KORIJENJE

Piše: Slobodan Jovanović

Čini se da je korijen omiljena riječ kod Crnogoraca. Prvo nam je nuđen kao hrana, a sad kao način da se očuva smisao stiha iz srpske himne o srpskim zemljama.

Priča o istim korijenima na Balkanu može da važi, manje – više, za sve narode Balkana. Za to, makar, postoji mnogo relevantnih studija i labaratorijskih proučavanja renomiranih kuća za ispitivanje genetskog porijekla. Postojalo je nekih senzacionalističkuh natpisa u Srbiji koji su pravili rang listu bliskosti među pojedinim balkanskim nacijama, koji su mijenjali ustaljenu predodžbu o „bratsvu“ pojedinih naroda, ali je to nerelevantno za temu što su nacije i kako nastaju.

Istina je da postoji poseban istorijski odnos između crnogorske nacije i srpske nacije. Za neke idiličan, za neke turoban. Korijeni tu ne igraju nikakvu ulogu. Oni su tu samo za manipulaciju i sa određenim ciljem.

Nakon referenduma o nezavisnosti 21.maja 2006.godine stekli su se uslovi da Crnogorci u Srbiji ostvare svoje pravo, koje su koristile sve nacionalne manjine u Srbiji, da formiraju svoj nacionalni savjet, kao manjinska nacija.

To je bilo veoma važna institucija za Crnogorce, i zbog međusobnog odnosa dvije nacije, i zbog mogućnosti da Crnogorci preko institucije republike Srbije ostvare sredstva i mogućnost da brinu o svojim identitetskim stvarima. Što i jeste zakonska svrha formiranja nacionalnih savjeta.

Sam zakon predviđa brigu o jeziku, kulturi, obrazovanju, vjeskim slobodama i ostalim zagarantovanim ljudskim i nacionalnim pravima manjinskih naroda.

Vlast Demokratske stranke u Srbiji je, suprotno svom imenu, opstruirala formiranje nacionalnog savjeta (NS) crnogorskoj nacionalnoj manjini, najvjerovatnije iz razloga da bi izbjegli oficijelno priznanje postojanja crnogorske nacije. Jer bez nacije, nema ni nacionalne manjine.

Pravo na formiranje NS Crnogorci su tek stekli sa dolaskom na vlast, za nevjerovati, bivših radikala, SNS-a. Neću se baviti NS koji je formiran 2014, samo ću reći da se njegov mandat potrošio u svađama, zađevicama i opstrukciji ljudi kojima je članstvo u NS jedina afirmacija.

Uglavnom, taj Savjet nije ispunio skoro ništa od onoga što mu je Zakom dao kao mogućnost.

Drugi saziv NS je oformljen 2018-te godine. O samom formiranju postoje mnogobrojne informacije, novinski tekstovi i reakcije građana u kojima se govori kako je vladajuća stranka, SNS, preko svojih članova i moći koju ima, formirala većinu na elektorskoj skupštini i tako dobila NS Crnogoraca po svojoj mjeri.

U nekim ranijim tekstovima sam pisao, u vrijeme njegovog formiranja, da će takav NS postati političko sredstvo u međusobnim odnosima, te da će se koristiti kako bi se pokazalo da Crnogorci u Srbiji ne stoje iza odluka u Crnoj Gori koje odudadaraju od većinskom stava srpskog naroda vezano za crnogorsku naciju, crkveno, jezičko, i mnoga druga pitanja.

Da sam bio u pravu, pokazalo je prvo zvanično saopštenje NS vezano za Deklaraciju skupštine Crne Gore o tzv. Podgoričkoj skupštini, u kojem su osudili donošenje Deklaracije. Nakon toga smo imali posipanje pepelom, jer je isuviše postalo očigledno kakva je pozadina takvog NS, pa je predśednik NS, Dragoljub Malović, za RTCG, izjavio: „To je možda moje neiskustvo što se kaže, reagovao sam na Podgoričku skupštinu i shvatio sam da to nije bilo dobro, nije bilo poučno".

Da tu nije bilo nikakve slučajnosti, već da je u pitanju ubjeđenje većine članova NS, govori da je Nacionalni savet Crnogorske nacionalne manjine u Srbiji prije neki dan „najoštrije“ osudio usvajanje predloga Zakona o slobodi vjeroispovesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica od strane Vlade Crne Gore, a.u  intervju sa dotičnim Malovićem, objavljenom u srpskim medijima, on doslovce kaže: „Eparhije SPC, a prije svih Mitropolija Crnogorsko-primorska, dale su nemerljiv doprinos kako stvaranju, tako i očuvanju kulture i identiteta svog pravoslavnog življa u Crnoj Gori.

Nemoguće je zamisliti ne samo kulturni, nego i biološki opstanak ni Crnogoraca ni Srba bez oslonca na zajedničku nam crkvu tokom stoljeća izazova i nedaća“. Da nije tragično, bilo bi smiješno. Hvala im, mislim eparhijama SPC, na „očuvanju kulture i identiteta“.

Njegov zamenik, Ljubiša Simović, je za Prvu srpsku TV rekao da su crnogorski i srpski isti jezici!? A jedna od osnovnih uloga NS je očuvanje jezičke kulture crnogorske nacionalne manjine. Jezik koji treba da čuva neko ko ga negira? Za Riplija!

Sve priče o organizaciji i institucionalizovanju dijaspore padaju u vodu ako se svede na formu. Baviti se iseljeništvom zahtjeva duboku posvećenost realnosti  i suštinskim problemima u svakoj državi sa brojnijim crnogorskim iseljeništvom.

Kada je u pitanju Srbija, tu je potrebno formirati posebnu ekipu koja bi se bavila organizovanjem, pravima i položajem Crnogoraca, jer Srbija jeste posebna i specifična u odnosu na sve destinacije. Ne postoji neka druga zemlja u kojoj se broj Crnogoraca istopio u protekle tri decenije skoro PET puta. Tj, sa 147.466 1981.godina, na 38.527 po popisu 2011.godine.

Mislim da ne postoji zemlja koja bi na taklav podatak gledala ravnodušno, bez obzira da li je u pitanju Crna Gora ili Srbija. Srbija bi trebalo da se preispita kakve su to okolnosti unutar nje dovele do tog nivoa asimilacije jednog naroda, jer nemam sumnje da bi zvečalo do neba da se to dešava srpskom narodu u nekoj drugoj zemlji. Vjerovatno su u pravu oni koji govore da se mnoge stvari u Crnoj Gori dešavaju na nivou provizorijuma, da se mnoge stvari formalno „trse“ i da se veoma malo pozivaju na odgovrnost ljudi koji se bave nekim stvarima, a nijedan problem ne rješavaju.

Bojim se da će popis 2021.godine pokazati koliko je uspješna politika Crne Gore kad je u pitanju status crnogorske nacionalne manjine u Srbiji, a da će izostati prava analiza ko je odgovoran za takvo stanje. Makar da se izvuku pouke i efikasnije pristupi rješavanju asimilacije Crnogoraca i njihovo odumiranje u Srbiji. Počev od ambasade i njenog osoblja, pa do institucija određenih za brigu o iseljenicima.

Srbi u Crnoj Gori, pored brojnih institucija koje imaju, bilo da je riječ o Matici srpskoj, kulturno – izdavačkoj djelatnosti, političkim partijama, vjerskim objektima, etc, etc, dobijaju od Republike Srbije „Srpsku kuću“ u sred Podgorice, ogroman prostor, dok Crnogorci u Srbiji nemaju jednu sobicu da se u njoj susretnu, popiju kafu i popričaju!?

I da završimo korijenima. Jedno od suštinskih pitanja za Aleksdandra Vučića i političku i drugu elitu u Srbiji je: čemu vam služi institucija NS ako nije sastavljen od nacionalne manjine čije ime nosi? Kako mogu činiti NS  manjinskog naroda Srbi u Srbiji, bez obzira što dolaze iz Crne Gore i neke druge države?

I na kraju, ako vam se ne sviđa što postojima, ukinite NS crnogorske nacionalne manjine pa pokažite svoje pravo lice kad su u pitanju Crnogorci!