Piše: Slobodan Jovanović
Uvijek sam doživljavao mog pokojnog oca kao paradigmu moje predstave o Crnogorcima i onome što su me učili o njihovim visokim moralnim načelima.
Iako nije doživjeo doba političkog pluralizma i okončao život u doba „nemorala“, kad skoro niko nije išao u crkvu i vjerovao u boga, mogli ste ga staviti na gestapovske muke nikada ga ne biste naćerali da izgovori neku laž, čak ni korisnu, da nekoga ogovara, daleko bilo da širi laži, ili insuinacije, o bilo kome, da tračari ili bilo što slično.
Uvijek se gadio takvih stvari i takvih ljudi. Uostalom, nije to samo moja predstava o ocu, svi ga pamte kao takvog. Vjerovatno je ostalo nešto kod mene od tog njegovog ponosa i samopoštovanja, te osjećam toliku vrsta gađenja prema onome u što se pretvorilo crnogorsko društvo, političari, mediji, a, bogami, i običan svijet.
Kopija beogradskih protesta „Jedan od pet miliona“, pokret "Odupri se", uputio je otvoreno pismo njemačkoj kancelarki, Angeli Merkel, u kojem su izlili kofu fekalija, umjesto, kako su imali namjeru, po predsjedniku Milu Đukanoviću, po samima sebi.
Taj crnogorski lokalni specijalitet da nagomilaš svašta, što pas s maslom pojeo ne bi, kako bi nekoga što više unizio i oblatio najviše govori o bijedi samih autora. Nije mi potrebna pomoć Marka Miljanova da razobličim to podlačko, prljavo i besramno sočinjenije, dostojno majmizernijeg i najjadnijeg moralnog i misaonog sklopa.
Izdvajanje Mila Đukanovića, koji je jedno vrijeme bio i logistička baza za promjene u Srbiji i skidanje zločinačkog režima Slobodana Miloševića, čiji je dio bio i sadašnji predsjednik Srbije, i stavljanja krvi na njegove ruke je jadno i manipulativno, iako sam i sam bio veliki prtoivnik politike crnogorskog rukovodstva početkom devedesetih prošlog stoljeća, iz najmanje dva razloga: prvo, niko iz Srbije ili sa Kosova nije takvo nešto poslao bilo kome u međunarednoj zajednici, iako bi bilo ko razuman izdvojio Đukanovića pored predsjenika Srbije i predsjednika i premijera Kosova; drugo, upravo preovlađujuću bazu pokreta „Odupri se“ čine oni koji su bili aktivni učesnici rata, širenja mržnje i ratne propagande devedesetih, oni koji i danas održavaju istu politiku, oni koji nose slike Ratka Mladića, Radovana Karadžića, Arkana, ... koji slave haške optuženike i osuđenike kao heroje, ... Pokret „Odupri se“ nije našao za shodno da sam napravi otklon od krvi, genocida, masovnih zločina i grobnica, odbivši da komentarie presudu Radovanu Karadžiću.
Pominjanje „ruke uprljane švercom cigareta u zemlje EU (optužnica italijanskog tužilaštva)“, pored toga što je italijansko tužilaštvo odbacilo optužnicu zbog nepostojanja elemenata krivičnog djela, najbolje govori o pokvarenim namjerama autora pisma.
To bjelodano govori da pismo nije pisano sa namjerom da informiše bilo koga, već upravo suprotno. Očito ne postoji cijena koju to društvo nije spremno da Crna Gora plati samo da bi ostvarili cilj. To takođe govori da oni nemaju što dobrog o sebi reći pa pribjegavaju blaćenju političkih protivnika. Usput, blateći svoju zemlju odvratnom optužbom da je Đukanović, kao najistaknutiji predstvanik vlasti, organizovao „razgranatu mrežu šverca narkotika po vašim teritorijama“, misleći na teritoriju EU!
To nikada nijedna relevantna institucija u EU, ili USA, primjerice najrespektabilnija DEA, niti godišnji izvještaji Stejt deparmenta, nikada nijesu izustili ili napisali u svojim izvještajima. U svim zemljama postoje kriminalni klanovi koji se bave švercom narkotika, ali samo u Crnoj Gori postoje osobe koje su spremne da za svoju državu izgovore takvu gadost.
Talijanski tužilac je podigao optužnicu upravu zahvaljujući osobama iz Crne Gore, sličnim autorima pisma. Pošto sam školovani ekonomista i spoljnotrgovinac, najveća besmislica koja postoji je nazivati švercom tranzit cigareta preko teritorije Crne Gore koji se sprovodio uredbom Vlade Crne Gore, koju je potpisao tadašnj predsjednik Momir Bulatović.
To bi bio jedinstveni slučaj u istoriji svijeta da se švercom naziva nešto za što postoji uredba vlade!!! Šverc je po definicije izbjegavanje zakona i propisa! Takvu glupost je moguće izreći samo u Crnoj Gori. Uostalom, pošto imate u Pokretu osobe koje nogom otvaraju vrata kabineta predsjednika Srbije, neka vam u Beogradu daju uredna, zakonita dokumenta o tranzitu zaplijenjana kad je vojska Jugoslavije nelegalno (to nije posao vojske ) zaustavljala i vraćala glisere sa cigaretama u luku!
Pošto je neznanje opšta pojava u Crnoj Gori onih koji su glavni u pisanju optužbi po medijima i kafanama, neka vam neko objasni što je tranzit i da li je šverc kad roba u vlasništvu talijanskih firmi legalno uđe u Crnu Goru, evidentira se, plati se tranzitna taksa i napusti teritoriju Crne Gore. Roba jeste dalje švercovana na teritoriju Italije i još poneke zemlje, ali to nije radila Crna Gora, niti crnogorske firme, niti crnogorski građani . ENDE!
Šverc unutar Jugoslavije je druga tema, ali i tu je Srbija, posebno sin Slobodana Miloševića, bila mnogo istaknutija od Crne Gore.
Što se potrošake korpe tiče, očito je da se radi o ekonomskim diletantima, jer visina zarada nije pitanje nečije volje, već ekonomske moći. Inače bi sve zemlje u okruženje podigle primanja građana, makar na nivo Crne Gore, da je to tako jednostavan proces.
Neću pominjati Srbiju i RS, koje su većini u „Odupri se“ orjentacija, a koje crnogorski prosjek primanja postovljaju kao dugoročan cilj.
Vrijedi li odgovarati na ostale navode iz pisma, koji postoje u izvještajima za sve zemlje učesnice skupa u Berlinu, što govori o tome u što se pretvorio karakter mnogih građana Crne Gore. Spremnost na podlosti koje ne padaju na pamet građanima nijedne zemlje učlesnice berlinskog samita, postale su zaštitni znak Crne Gore.
Da farsa bude komplenta, pismo se završava sa „učinite to, ako ne zbog nas koji čekamo da nas primite u evropski zagrljaj...“ Rekoše oni koji ne smjedoše to napisati u sporazumu sa opozicijom?
Dobro je što je ta taktika „kad lažeš, laži krupno“ napisana u otvorenom pismu koje su pročitali oni koji slične gadosti stalno čitaju i slušaju u mnogim medijima. Vjerujem da Angela Merkel ne čita „otvorena pisma“ raznoraznih luzera po bijelom svijetu. Sramota bi bilo da je to pismo otišlo zatvoreno na njen kabinet. Više autora pisma, ali i svih nas, jer neko može pomisliti da smo svi takvi.
Kad smo kod medija koji se bavi sličnim gadostima, danas sam na TV N1 slušao javljanje novinara Vijesti povodom zahtjeva Crne Gore za izručenje osuđenog Sveta Marovića. Miješao mi se u želucu bijes i sramota na koji način novinari tog medija objašnjavaju prilike u Crnoj Gori na beogradskim medijima. Zamislite, Crna Gora je sad tražila izručenje da ne bi Marović na nekoj od beogradskih televizija otkrio mnoge stvari o Đukanoviću, jer „on zna mnogo više od Duška Kneževića“!?
Zanimljivo je kako te pojave predstavljaju Đukanovića kao Eskobara, čije su ruke uprljane drogom, ubistvima, švercom, ... samo je pitanje da li će neko da progovri iz njegovog okruženje. Liječite se ljudi, opasno ste oboljeli od patološke mržnje! Na kraju, jedno pitanje za tu gospodu kojima je ono što je iznosio Duško Knežćević „ozbiljne optužbe“ – kako se vama dokazuje ko je vlasnik neke kuće?
Crnogorac
U tekstu je pomenut Marko Miljanov. Pa on je i pisao o pojedinim primjerima čojstva i junaštva, koji (nažalost) ni tada nijesu bili baš pravilo. Pogotovo danas - opisan je eklatantan primjer "podlosti i gadluka".
danilo s.
Bravo Slobodane, Imao bih još toga da dodam, ali me najviše čudi jedna stvar: Zašto Milo i/ili DPS ili ne podignu tužbu za iznošenje lažnih optužbi. Ako to državni tužilac neće da pokrene kao krivično djelo, neka se pokrene gradjanska parnica? Pa neka gospoda na sudu dokažu da govore istinu.