni koji im, iz ovog ili onog razloga, pomažu. A zna se da mi nikad od sopstvenog razloga, ili pizme, nijesmo viđeli šumu.